Queen tribute koncert, održan početkom ožujka, u predkoronarno doba, pred publikom, u Kazališno koncertnoj dvorani "Ivane Brlić Mažuranić" Slavonski Brod, u okviru jubilarnog, 10-og po redu, međunarodnog Festivala harmonike u Slavonskom Brodu, pod nazivom No One but You, mogao je, što se mene tiče, na kraju te uzbudljive večeri, biti proglašen jednim od najznačajnihih ovogodišnjih glazbenih, pa i, općenito, kulturnih događaja u Hrvatskoj. Doduše, ovo subjektivno i možda pretjerano stavljanje koncerta u vrh ljestvice onog što Hrvatska ima u kulturi, donosim na temelju posrednog dojma, jer na koncertu nisam bio, ali sam ga intenzivno doživio preko snimke na Youtubea. Volim to u polemičkim nadmetanjima s podosta eristike, reći ovako: ne moram putovati do Antartika kako bih saznao da je prekriven vječnim ledom i da tamo žive pingvini, pogledam dokumentarac National Geographica.
Ali da se kratko vratim na početak. Za koncert koji je, rekoh, objavljen na Mreži, saznao sam od Roberta Mušickog, sudionika koncerta, kužirera širokog spektra - od izvrsne glazbene prakse u više bandova do vrhunskog informatičara koji je poput onoga majstora za televizore što popravlja kvarove na aparatima majstora za televizore. (Bob, ne zamjeri na ovim definicijama, volim vjerovati da se zna da uglavnom pišem ono što mislim!) Poslao mi je nekoliko linkova, tek kad sam ga pitao što radi na muzičkom planu. Nakon što sam pogledao snimku koncerta, odlučio sam samo zabilježiti svoje dojmove, jer o programu Festivala i koncertu pisali su neki news portali. Ipak, istaknut ću imena zaslužnih da koncert postane trijumf sviračko-vokalnog spoja vještine i užitka slušanja.
Dirigent: Sanja Nuhanović ("srce i duša" koncerta)
Koncert majstor: Dario Glavaš
Ton majstori i rasvjeta: Ivan Pešorda i Tomislav Babić
Gitara: Vladimir Jevicki
Klavijature: Goran Potocki
Bubnjevi: Goran Stajić
Bas gitara: Robert Mušicki
Vokali: iMTM Sarajevo, Akvarel Osijek, Josip Alar, Barbara Španović, Darija Rac, Gabrijela Blekić
Ostala imena, imena harmonikaša, možete saznati, ako koncert odgledate do kraja.
Slavonski Brod okupio je glazbenike koji su privilegiranoj publici s izvođačkim veseljem poklonili savršen glazbeni ugođaj. Očito je da nije bilo lako skinuti sound kultne rock grupe Queen, i dodati mu primjese vlastite osobnosti. Brodski artisti uspjeli su postići uvjerljivost, oživjeti standarde sofisticirane rock glazbe koja nema samo vibrantne karakteristike duha vremena u kojem je nastao, nego posjeduje svevremenski zvuk modernosti, zvuk univerzalnog muzičkog vremena koje sadrži i melankoliju i ekstazu. Queenovci su na magičan način ozvučili emotivne odnose, strast, punoću neposrednosti, zadržavši opipljivu romantiku ljubavi u svojim pjesmama, zanesenjaštvo koje pokreću ritmovi svrhovitosti i damara.
Talentirani brodski Brian May (Vladimir Jevicki), John Deacon (Robert Mušicki) i Roger Taylor (Goran Stajić) (Goran Potocki nema pandana u standardnoj postavi banda), s puno rada potpuno su svladali najsloženije zahtjeve koji su postavljeni pred njihove instrumente. Impresivna gitaristička virtuoznost i preciznost ritam sekcije, koje se ne bi postidio ni sam metronom, stopljeni s nepogrešivim osjećajem za melodiju koju su držale klavijature i diskretno drapiranje harmonika, rezultirali su prepoznatljivom ljepotom zvuka, moćnom orkestracijom, višeslojnim harmonijama, sugestivnim izvedbama. Osjetilo se koliko je velika tajna muzike. Nije to bila ravna linija oponašanja, to su bili zvučni vrtlozi svojevrsne originalnosti u kojima se utapa(lo) s uživanjem. Brodski rockeri bili su svjetlosnim godinama daleko od sentimentalnog ponavljanja s upotrebom nekoliko jarkih kič boja... bila je to sjajna queenovska duga u gotovo svim bojama. Vokalni solisti su imali veoma tešku zadaću, doseći snagu izvedbi gigantskog pjevača i frontmena grupe Freddie Mercurya, približiti se snazi, boji i volumenu njegovog glasa. Svi oni (bilo je više muških i ženskih vokala) davali su ujerljivu osjećajnu podršku pjesmama s elemenatima klasične muzike i zbornog pevanja. Stekao sam dojam kako ipak nisu do kraja pustili s lanca svoje velike glasovne potencijale. Nije se radilo o grču, nego o artističkoj kontroli glasa i emocija, o teretu uvježbanosti, što je pomalo umanjilo onu krajnju iskrenost. Vjerovao sam njihovim izvedbama.
Bio je to jedinstveni koncert koji će svakako ući u brodsku glazbenu povijest, tribute izazov koji je završio potpunim uspjehom – dobrim vibracijama za pamćenje između izvođača i publike, pa makar i na internetu bile.
Kada je riječ o internetu i objavljenoj snimci koncerta, ja ne mogu vjerovati da ju je pogledalo samo 275 posjetitelja. Taj tužni i nevjerojatni podatak govori o nebrizi karakterističnoj za Brođane, izvođače, njihove prijatelja i sve ostale. No, o tome drugom prilikom.
