Prije neuobičajeno oštrog govora Sergeja Lavrova 28. veljače na Konferenciji o razoružanju u Ženevi i Putinovog obraćanja Saveznoj skupštini u Moskvi u kojem se dotaknuo razvoja novih ruskih oružja, rusko Ministarstvo za izvanredne situacije, koje je godinama prije nego je postao ministar obrane vodio general Sergej Šojgu, objavilo je analizu vojnih prijetnji za Rusiju. Zašto to čini Ministarstvo za izvanredne situacije (MIS), a ne Ministarstvo obrane i što sadrži ova analiza?
Ministarstvo za izvanredne situacije Rusije je izradilo ovaj dokument i on govori o postupcima ovog resora u slučaju rata i što MIS treba učiniti na području Ruske Federacije. Dokument je dopuna drugim strateškim dokumentima koji su usvojeni na drugim razinama, prije svega vojna doktrina i neki tajni dokumenti koje je Ministarstvo za izvanredne situacije uzelo u obzir planirajući svoje aktivnosti na teritoriju Rusije.
No, dokument je vrlo znakovit, jer pokazuje za kakav se rat Rusija službeno priprema. To je rat na njenom teritoriju. Razrađeni su planovi za rat protiv velikog broja terorističkih skupina, nešto poput Sirije, kao i za rat s mogućom lokalnom uporabom nuklearnog oružja. Međutim, ne spominje se specifičan neprijatelj iako se zna da u slučaju rata koji je opisan u dokumentu iza njega mogu stajati samo SAD i jasno da je ovaj rat moguć samo protiv Sjedinjenih Američkih Država. Ali u isto vrijeme nije bilo potrebno to navoditi i napisati kako SAD napadu Rusiju, a ona se brani.
Osim toga, borba protiv terorističkih skupina bi značila da bi SAD mogle koristiti strategiju takozvane “Slobodne sirijske vojske” i tvrditi, kao u Siriji, da se protiv vladinih snaga ne bori američka vojska nego “lokalna oporba”.
Dakle, predviđa se da to neće biti rat protiv Sjedinjenih Država, nego rat protiv njihovih satelita. Naravno, Washingtonu odgovara takav rat i spreman je boriti se s Rusijom koliko god poželi. No, je li stanovništvo Ruske Federacije spremno na gubitak desetaka milijuna ljudi u ratu poput sirijskog?
Zapravo, Ministarstvo za izvanredne situacije je razradilo plan za isti rat kao onaj u Siriji, iza kojeg stoje intervencionističke sile, ali se rat vodi na ograničenom teritoriju i svaki dan godinama može ginuti stotine Sirijaca, Rusa, mogu obarati zrakoplove i činiti sve što žele, a da prođu apsolutno nekažnjeno. Takav odgovara Sjedinjenim Državama i one su za njega spremne.
To se vidi u dokumentima u kojem je scenarij da SAD ne napadnu izravno, nego da ga, uključujući i nuklearno oružje, pokrenu američki sateliti u Europi, na Dalekom istoku ili bilo gdje drugdje. Ovo je čisto vazalna strategija u kojoj se okupirana zemlja ne usuđuje suprotstaviti vladaru.
Do promjene može doći samo provedbom reformi i pružanjem jasnog odgovora Sjedinjenim Državama na bilo koji znak invazije protiv Rusije.
U tom kontekstu treba shvatiti i Putinov govor pred saveznom skupštinom, koji je ujedno bio poruka da je jasno tko je agresor i da se neće dirati samo dijelovi američkog carstva, kao krakovi nezavisni od glave hobotnice. Samo u tom slučaju neće biti potrebe provoditi nikakve unutarnje pripreme za pobunu i borbu protiv terorizma.
U ovom dokumentu se da naslutiti kako se Rusija priprema da će SAD udariti na njen teritorij s posredničkim snagama. Međutim, čak i takav bi Rusiju koštao ne samo uništenja uspostave multipolarnog svijeta, nego i desetke milijuna žrtava među ruskim stanovništvom, a SAD bi kao agresor prošle nekažnjeno.
Upravo toga su svjesni Putin i Lavorov, koji su pooštrili retoriku proteklih dana.
Vladimir Putin to nije morao činiti u kontekstu predizborne kampanje, koju ne mora ni voditi, stoga izjave ruskog predsjednika i njegovog ministra vanjskih poslova proteklih tjedan dana nisu nikakvo pokazivanje snage uoči predsjedničkih izbora.
