Neue Zürcher Zeitung je objavio vijest kako je narodima baltičkih zemalja ”laknulo” kada su na njihovom teritoriju raspoređene bojne za brzo djelovanje NATO pakta. Ranije prošlog tjedna je izvor u europskoj diplomaciji rekao ”kako SAD ubrzavaju pregovore o ulasku Makedonije u NATO, a pitanje imena će se rješavati kasnije”.
Glavni tajnik NATO pakta, Jens Stoltenberg, pozdravio potez saveznika Sjevernoatlantskog saveza i partnera koji su, kako je rekao, “izašli u susret i pomogli Crnoj Gori u borbi protiv katastrofalnih požara”. Usput, požare u Crnoj Gori su poslali Ukrajina, Švicarska i Izrael, zemlje koje nisu članice NATO pakta i Bugarska.
“Crna Gora, naš najnoviji saveznik, pridružila se porodici NATO-a prije manje od mjesec dana. Naš brzi odgovor demonstrira da smo snažna podrška našim saveznicima. To je pravi primjer euroatlantske solidarnosti”, svejedno je priopćio Stoltenberg. Za napisati sve izjave hrvatskog vrha o ”našim partnerima i saveznicima iz Washingtona” bi trebalo ispisati stranice teksta i još uvijek ih ne bi sve nabrojali.
Sve navedeno je dokaz kako se vazalske političke elite vole razmetati izjavama: ”Amerika je s nama!”. Ovih par riječi su ”dokaz” kako vazalski odnos s američkim vrhom ”osigurava sigurnost i prosperitet”.
Njih često podržavaju State Department i američki predsjednik, koji kao da ima čarobni štapić kojim će vazale štititi od svih nevolja i od srdžbe drugih geopolitičkih sila. Možda su povijesne frustracije razlog da političke elite nekih zemalja zaista vjeruju u američku milost, iako je bezbroj dokaza da Sjedinjene Države uvijek i isključivo gledaju samo svoje interese, i uvijek će biti tako.
Uzmimo mali primjer iz Ukrajine, koja sada, umjesto da tonu ugljena plaća 71 dolar, naručuje američki ugljen po cijeni od 206 dolara. Podsjetimo primjer Varšave ili Raqqe i sirijskih ”pobunjenika”, koji ništa nisu naučili od Kijeva, iako je jasno kakva ih budućnost čeka.
Nakon trijumfalnog govora Trumpa u Varšavi, svima je postalo jasno da Washington namjerava iskoristiti Poljsku kao učinkovitu protutežu Njemačkoj u Europskoj uniji. Neki su čak govorili o tome kako je Varšava napokon dobila priliku provesti dva povijesna geopolitička projekta, od kojih jednog hrvatska predsjednica uporno i neumorno pripisuje sebi i želi u povijest ući kao ”državnica” koja je ostvarila nemoguće.
Govorimo o geopolitičkom projektu ”Međumorja” ili ”Inicijativi tri mora’‘, što je reciklirana ideja poljskog diktatora između dva svjetska rata Józefa Piłsudskog, koji su 2014. razradili i predložili Obama i poljski državni vrh, da bi s njim u javnost, kao hrvatski Zbigniew Brzezinski, izašla Kolinda Grabar-Kitarović, predstavljajući tada takozvanu ”Uspravnicu Jadran-Baltik”, kasnije proširenu na Crno more. No, kako zna reći naša predsjednica, ”ova je inicijativa savršeno usklađena s našim i geoekonomskim i geopolitičkim interesima naših saveznika u Washingtonu, i nije usmjerena protiv nikoga”.
Nedavno je inicijativu hrvatskoj predsjednici i njezinom geostrateškom geniju ”preoteo” poljski predsjednik Andrzej Duda i najavio mogućnost stvaranja ”Međumorja”, neka vrstu mitske konfederacije i sanitarnog kordona od Baltika do Crnog mora i Jadrana, kojim će se upravljati iz Varšava, kako bi se Rusija potpuno politički izolirala od Europske unije.
Trump je tada podržao takozvanu ”Inicijativu tri mora”, koji je spomenuo i na summitu G20 u Hamburgu. Ranije je u Varšavi američki predsjednik ”uskladio” projekt sa šefovima 12 država središnje i južne Europe, odnosno, čelnicima Hrvatske, Poljske, Litve, Latvije, Estonije, Češke, Slovačke, Slovenije, Mađarske, Rumunjske, Bugarske i Austrije. No, suglasnost oko ovog pitanja je samo dio službene izjave za novinare.
”Ovo je poruka da Sjedinjene Države i dalje pokazuju da nisu spremne uvijek raditi s istim europskim elitama i vrlo su zadovoljne ako mogu graditi odnose s nekim vladama i ujedno prkositi Bruxellesu o nekim pitanjima”, analizirajući Trumpov posjet Poljskoj javlja BBC.
