Rat mora prestati, a potom je na redu tzv. resetiranje poremećenih/prekinutih polit-ekonomskih i svih inih međunarodnih odnosa. Uključivo Rusiju, jer nije moguće da ona ne bude ravnopravan dio međunarodne zajednice, a da ta zajednica uredno funkcionira.
Ekonomski analitičar Đuro Njvaro – osnivač Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, koja je nedavno ponudila predavačko mjesto čak i takvoj stručnjakinji za tu vrst ekspertne izobrazbe poput bivše gaf-predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović – neki je dan središnjem Dnevniku HTV-a bio otkrio Ameriku i toplu vodu zajedno tvrdnjom kako je „Njemačka najvažnije europsko gospodarstvo“ u „recesijskom trendu“, a onda, je li, polit-pedagoški zrelo poentirao: „Najsnažnija proturecesijska mjera jest čim prije uspostaviti mir na istočnim granicama EU-a“. Što će reći da nema oporavka od svekolike krize – ubitačna inflacija, energija, hrana, sigurnosna ugroza, raspad svih normalnih komunikacija, povjerenja… – dok broj od cca 500.000 već ubijenih i trajno invalidnih Rusa i Ukrajinaca i dalje raste u znaku dozlaboga maloumne kijevske izjave američkoga republikanskog senatora Južne Karoline Lindseyja Olina Grahama: „Rusi umiru, i to je najbolje potrošen američki novac“. Podjednako i Ukrajinci u razorenoj i spaljenoj domovini, a politički neodgovoran proamerički Stari kontinent plaća najskuplju cijenu tzv. sankcijama Rusiji, čega je najočitiji dokaz upravo kobno trokirajuća njemačka ekonomija. Sustaje europska razvojna lokomotiva, a za njom i vagoni cijelog Unijina vlaka, pa…
Mir je tzv. prava strana povijesti – o kojoj pogrešno zbori CRO premijer Andrej Plenković ne bi li se pred „dragom Ursulom“ i „dragim Charlesom“ prikazao papskijim od pape – ne rat radi „umiranja, ubijanja Rusa najbolje potrošenim američkim novcem“Prestanak rata u Ukrajini je jedini uvjet za ekonomsku i svaku drugu, je li, stabilizaciju i na Starom kontinentu i šire u svijetu. Za suštinu problema – koji nakon 22. veljače 2022. bolno dira izgledniju budućnost i Europe, i SAD-a i cijelog svijeta – uopće nije važno tko je koga i zašto napao „ničim izazvan“ (sic transit) ili namjerno izazvan, baš kao što ukrajinski rat, kad se već dogodio, nije smio biti razlogom za tako drastičnu opet blokovsku podjelu Kugle na proameričku i prorusku polutku, za multipliciranje tzv. sankcija i daleko izvan Rusije, polit-ekonomske, čak kulturne i sportske ucjene… Svijet nikad nije i neće funkcionirati tako da nečija samovolja i arogantno pokazivanje mišića izopćuje cijele narode iz međunarodne zajednice, a da to bumerang efektom ne čini veliku štetu u vlastitom dvorištu ili dnevnom boravku. Razorena i spaljena Ukrajina s cca pola milijuna mrtvih i trajno osakaćenih vlastitih žitelja i Rusa, cca trećina stanovnika manje (pobjegli od rata u inozemstvo i ubijeni), ukrajinska vojna impotencija na ratištu (u tri mjeseca tzv. proljetne ofenzive nije suvremenim američkim/zapadni oružjem oslobođen nijedan grad, sic transit) previsoka je cijena za SAD/EU/NATO-ovu globalno preskupu avanturu u Ukrajini. Njemački recesijski kolaps i loše stanje u SAD-u očiti su dokaz.