Iako dokument ruskog Ministarstva za izvanredne situacije, kao što je slučaj sa sličnim dokumentima Washingtona, ne proziva izravno SAD, na primjer, ako dođe do scenarija kao 2008., kada su američki generali u rat gurnuli Gruzijce, Rusija će morati reagirati.
Naravno, Rusija je u tom slučaju u nepovoljnoj situaciji, jer ne može udariti na mjesta gdje je raspoređena američka vojska. Ne može automatski napredovati prema američkim vojnim bazama, što stoji u dokumentu kojeg je objavilo rusko ministarstvo.
Međutim, pogrešno je ovaj dokument tumačiti tako da ruska vojska ne smije dirnuti američke snage, čak ni ako SAD protiv Rusije pokrenu nuklearni napad s teritorija europskih zemalja, kako su neki protumačili dio plana u slučaju rata Ministarstva za izvanredne situacije.
Obraćanje Vladimira Putina Saveznoj skupštini je pogodilo cijeli svijet, što nikako nije pretjerivanje. Unatoč činjenici da je govor u ovom formatu održan po 14. put, on je potpuno drugačiji od svih prethodnih.
Na govoru su bili prisutni svi zastupnici Državne Dume, članovi Vlade, čelnici Ustavnog i Vrhovnog suda, regionalni guverneri, predsjednici zakonodavnih tijela, čelnici tradicionalnih vjerskih zajednica, javne osobe i mnogi drugi. Od čelnika države nisu slušali banalno izvješće, nego posebnu državnu strategiju i program djelovanja za naredne godine.
Nekoliko sati nakon završetka govora ruskog predsjednika vodeći mediji su bili potpuno zbunjeni. Američki State Department i britansko ministarstvo vanjskih poslova su doslovno prokuhali od bijesa i razvili zajednički stav kojeg su prenijeli njihovi vodeći televizijski kanali i mediji. Odmah nakon što su dogovorili zajednički stav, na naslovnicama glavnih medija su eksplodirale poruke “Rusija je proglasila novi Hladni rat Zapadu” i “Moskva zapadnom svijetu prijeti s neranjivim nuklearnim projektilima“.
Iako Putin je više puta u svom govoru naglasio da Rusija jača samo oružje kao odgovor na jednostrano američko povlačenje iz Ugovora o balističkim projektilima i zbog raspoređivanja ovih sustava, kako u Sjedinjenim Državama, tako i izvan njihovih granica, zapadni mediji su to drugačije prenijeli.
Prvo su se svijetu obratili američki, potom britanski i mediji ostatka Europe, a tek onda manja izdanja. Zbog ove piramidalne strukture, zapadni su mediji uvijek jednoglasni.
U stvari, glavno u govoru Vladimira Putina je izjava “kako će sljedećih 10 godina biti odlučujuće za Rusiju”. Dakle, to je vremenski rok koji je postavljen nakon završetka prve faze obnove Rusije.
Rusija se uspješno brani protiv bilo kakve vanjske strateške prijetnje, osigurala je sigurnost na južnom boku od američke 6. flote i NATO snaga, što je velikim dijelom postignuto uspostavom baza i vojnom kampanjom u Siriji. Znatno je ojačala granice na Dalekom istoku, stavljajući sve što je potrebno na Kurilskim otocima i izgradila niz drugih vojnih objekata. Potpuno je blokirala NATO i Pentagon u zapadnom smjeru, budući da je Krim nepotopljivi nosač zrakoplova, a Kalinjingrad je pretvoren u moćni proturaketni bedem. Uz pomoć Crnomorske flote i flote koja “patrolira” Sredozemljem se izbjegla nametnuta međunarodna izolacija.
Odbijen je napad na gospodarstvo zemlje, unatoč činjenici da je od 2014. pritisak bio znatno veći nego 2008. godina, kada se od pritiska zbog intervencije u Gruziji i svjetske krize rusko gospodarstvo skoro urušilo.
Rusija vlada oceanom i ledenim morima na sjeveru, a Arktik je ekskluzivno područje ruskih interesa. Po prvi put u povijesti je potpuno zatvorena cijela ogromna teritorija zemlje kupolom radarskih sustava i aktivnih i pasivnih sustava upozorenja. Po prvi put u novom stoljeću je vraćena gotovo potpuna neovisnost prehrane.