Pretpostavljalo se kako SAD podržavaju Poljsku u namjeri da postane novi lider Europske unije, čime bi Washington stvorio čvrst mehanizam kojim bi mogao prisiliti Bruxelles da se pokorava njegovim odlukama. Neki zapadni mediji, posebno The Economist i The New York Times, počeli pisati da ”kako Njemačka ne može biti lider slobodnog svijeta, ali Poljska da, jer je novi ekonomski div Europske unije”.
Ohrabrena američkom ”podrškom”, Varšava odjednom ulazi u sukob s Bruxellesom i Berlinom oko stalnih NATO baza u Poljskoj, ”Sjevernog toka 2”, raspodijeli novog proračuna i europske migracijske politike.
U trenutku kada se činilo da su se svi snovi poljskih političara počeli ostvarivati, nešto je pošlo po zlu. Berlin i Bruxelles, kao što je uvijek slučaj, odlučili su se za trik s otkrićem ”manjkavosti demokracije” u Poljskoj.
Odjednom se ispostavilo se kako u Poljskoj ”griješe” predsjednik i vlada, ”nedemokratski” se provodi i reforma pravosuđa, stoga bi Poljska trebala biti kažnjena primjenom sankcije iz članka 7. Ugovora o Europskoj uniji. Prijetnju je službeno najavio Frans Timmermans, povjerenik Europske komisije za međuvladine odnose i vladavinu prava.
Za kaznu, Poljska može ostati bez prava glasa u donošenju svih odluka EU, a ako sukob ode predaleko, Varšava bi mogla ostati bez novca iz europskih fondova.
Naravno, netko će pomisliti da su Bruxelles i Berlin stvarno zabrinuti za vladavinu prava u Poljskoj, ali bi to bio znak terminalne faze urođene političke naivnosti, kao u onih koji vjeruju da je sirijski sukob Zapad pokrenuo kako bi se poboljšali životi običnih Sirijaca.
Berlin je Varšavi jasno pokazao gdje joj je mjesto na listi važnih zemalja EU i zaprijetio da će je dovesti u red zbog lošeg ponašanje po najboljim europskim tradicijama. Sve ovo je razumljivo i objašnjenom, ali je pitanje kolike su šanse da će Trump zaista početi vršiti pritisak na Berlin da obraniti svog vazala? Kladioničarskim rječnikom, koeficijent za ovakav razvoj situacije je ”nula”. Što se tiče hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, zna li ona uopće što u svemu tome predstavlja? ”Brani hrvatske nacionalne interese” u situaciji u kojoj SAD neće vršiti preveliki pritisak na Njemačku zbog Poljske, a još manje zbog Hrvatske.
Kolike su šanse da Trumpova administracija ekonomski i financijski pomogne Poljsku u slučaju da stvarno bude lišena europske potpore? Nikakve, jer Poljska treba Trumpu da kupuje oružje i skupi američki plin. Najbolje što može očekivati Varšava je još jedan vatreni govor Trumpa, ali je i to malo vjerojatno.
U Siriji je sada slična situacija. The Washington Post javlja kako je Donald Trump obustavio program financiranja takozvane ”umjerene” sirijske opozicije kojeg je vodila CIA, čime je zapravo priznao poraz američke politike sirijskom sukobu. Ostalo je još oko 1300 vojnika u takozvanom sirijskom ”Kurdistanu”, nekoliko stotina vojnih vozila, ali se oni mogu povući u roku od nekoliko sati.
Znakovito je da se ova informacija u američkim medijima pojavila tjedan dana nakon što je Emmanuel Macron službeno priznao poraza Zapada u Siriji.
Poljska i Sirija su samo dva primjera kako Washington tiho i bez oklijevanja odbacuje brige sa sebe, čak i kada se radi o onima koji aktivno ubijaju i umiru za američke interese.
No, interesi topovskog mesa, bez obzira na nesebičnost koju pokazuju na bojnom polju, Washington u osnovi ne zanimaju.
Poljska je samo izvor dodatnih prihoda za Sjedinjene Države, a sirijski ”pobunjenici”, pa čak i Kurdi su topovsko meso američkih interesa. Dakle, svi američki sateliti i vazali moraju znati da status ”pravog saveznika” zapravo ne postoji. Svaki od takozvanih američkih ”saveznika” je obični ulog za pregovore američke administracije, a njihova geopolitička zamjena je samo pitanje vremena.
