Za dvije godine otvorit će se mogućnost da naša javnost napokon dozna identitet svih nepoznatih vlasnika portfelja u tvrtkama i ostalim poslovnim subjektima u Hrvatskoj, a to su oni koji su se sklonili u anonimnost zahvaljujući takozvanim skrbničkim računima. Prije dva mjeseca stupila je na snagu direktiva EU-a koja nalaže skidanje tajnosti sa svih podataka o vlasništvu nad vrijednosnim papirima. Ona se u svim članicama mora primijeniti do 2020. godine.
Naša vlada napravila je međukorak pa će u tu zonu, zabranjenu za obične smrtnike, od početka iduće godine smjeti ući samo HNB, Porezna uprava, Hanfa, Vlada i obavještajne službe. Ali, već godinu nakon toga, to pravo mora biti zajamčeno svima koji su za takve informacije zainteresirani. EU je donio propis o skidanju tajne sa skrbničkih računa prvenstveno zbog pranja novca i terorizma, ali kod nas će oko svega toga biti velike zabave.
Prvo zbog mnogih do sada nerazotkrivenih rezidua naše legandarne pretvorbe i privatizacije, a onda i zato što je transparentnost vlasništva prvi preduvjet za transparentno poslovanje. U Hrvatskoj s tim ne stojimo dobro.
Mnogi zaposlenici, pa čak i menadžeri, kod nas nemaju pojma tko su vlasnici tvrtki u kojima primaju plaću i tko je postavio uprave kojima odgovaraju. Dobar dio poduzeća koja rade na tržištu također ne zna s kime ustvari posluje, odnosno tko stoji iza njihovih partnera. Dioničari ne znaju tko su sve suvlasnici u njihovim tvrtkama. A institucijama koje preko natječaja traže najbolje izvođače za pojedine poslove ponekad nije poznat pravi identitet ponuditelja koji im se javljaju pod imenima kojima se ne da ući u vlasnički trag.
Kod nas je, kako koje godine, iza skrbničkih računa skriveno između trećine i četvrtine posjednika svih dionica. Skrbnički računi otvaraju se kod za to ovlaštenih banaka ili odvjetničkih kancelarija kad vlasnik ne želi da informacija o njegovom portfelju bude javna. Ako sklopi takav ugovor, njegova identifikacija postaje zaštićena, poznata je samo skrbniku. Razlozi mogu biti razni, ali nisu svi pošteni.
Još 2013. godine, Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD) objavilo da na računima čiji vlasnici nisu poznati leže dionice u vrijednosti od 108,28 milijardi kuna. To je bilo 32 posto ukupnog bogatstva uloženog u vrijednosne papire deponirane u SKDD-u.
Riječ je, posve evidentno, o ogromnom udjelu biznismena s maskom preko lica, koji posve zakonito figuriraju na burzi, skriveni iza imena banke ili drugog skrbnika. Kako je sada, javit će se tko zna. Većina skrbničkih računa nalazi se, navodno, u Zagrebačkoj banci. Negdje sam našla podatak da u Hrvatskoj ima oko 1.500 skrbničkih računa, ne mogu jamčiti da je posve točan. Naći ćemo ih u vlasničkim papirima Ine, plinskog biznisa kao i mnogih drugih kompanija u Hrvatskoj.
Lani smo mogli čitati izvještaj globalne konzultantske kuća iz Londona »Knight Frank« koja kaže da oko 12.000 Hrvata posjeduje više od milijun dolara, 120 preko 30 milijuna, a 11 osoba više od 100 milijuna dolara. U proteklom desetljeću broj multimilijunaša povećao se u Europi za 17 posto, u Hrvatskoj za trećinu. To je klijentela sadašnjih vlasnika Hrvatske. Red je da saznamo tko su.
novilist
Naša vlada napravila je međukorak pa će u tu zonu, zabranjenu za obične smrtnike, od početka iduće godine smjeti ući samo HNB, Porezna uprava, Hanfa, Vlada i obavještajne službe. Ali, već godinu nakon toga, to pravo mora biti zajamčeno svima koji su za takve informacije zainteresirani. EU je donio propis o skidanju tajne sa skrbničkih računa prvenstveno zbog pranja novca i terorizma, ali kod nas će oko svega toga biti velike zabave.
Prvo zbog mnogih do sada nerazotkrivenih rezidua naše legandarne pretvorbe i privatizacije, a onda i zato što je transparentnost vlasništva prvi preduvjet za transparentno poslovanje. U Hrvatskoj s tim ne stojimo dobro.
Mnogi zaposlenici, pa čak i menadžeri, kod nas nemaju pojma tko su vlasnici tvrtki u kojima primaju plaću i tko je postavio uprave kojima odgovaraju. Dobar dio poduzeća koja rade na tržištu također ne zna s kime ustvari posluje, odnosno tko stoji iza njihovih partnera. Dioničari ne znaju tko su sve suvlasnici u njihovim tvrtkama. A institucijama koje preko natječaja traže najbolje izvođače za pojedine poslove ponekad nije poznat pravi identitet ponuditelja koji im se javljaju pod imenima kojima se ne da ući u vlasnički trag.
Kod nas je, kako koje godine, iza skrbničkih računa skriveno između trećine i četvrtine posjednika svih dionica. Skrbnički računi otvaraju se kod za to ovlaštenih banaka ili odvjetničkih kancelarija kad vlasnik ne želi da informacija o njegovom portfelju bude javna. Ako sklopi takav ugovor, njegova identifikacija postaje zaštićena, poznata je samo skrbniku. Razlozi mogu biti razni, ali nisu svi pošteni.
Još 2013. godine, Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD) objavilo da na računima čiji vlasnici nisu poznati leže dionice u vrijednosti od 108,28 milijardi kuna. To je bilo 32 posto ukupnog bogatstva uloženog u vrijednosne papire deponirane u SKDD-u.
Riječ je, posve evidentno, o ogromnom udjelu biznismena s maskom preko lica, koji posve zakonito figuriraju na burzi, skriveni iza imena banke ili drugog skrbnika. Kako je sada, javit će se tko zna. Većina skrbničkih računa nalazi se, navodno, u Zagrebačkoj banci. Negdje sam našla podatak da u Hrvatskoj ima oko 1.500 skrbničkih računa, ne mogu jamčiti da je posve točan. Naći ćemo ih u vlasničkim papirima Ine, plinskog biznisa kao i mnogih drugih kompanija u Hrvatskoj.
Lani smo mogli čitati izvještaj globalne konzultantske kuća iz Londona »Knight Frank« koja kaže da oko 12.000 Hrvata posjeduje više od milijun dolara, 120 preko 30 milijuna, a 11 osoba više od 100 milijuna dolara. U proteklom desetljeću broj multimilijunaša povećao se u Europi za 17 posto, u Hrvatskoj za trećinu. To je klijentela sadašnjih vlasnika Hrvatske. Red je da saznamo tko su.
novilist