Nedavno je cijeli svijet napokon shvatio činjenicu da je strateški i vojni potencijal Rusije dovoljan da pobijedi sve konkurente, a zemlja za naredne godine, možda i desetljeća, ima neprobojnu obranu.
Vladajuća jezgra državnog aparata je u isto vrijeme uspješno razvila mehanizam elitnog liječenja. Korupcija se iskorjenjuje na vrhu i uhićuju se ministri, čelnici zapadnih agencija, pukovnici milijarderi i druge osobe posebne težine, a ne policajac ili liječnik koji će uzeti mito od nekoliko stotina rubalja. Zemlja je naučila i kako se ispravno oduprijeti medijskim napadima. Jednom riječju, završila je faza velike rekonstrukcije države, koju je cijela zemlja od Putina i očekivala.
Rusija danas ima snage i sposobnosti za dramatičan tehnološki skok i unaprijed planira nove tehnološke modele. Sada počinje faza tranzicije, jer je zemlji zajamčena sigurnost u nadolazećim godinama, tako da nitko neće spriječiti taj razvoj.
Sada je vrijeme i da se Rusija bavi unutarnjim problemima i to je dio zbog kojeg je Ministarstvo za izvanredne situacije izradilo plan djelovanja u slučaju rata na državnom teritoriju, a ne priznavanje nadmoći Sjedinjenih Država i “povlačenje u svoje granice”.
Zemlja je uspjela zadržati prosječnu razinu blagostanja građana, unatoč činjenici da je pod pritiskom bez presedana i da je država bila prisiljena trošiti novac na obranu, razvoj vraćenog Krima, podržavati Donbas, voditi vojnu kampanju u Siriji, zbog čega su neki od socijalnih programa bili na čekanju. No, usprkos neviđenom pritisku od strane Zapada, Rusije se neočekivano nastavila razvijati.
Sada sebi može priuštiti da riješi stare probleme, bez prijetnji pokušaja provedbe “Obojenih revolucija“. Rusija je dobila puno i sada počinje najzanimljivije, na Putinov način.
Cjelokupna poduzetnička elita u Rusiji, bio njihov novac ukraden ili ne, mora raditi u zemlji i naći će se na “Listi Kremlja“. Dodavanje novih imena na taj popis će na iznenađenje Washington biti poticaj da rade za zemlju, htjeli to ili ne.
Učinkovitost upravnog aparata će početi nalikovati učinkovitosti domaće obrambene industrije, koja je uspjela osigurati paritet s obrambenom industrijom Sjedinjenih Država, unatoč činjenici da je ruski vojni proračun sve ove godine bio 10 puta manju nego američki.
Birokracija, znanost, obrazovanje, vojska, sve strukture države u narednih šest godina čeka “čišćenje” kakvo Ruska Federacija u novijoj povijesti još nije vidjela.
Kao što je čelnik Kremlja rekao u jednom od njegovih govora: “Moramo shvatiti da bez moderne zdravstvene skrbi, obrazovanja, infrastrukture, bez moderne znanosti, bez moderne tehnologije, bez robotike, genetike, biologije nećemo moći opstati kao suverena država. Mi smo na rubu promjene tehnološkog poretka i svatko tko kasni u ovom natjecanju će ovisiti o drugima. Želim to ponovno naglasiti – takva će zemlja postati potpuno ovisna o liderima tog procesa. Ne možemo dopustiti da se to dogodi. Čak i više od toga, imamo sve sposobnosti i sve što je potrebno da postanemo jedan od lidera tog napretka. To je ono čega bi svaki građanin trebao biti svjestan. Ali za to moramo eliminirati sve što sprječava ovo napredovanje. Bez obzira koliko se netko želio pridržavati nečega što nam se čini poznato i blisko, sve što nas sprječava da idemo naprijed mora se eliminirati.”
Možda mnogi to još nisu shvatili, ali poruka Putina je putokaz za zemlju. Rusija doslovno ide naprijed u svim smjerovima. Povijesno gledano, ta je zemlja je uvijek uspijevala u takvom mobilizacijskom razvoju, eksplozivnom rastu i oštrom oporavku. Danas su se za to ponovo razvili najpovoljniji uvjeti.