A Rusi u više od godine i pol borbe protiv udruženoga proameričkog Zapada („sami protiv cijelog svijeta“, sic transit) nisu istjerani iz Ukrajine niti su bačeni na koljena u svijetu, „događanje naroda“, oporba i oligarsi nisu srušili kremaljski režim ni „ruskom caru“ došli glave niti je ukrajinska pobjeda na vidiku, pa mnogima i na Zapadu naviru iz debela mesa među sive vijuge, je li, prostoseljačka pitanja: „Je li se sve to isplatilo? Komu se isplatilo? Tko je bio hlebinac? Što ćemo iz svega tog bezumlja fasovati u budućnosti?“ Etc., itsl. A što će i kako s washingtonskog/bruxelleskog stola – zbog rata u Ukrajini – fasovati na tzv. pravoj strani povijesti ta šaka globalnih beznačajnika na zapadnobalkansku kifliću kojima porast BDP-a za 2,7 posto u drugom tromjesečju ove godine, inflacija od realno cca 10 posto i pad izvoza za 9,7 posto u sudaru s dnevno sve skupljim životom ne dâ mirno spavati? Strah i jezu na rubu noćne more, što ih vladajući ne znaju, zapravo – karijeristički zagledani u Bruxelles – ne smiju niti žele kontrolirati. I tu ekonomist Njavro ima pravo kada upire prstom prema, je li, „istočnim granicama EU-a“. U Ukrajini je uzrok ratu – zašto ga je šef države Volodimir Zelenski dopustio kad je imao sve političke/diplomatske alate za spriječiti ga razgovorom s Moskvom, ne s Washingtonom – pa je u Ukrajini i tzv. najsnažnija proturecesijska mjera.
Ukrajina, najveća zemlja u Europi, i Rusija, najveća zemlja na svijetu, prve su susjede, dugo u zajedničkoj državi, rasne, vjerske i kulturološke sestre, takorekuć ista krv, i nije normalno niti je istina da se ne mogu u miru, dobronamjerno dogovoriti o obostrano perspektivnom suživotu jedna pored druge, poštujući jedna drugoj nacionalni integritet, državni suverenitet i teritorijalnu cjelovitost. Ne trebaju im prekooceanski tutori ni samozvani mecene tipa nesposobnih činovnika EU-a i NATO-a, Uncle Samovih malih od kužine. Ponajmanje službeno nesposobnog za vojsku CRO premijera, koji će – apstinent i Domovinskog rata, sic transit – učiti politički „zelenog“ Volodimira Zelenskog o „hrvatskom iskustvu u mirnoj reintegraciji okupiranoga hrvatskog Podunavlja“ (u čemu uopće nije bio sudjelovao!) da bi ukrajinski predsjednik sada, post festum i na svoju ruku nešto mucao o „demilitarizaciji poluotoka Krima u administrativnim granicama“. Jer bi se time zaustavilo „daljnje prolijevanje krvi“. Je li pitao o tomu drugu zaraćenu stranu, Ruse, koji su anektirali Krim? Nije. Pa? Je li pitao Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr., u čijem je džepu ključ rata i mira na istočnim granicama EU-a, ni u čijem drugom? Nije. Pa?
Globalna pljačka poreznih obveznika radi masovnog ubijanja i razaranja u tuđoj zemlji, maltretiranje glađu i sigurnosnom psihozom milijuna nedužnih, mirnih ljudi ne samo na Starom kontinentu krimen je ravan onomu što je zakotrljao Drugi svjetski rat i izazvao cca 60 milijuna smrtiU tom je kalamburu uzroka i posljedica – najpogubnijem nakon Drugoga svjetskog rata – suština priče o proturecesijskim mjerama ne samo u EU i SAD-u nego i šire. Prvo, rat mora prestati, što bi se reklo – jučer, a onda je na redu tzv. resetiranje poremećenih/prekinutih polit-ekonomskih i svih inih međunarodnih odnosa. Uključivo Rusiju, koja niti je zaslužila niti je moguće da ne bude ravnopravan dio međunarodne zajednice, a da ta zajednica uredno funkcionira. Uključivo obustavu utrke u naoružavanju te potpisivanje novih, obvezatnijih i učinkovitijih međunarodnih sporazuma moćnih i najmoćnijih globalnih velesila o konfiguraciji tzv. međunarodnog poretka u kojemu se ključni kriteriji neće svoditi na imperijalne interese pod smokvinim listom obrane tzv. demokracije i zapadnih vrijednosti. Niz je vrijednosti u svijetu, takorekuć od pamtivijeka, a nisu „zapadne“ niti su te „zapadne“ uvijek vrijednosti, a još manje smiju biti obrazac/mjerilo za cijelu Kuglu. Dapače, svijet neće funkcionirati uredno dok svatko ne bude poštivao svačije vrijednosti. Zvale se one tzv. demokratske ili drukčije. U tom grmu leži i proturecesijski zeko, pa čim to prije pojme gospodari rata i mira na „istočnim granicama EU-a“ i zaustave besmisleni rat u Ukrajini radi uspostave monopolnog tzv. novoga svjetskog poretka u kojemu će Rusija, Kina, Indija, Iran, Brazil, injsl. brzorastuće zemlje biti male od Uncle Samove kužine, zajedno s cijelom Unijom, koja je uvlačenjem u američki rat protiv Rusije i sutra Kine doživjela njemački sindrom polit-ekonomskog pada na razvojna koljena. Europljani to plaćaju drastičnim padom životnog standarda i rastućom sigurnosnom ugrozom, a države poput Hrvatske trpe još gore budući da su to spojene posude.