U tom kontekstu, vrlo pozitivno izgleda odanost koju svojim saveznicima pokazuje Rusija, od trenutka kada ti saveznici ispune svoje obveze i sami se nekako pokušaju izboriti za svoje interese. Mnoge zemlje koje su umjesto iskrenog partnerstva i savezništva izabrale američke šarene laže, više puta su požalile za učinjenu povijesnu pogrešku.
logično
Glavni tajnik NATO pakta, Jens Stoltenberg, pozdravio potez saveznika Sjevernoatlantskog saveza i partnera koji su, kako je rekao, “izašli u susret i pomogli Crnoj Gori u borbi protiv katastrofalnih požara”. Usput, požare u Crnoj Gori su poslali Ukrajina, Švicarska i Izrael, zemlje koje nisu članice NATO pakta i Bugarska.
“Crna Gora, naš najnoviji saveznik, pridružila se porodici NATO-a prije manje od mjesec dana. Naš brzi odgovor demonstrira da smo snažna podrška našim saveznicima. To je pravi primjer euroatlantske solidarnosti”, svejedno je priopćio Stoltenberg. Za napisati sve izjave hrvatskog vrha o ”našim partnerima i saveznicima iz Washingtona” bi trebalo ispisati stranice teksta i još uvijek ih ne bi sve nabrojali.
Sve navedeno je dokaz kako se vazalske političke elite vole razmetati izjavama: ”Amerika je s nama!”. Ovih par riječi su ”dokaz” kako vazalski odnos s američkim vrhom ”osigurava sigurnost i prosperitet”.
Njih često podržavaju State Department i američki predsjednik, koji kao da ima čarobni štapić kojim će vazale štititi od svih nevolja i od srdžbe drugih geopolitičkih sila. Možda su povijesne frustracije razlog da političke elite nekih zemalja zaista vjeruju u američku milost, iako je bezbroj dokaza da Sjedinjene Države uvijek i isključivo gledaju samo svoje interese, i uvijek će biti tako.
Uzmimo mali primjer iz Ukrajine, koja sada, umjesto da tonu ugljena plaća 71 dolar, naručuje američki ugljen po cijeni od 206 dolara. Podsjetimo primjer Varšave ili Raqqe i sirijskih ”pobunjenika”, koji ništa nisu naučili od Kijeva, iako je jasno kakva ih budućnost čeka.
Poljska, ”Inicijativa tri mora” i SAD
Nakon trijumfalnog govora Trumpa u Varšavi, svima je postalo jasno da Washington namjerava iskoristiti Poljsku kao učinkovitu protutežu Njemačkoj u Europskoj uniji. Neki su čak govorili o tome kako je Varšava napokon dobila priliku provesti dva povijesna geopolitička projekta, od kojih jednog hrvatska predsjednica uporno i neumorno pripisuje sebi i želi u povijest ući kao ”državnica” koja je ostvarila nemoguće.
Govorimo o geopolitičkom projektu ”Međumorja” ili ”Inicijativi tri mora’‘, što je reciklirana ideja poljskog diktatora između dva svjetska rata Józefa Piłsudskog, koji su 2014. razradili i predložili Obama i poljski državni vrh, da bi s njim u javnost, kao hrvatski Zbigniew Brzezinski, izašla Kolinda Grabar-Kitarović, predstavljajući tada takozvanu ”Uspravnicu Jadran-Baltik”, kasnije proširenu na Crno more. No, kako zna reći naša predsjednica, ”ova je inicijativa savršeno usklađena s našim i geoekonomskim i geopolitičkim interesima naših saveznika u Washingtonu, i nije usmjerena protiv nikoga”.
Nedavno je inicijativu hrvatskoj predsjednici i njezinom geostrateškom geniju ”preoteo” poljski predsjednik Andrzej Duda i najavio mogućnost stvaranja ”Međumorja”, neka vrstu mitske konfederacije i sanitarnog kordona od Baltika do Crnog mora i Jadrana, kojim će se upravljati iz Varšava, kako bi se Rusija potpuno politički izolirala od Europske unije.
Trump je tada podržao takozvanu ”Inicijativu tri mora”, koji je spomenuo i na summitu G20 u Hamburgu. Ranije je u Varšavi američki predsjednik ”uskladio” projekt sa šefovima 12 država središnje i južne Europe, odnosno, čelnicima Hrvatske, Poljske, Litve, Latvije, Estonije, Češke, Slovačke, Slovenije, Mađarske, Rumunjske, Bugarske i Austrije. No, suglasnost oko ovog pitanja je samo dio službene izjave za novinare.
”Ovo je poruka da Sjedinjene Države i dalje pokazuju da nisu spremne uvijek raditi s istim europskim elitama i vrlo su zadovoljne ako mogu graditi odnose s nekim vladama i ujedno prkositi Bruxellesu o nekim pitanjima”, analizirajući Trumpov posjet Poljskoj javlja BBC.