Na Zapadu je Rusija i dalje “najneuspješnija zemlja na svijetu”, ali po reakcijama se čini da bi zapadni lideri više voljeli da je tako, nego što stvarno vjeruju u to što govore. Naravno, Rusija će sve učiniti da ih razočara u svakom području i kad god joj se pruži prilika.
logično
Rusija se priprema za rat na svom teritoriju?
Ministarstvo za izvanredne situacije Rusije je izradilo ovaj dokument i on govori o postupcima ovog resora u slučaju rata i što MIS treba učiniti na području Ruske Federacije. Dokument je dopuna drugim strateškim dokumentima koji su usvojeni na drugim razinama, prije svega vojna doktrina i neki tajni dokumenti koje je Ministarstvo za izvanredne situacije uzelo u obzir planirajući svoje aktivnosti na teritoriju Rusije.
No, dokument je vrlo znakovit, jer pokazuje za kakav se rat Rusija službeno priprema. To je rat na njenom teritoriju. Razrađeni su planovi za rat protiv velikog broja terorističkih skupina, nešto poput Sirije, kao i za rat s mogućom lokalnom uporabom nuklearnog oružja. Međutim, ne spominje se specifičan neprijatelj iako se zna da u slučaju rata koji je opisan u dokumentu iza njega mogu stajati samo SAD i jasno da je ovaj rat moguć samo protiv Sjedinjenih Američkih Država. Ali u isto vrijeme nije bilo potrebno to navoditi i napisati kako SAD napadu Rusiju, a ona se brani.
Osim toga, borba protiv terorističkih skupina bi značila da bi SAD mogle koristiti strategiju takozvane “Slobodne sirijske vojske” i tvrditi, kao u Siriji, da se protiv vladinih snaga ne bori američka vojska nego “lokalna oporba”.
Dakle, predviđa se da to neće biti rat protiv Sjedinjenih Država, nego rat protiv njihovih satelita. Naravno, Washingtonu odgovara takav rat i spreman je boriti se s Rusijom koliko god poželi. No, je li stanovništvo Ruske Federacije spremno na gubitak desetaka milijuna ljudi u ratu poput sirijskog?
Zapravo, Ministarstvo za izvanredne situacije je razradilo plan za isti rat kao onaj u Siriji, iza kojeg stoje intervencionističke sile, ali se rat vodi na ograničenom teritoriju i svaki dan godinama može ginuti stotine Sirijaca, Rusa, mogu obarati zrakoplove i činiti sve što žele, a da prođu apsolutno nekažnjeno. Takav odgovara Sjedinjenim Državama i one su za njega spremne.
To se vidi u dokumentima u kojem je scenarij da SAD ne napadnu izravno, nego da ga, uključujući i nuklearno oružje, pokrenu američki sateliti u Europi, na Dalekom istoku ili bilo gdje drugdje. Ovo je čisto vazalna strategija u kojoj se okupirana zemlja ne usuđuje suprotstaviti vladaru.
Do promjene može doći samo provedbom reformi i pružanjem jasnog odgovora Sjedinjenim Državama na bilo koji znak invazije protiv Rusije.
U tom kontekstu treba shvatiti i Putinov govor pred saveznom skupštinom, koji je ujedno bio poruka da je jasno tko je agresor i da se neće dirati samo dijelovi američkog carstva, kao krakovi nezavisni od glave hobotnice. Samo u tom slučaju neće biti potrebe provoditi nikakve unutarnje pripreme za pobunu i borbu protiv terorizma.
U ovom dokumentu se da naslutiti kako se Rusija priprema da će SAD udariti na njen teritorij s posredničkim snagama. Međutim, čak i takav bi Rusiju koštao ne samo uništenja uspostave multipolarnog svijeta, nego i desetke milijuna žrtava među ruskim stanovništvom, a SAD bi kao agresor prošle nekažnjeno.
Upravo toga su svjesni Putin i Lavorov, koji su pooštrili retoriku proteklih dana.
Vladimir Putin to nije morao činiti u kontekstu predizborne kampanje, koju ne mora ni voditi, stoga izjave ruskog predsjednika i njegovog ministra vanjskih poslova proteklih tjedan dana nisu nikakvo pokazivanje snage uoči predsjedničkih izbora.
Iako dokument ruskog Ministarstva za izvanredne situacije, kao što je slučaj sa sličnim dokumentima Washingtona, ne proziva izravno SAD, na primjer, ako dođe do scenarija kao 2008., kada su američki generali u rat gurnuli Gruzijce, Rusija će morati reagirati.