Ako trpi hrvatski izvoz – doduše sirovina i najpotentnije radne snage, ne dodane vrijednosti i pameti na čemu se zarađuje, sic transit – ovisan o polit-ekonomskom stanju i recesiji u Njemačkoj, ali i Austriji i Italiji, gdje će duša CRO premijeru Andreju Plenkoviću kada hiperbolizira poziciju RH u eurozoni i Schengenu? Eurozona je u krizi, pred bankrotom, a CRO inflacija je druga najviša u toj družini. Istodobno, broj je ilegalnih migracija i krijumčara tih nesretnika u porastu, veći no ikad prije ulaska RH u schengenski prostor, opremljeniji no ikad sofisticiranim uređajima za praćenje, odvraćanje i uhićenje migranata koji također više no ikad traže međunarodnu pravnu zaštitu i azil. Na karlovačkom se području nezadovoljstvo domaćeg življa zelenom ementaler-granicom s BiH može gotovo opipati. Rastuća pak skupoća života – to je i premijera navelo na apel tima koji „neopravdano podižu cijene“ umjesto da ih oštro/uvjerljivo disciplinira alatima iz vladina arsenala – više se ne dâ izdržati, a najave novih poskupljenja najesen mogu potopiti životni standard većine ljudi. Recesijski trendovi u Njemačkoj, Austriji i Italiji, ključnim CRO partnerima u trgovinskoj razmjeni, zloslutno strše u 9,7 posto pada hrvatskog izvoza, a budući da Njemačka pokriva 30 posto proizvodnje EU-a, crno se piše i europskoj i hrvatskoj ekonomiji. Bez obzira na vatrogasnu činjenicu kako njemačka vlada hitno priprema interventni paket poticaja i mora odlučiti što će učiniti glede&unatoč zahtjeva svoje industrije za kontrolom cijena električne energije.
Nije istina da se Rusija i Ukrajina ne mogu u miru, dobronamjerno dogovoriti o obostrano perspektivnom suživotu jedna pored druge, poštujući jedna drugoj nacionalni integritet, državni suverenitet i teritorijalnu cjelovitostTa se donedavna najmoćnija industrija na Starom kontinentu još nije vratila na predpandemijsku razinu, a energetski pak raskid braka – pod SAD-ovim sankcijskim pritiskom, sic transit – s ruskim dobavljačem omča joj je oko vrata. „Prijatelji nam sada zaračunavaju neprijateljske cijene energenata“, bio je nedavno grubo iskren njemački vicekancelar Robert Habeck, komentirajući energetski prijelaz (pro)američkim dobavljačima. „Njemačka je prošle i ove godine prošla teško razdoblje“, kaže Njavro. „Posebno oni dijelovi gospodarstva koji su energetski intenzivnio. Procjena je da su ti dijelovi smanjili svoju aktivnost za oko 20 posto, a prošla godina je bila i godina napora da obitelji štede energiju i također su se pokazali dobrima, ali to je dovelo do smanjenja potražnje. Prije četiri godine je Njemačka bila Hrvatskoj prvi izvozni partner, ali je od tada došlo do promjena i sad je po veličini našeg izvoza na četvrtomu mjestu. Na prvom je Italija, pa Slovenija, pa Mađarska. Mađrski rast na treće mjesto je vrlo vjerojatno povezan s energetskim problemom (protivno, je li, žestokim pritiscima, ucjenama i čak sankcijama EU-a i SAD-a, Mađari se nisu odrekli ruskih energenata, jer bi to prouzročilo 18 milijardâ eura godišnje štete njihovom gospodarstvu, op. a.). Deset posto pada izvoza RH izazvao je dio ekonomije u većoj mjeri povezan s Njemačkom, osobito dio energetski ovisan o Rusiji.“