Pretpostavljalo se kako SAD podržavaju Poljsku u namjeri da postane novi lider Europske unije, čime bi Washington stvorio čvrst mehanizam kojim bi mogao prisiliti Bruxelles da se pokorava njegovim odlukama. Neki zapadni mediji, posebno The Economist i The New York Times, počeli pisati da ”kako Njemačka ne može biti lider slobodnog svijeta, ali Poljska da, jer je novi ekonomski div Europske unije”.
Ohrabrena američkom ”podrškom”, Varšava odjednom ulazi u sukob s Bruxellesom i Berlinom oko stalnih NATO baza u Poljskoj, ”Sjevernog toka 2”, raspodijeli novog proračuna i europske migracijske politike.
U trenutku kada se činilo da su se svi snovi poljskih političara počeli ostvarivati, nešto je pošlo po zlu. Berlin i Bruxelles, kao što je uvijek slučaj, odlučili su se za trik s otkrićem ”manjkavosti demokracije” u Poljskoj.
Odjednom se ispostavilo se kako u Poljskoj ”griješe” predsjednik i vlada, ”nedemokratski” se provodi i reforma pravosuđa, stoga bi Poljska trebala biti kažnjena primjenom sankcije iz članka 7. Ugovora o Europskoj uniji. Prijetnju je službeno najavio Frans Timmermans, povjerenik Europske komisije za međuvladine odnose i vladavinu prava.
Za kaznu, Poljska može ostati bez prava glasa u donošenju svih odluka EU, a ako sukob ode predaleko, Varšava bi mogla ostati bez novca iz europskih fondova.
Naravno, netko će pomisliti da su Bruxelles i Berlin stvarno zabrinuti za vladavinu prava u Poljskoj, ali bi to bio znak terminalne faze urođene političke naivnosti, kao u onih koji vjeruju da je sirijski sukob Zapad pokrenuo kako bi se poboljšali životi običnih Sirijaca.
Berlin je Varšavi jasno pokazao gdje joj je mjesto na listi važnih zemalja EU i zaprijetio da će je dovesti u red zbog lošeg ponašanje po najboljim europskim tradicijama. Sve ovo je razumljivo i objašnjenom, ali je pitanje kolike su šanse da će Trump zaista početi vršiti pritisak na Berlin da obraniti svog vazala? Kladioničarskim rječnikom, koeficijent za ovakav razvoj situacije je ”nula”. Što se tiče hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, zna li ona uopće što u svemu tome predstavlja? ”Brani hrvatske nacionalne interese” u situaciji u kojoj SAD neće vršiti preveliki pritisak na Njemačku zbog Poljske, a još manje zbog Hrvatske.
Kolike su šanse da Trumpova administracija ekonomski i financijski pomogne Poljsku u slučaju da stvarno bude lišena europske potpore? Nikakve, jer Poljska treba Trumpu da kupuje oružje i skupi američki plin. Najbolje što može očekivati Varšava je još jedan vatreni govor Trumpa, ali je i to malo vjerojatno.
Sirija
U Siriji je sada slična situacija. The Washington Post javlja kako je Donald Trump obustavio program financiranja takozvane ”umjerene” sirijske opozicije kojeg je vodila CIA, čime je zapravo priznao poraz američke politike sirijskom sukobu. Ostalo je još oko 1300 vojnika u takozvanom sirijskom ”Kurdistanu”, nekoliko stotina vojnih vozila, ali se oni mogu povući u roku od nekoliko sati.
Znakovito je da se ova informacija u američkim medijima pojavila tjedan dana nakon što je Emmanuel Macron službeno priznao poraza Zapada u Siriji.
Poljska i Sirija su samo dva primjera kako Washington tiho i bez oklijevanja odbacuje brige sa sebe, čak i kada se radi o onima koji aktivno ubijaju i umiru za američke interese.
No, interesi topovskog mesa, bez obzira na nesebičnost koju pokazuju na bojnom polju, Washington u osnovi ne zanimaju.
Poljska je samo izvor dodatnih prihoda za Sjedinjene Države, a sirijski ”pobunjenici”, pa čak i Kurdi su topovsko meso američkih interesa. Dakle, svi američki sateliti i vazali moraju znati da status ”pravog saveznika” zapravo ne postoji. Svaki od takozvanih američkih ”saveznika” je obični ulog za pregovore američke administracije, a njihova geopolitička zamjena je samo pitanje vremena.
U tom kontekstu, vrlo pozitivno izgleda odanost koju svojim saveznicima pokazuje Rusija, od trenutka kada ti saveznici ispune svoje obveze i sami se nekako pokušaju izboriti za svoje interese. Mnoge zemlje koje su umjesto iskrenog partnerstva i savezništva izabrale američke šarene laže, više puta su požalile za učinjenu povijesnu pogrešku.
logično