Naravno, Rusija je u tom slučaju u nepovoljnoj situaciji, jer ne može udariti na mjesta gdje je raspoređena američka vojska. Ne može automatski napredovati prema američkim vojnim bazama, što stoji u dokumentu kojeg je objavilo rusko ministarstvo.
Međutim, pogrešno je ovaj dokument tumačiti tako da ruska vojska ne smije dirnuti američke snage, čak ni ako SAD protiv Rusije pokrenu nuklearni napad s teritorija europskih zemalja, kako su neki protumačili dio plana u slučaju rata Ministarstva za izvanredne situacije.
Putinovo obraćanje Saveznoj skupštini
Obraćanje Vladimira Putina Saveznoj skupštini je pogodilo cijeli svijet, što nikako nije pretjerivanje. Unatoč činjenici da je govor u ovom formatu održan po 14. put, on je potpuno drugačiji od svih prethodnih.
Na govoru su bili prisutni svi zastupnici Državne Dume, članovi Vlade, čelnici Ustavnog i Vrhovnog suda, regionalni guverneri, predsjednici zakonodavnih tijela, čelnici tradicionalnih vjerskih zajednica, javne osobe i mnogi drugi. Od čelnika države nisu slušali banalno izvješće, nego posebnu državnu strategiju i program djelovanja za naredne godine.
Nekoliko sati nakon završetka govora ruskog predsjednika vodeći mediji su bili potpuno zbunjeni. Američki State Department i britansko ministarstvo vanjskih poslova su doslovno prokuhali od bijesa i razvili zajednički stav kojeg su prenijeli njihovi vodeći televizijski kanali i mediji. Odmah nakon što su dogovorili zajednički stav, na naslovnicama glavnih medija su eksplodirale poruke “Rusija je proglasila novi Hladni rat Zapadu” i “Moskva zapadnom svijetu prijeti s neranjivim nuklearnim projektilima“.
Iako Putin je više puta u svom govoru naglasio da Rusija jača samo oružje kao odgovor na jednostrano američko povlačenje iz Ugovora o balističkim projektilima i zbog raspoređivanja ovih sustava, kako u Sjedinjenim Državama, tako i izvan njihovih granica, zapadni mediji su to drugačije prenijeli.
Prvo su se svijetu obratili američki, potom britanski i mediji ostatka Europe, a tek onda manja izdanja. Zbog ove piramidalne strukture, zapadni su mediji uvijek jednoglasni.
U stvari, glavno u govoru Vladimira Putina je izjava “kako će sljedećih 10 godina biti odlučujuće za Rusiju”. Dakle, to je vremenski rok koji je postavljen nakon završetka prve faze obnove Rusije.
Rusija se uspješno brani protiv bilo kakve vanjske strateške prijetnje, osigurala je sigurnost na južnom boku od američke 6. flote i NATO snaga, što je velikim dijelom postignuto uspostavom baza i vojnom kampanjom u Siriji. Znatno je ojačala granice na Dalekom istoku, stavljajući sve što je potrebno na Kurilskim otocima i izgradila niz drugih vojnih objekata. Potpuno je blokirala NATO i Pentagon u zapadnom smjeru, budući da je Krim nepotopljivi nosač zrakoplova, a Kalinjingrad je pretvoren u moćni proturaketni bedem. Uz pomoć Crnomorske flote i flote koja “patrolira” Sredozemljem se izbjegla nametnuta međunarodna izolacija.
Odbijen je napad na gospodarstvo zemlje, unatoč činjenici da je od 2014. pritisak bio znatno veći nego 2008. godina, kada se od pritiska zbog intervencije u Gruziji i svjetske krize rusko gospodarstvo skoro urušilo.
Rusija vlada oceanom i ledenim morima na sjeveru, a Arktik je ekskluzivno područje ruskih interesa. Po prvi put u povijesti je potpuno zatvorena cijela ogromna teritorija zemlje kupolom radarskih sustava i aktivnih i pasivnih sustava upozorenja. Po prvi put u novom stoljeću je vraćena gotovo potpuna neovisnost prehrane.
Nedavno je cijeli svijet napokon shvatio činjenicu da je strateški i vojni potencijal Rusije dovoljan da pobijedi sve konkurente, a zemlja za naredne godine, možda i desetljeća, ima neprobojnu obranu.