Hrvatska ekonomija, manja od jedan posto europske, međutim, može se prilagoditi izazovima i zahvaljujući prihodima od turizma, ako se njime znâ upravljati. „Dovoljno mali“, tvrdi, „da se možemo brzo prilagoditi, jer Njemačka jest velika i važna, ali nije cijela Europa, a Europa nije cijeli svijet. I mi i Nijemci možemo se samo moliti Bogu da se što prije vrati mir u Europu, jer je najsnažnija proturecesijska mjera u ovom trenutku čim prije uspostaviti mir na istočnim granicama EU-a. Uspije li to u dogledno vrijeme, ekonomija će profunkcionirati. Ne uspije li, ekonomija će se prilagoditi, ali tako da će dobar dio energetski intenzivnih industrija otići iz Njemačke i Europe. Hrvatska, međutim, nema baš puno tih industrija.“ No, činjenica je kako je Bidenova administracija kukavički zabila nož u intenzivna industrijska leđa Europi, ne samo energetska, donošenjem vrlo privlačnih zakona, poreznih/dohodovnih pogodovanja industrijama (npr. automobilskoj) koje presele proizvodnju u SAD. A kapital uvijek ide tamo gdje se oplođuje lakše, brže i više no drugdje, pa…
Ispada kako je SAD/EU/NATO-ov i tzv. saveznika/partnera rat protiv Rusije u Ukrajini, zapravo, Uncle Samov brat, a drugima crni vrag da vražji ne može biti. Indikativno, cijene energenata niže su u SAD-u, nego u Europi, a energetska i kriza hrane ključni su uzroci dvoznamenkaste inflacije/recesije i svih kolateralnih nesreća što najtragičnije pogađaju upravo žitelja Starog kontinenta. To što je Rusija „ničim izazvana (sic transit) napala Ukrajinu“ nema blage veze s globalnom nesrećom što se izvalila iz toga kukavičjeg jajeta. Krivci se znaju poimenično, daju se nabrojiti na prste jedne ruke, i ta krivnja mora biti jasno sankcionirana: i politički i kazneno. Međunarodnopravno. Globalna pljačka, je li, poreznih obveznika radi masovnog ubijanja i razaranja u tuđoj zemlji, maltretiranje glađu i sigurnosnom psihozom milijuna nedužnih, mirnih ljudi ne samo na Starom kontinentu krimen je ravan onomu što je zakotrljao Drugi svjetski rat i izazvao cca 60 milijuna smrti. A svaka druga je bila – ruska. Pa sada neki munjeni američki senator savezne države, čija bliža povijest pliva u oceanu afroameričke krvi prolivene nakaznom bjelačkom supremacijom, bogohulnom segregacijom i diskriminacijom vražjeg lica, ima obraza bubnuti: „Rusi umiru, to je najbolje potrošen američki novac“!? Nitko, nigdje i nikad ne bi smio neprirodno umrijeti i nitko, nigdje i nikad – ako je pri zdravoj pameti, dakako – ne bi smio pomisliti, kamoli prevaliti preko usana, pa još u društvu lika poput Zelenskoga, koji se tomu voajerski raduje – psihopatološku želju za tuđim smrtima. Kultura nečovještva i smrti, mržnje bez ikakva pokrića, nije plodno tlo nikakvoj ekonomiji, osim ratnoprofiterskim kastama u vojnoj industriji koje nabijaju džepove krvavim milijunima neljudski izmuženim iz tuđe nesreće.
Glavni ekonomist HGK Goran Šaravanja otvoreno kaže da poremećaji u Njemačkoj i svijetu izravno negativno utječu na hrvatsko gospodarstvo, koje trpi „pad broja narudžbi iz Njemačke, ali i iz drugih važnih europskih država“. Njemački pak kancelar Olaf Scholz, jedan od alfa proturuskih jastrebova i izravni krivac za pad životnog standarda svojih sugrađana (zbog gospodarske krize uzrokovane odricanjem od jeftinih energenata iz Rusije te sufinanciranja SAD/EU/NATO-ovog rata u Ukrajini) hvata se za slamku: porezno će rasteretiti njemačke tvrtke za sedam milijardâ eura, a ukupno će država pomoći gospodarstvu s ukupno 32 milijarde. Ako rat „na istočnim granicama EU-a“, u Ukrajini, uskoro ne prestane, i to će biti novac poreznih obveznika – bačen u more. Nema alternative dobronamjernim pregovorima i miru, a to je pak pretpostavka daljnjem srozavanju životnog standarda i u Europi, i u SAD-u, i drugdje na Kugli, pa i u Hrvatskoj. Mir je tzv. prava strana povijesti – o kojoj pogrešno zbori CRO premijer Andrej Plenković ne bi li se pred „dragom Ursulom“ i „dragim Charlesom“ prikazao papskijim od pape – ne rat radi „umiranja, ubijanja Rusa najbolje potrošenim američkim novcem“. Sic transit.