Vladajuća jezgra državnog aparata je u isto vrijeme uspješno razvila mehanizam elitnog liječenja. Korupcija se iskorjenjuje na vrhu i uhićuju se ministri, čelnici zapadnih agencija, pukovnici milijarderi i druge osobe posebne težine, a ne policajac ili liječnik koji će uzeti mito od nekoliko stotina rubalja. Zemlja je naučila i kako se ispravno oduprijeti medijskim napadima. Jednom riječju, završila je faza velike rekonstrukcije države, koju je cijela zemlja od Putina i očekivala.
Rusija danas ima snage i sposobnosti za dramatičan tehnološki skok i unaprijed planira nove tehnološke modele. Sada počinje faza tranzicije, jer je zemlji zajamčena sigurnost u nadolazećim godinama, tako da nitko neće spriječiti taj razvoj.
Sada je vrijeme i da se Rusija bavi unutarnjim problemima i to je dio zbog kojeg je Ministarstvo za izvanredne situacije izradilo plan djelovanja u slučaju rata na državnom teritoriju, a ne priznavanje nadmoći Sjedinjenih Država i “povlačenje u svoje granice”.
Zemlja je uspjela zadržati prosječnu razinu blagostanja građana, unatoč činjenici da je pod pritiskom bez presedana i da je država bila prisiljena trošiti novac na obranu, razvoj vraćenog Krima, podržavati Donbas, voditi vojnu kampanju u Siriji, zbog čega su neki od socijalnih programa bili na čekanju. No, usprkos neviđenom pritisku od strane Zapada, Rusije se neočekivano nastavila razvijati.
Sada sebi može priuštiti da riješi stare probleme, bez prijetnji pokušaja provedbe “Obojenih revolucija“. Rusija je dobila puno i sada počinje najzanimljivije, na Putinov način.
Cjelokupna poduzetnička elita u Rusiji, bio njihov novac ukraden ili ne, mora raditi u zemlji i naći će se na “Listi Kremlja“. Dodavanje novih imena na taj popis će na iznenađenje Washington biti poticaj da rade za zemlju, htjeli to ili ne.
Učinkovitost upravnog aparata će početi nalikovati učinkovitosti domaće obrambene industrije, koja je uspjela osigurati paritet s obrambenom industrijom Sjedinjenih Država, unatoč činjenici da je ruski vojni proračun sve ove godine bio 10 puta manju nego američki.
Birokracija, znanost, obrazovanje, vojska, sve strukture države u narednih šest godina čeka “čišćenje” kakvo Ruska Federacija u novijoj povijesti još nije vidjela.
Kao što je čelnik Kremlja rekao u jednom od njegovih govora: “Moramo shvatiti da bez moderne zdravstvene skrbi, obrazovanja, infrastrukture, bez moderne znanosti, bez moderne tehnologije, bez robotike, genetike, biologije nećemo moći opstati kao suverena država. Mi smo na rubu promjene tehnološkog poretka i svatko tko kasni u ovom natjecanju će ovisiti o drugima. Želim to ponovno naglasiti – takva će zemlja postati potpuno ovisna o liderima tog procesa. Ne možemo dopustiti da se to dogodi. Čak i više od toga, imamo sve sposobnosti i sve što je potrebno da postanemo jedan od lidera tog napretka. To je ono čega bi svaki građanin trebao biti svjestan. Ali za to moramo eliminirati sve što sprječava ovo napredovanje. Bez obzira koliko se netko želio pridržavati nečega što nam se čini poznato i blisko, sve što nas sprječava da idemo naprijed mora se eliminirati.”
Možda mnogi to još nisu shvatili, ali poruka Putina je putokaz za zemlju. Rusija doslovno ide naprijed u svim smjerovima. Povijesno gledano, ta je zemlja je uvijek uspijevala u takvom mobilizacijskom razvoju, eksplozivnom rastu i oštrom oporavku. Danas su se za to ponovo razvili najpovoljniji uvjeti.
Na Zapadu je Rusija i dalje “najneuspješnija zemlja na svijetu”, ali po reakcijama se čini da bi zapadni lideri više voljeli da je tako, nego što stvarno vjeruju u to što govore. Naravno, Rusija će sve učiniti da ih razočara u svakom području i kad god joj se pruži prilika.
logično
