Ovog tjedna su Sjeverna i Južna Koreja napravile korak bliže trajnom miru. Sjevernokorejski vođa Kim Jong-un je u Pyongyangu ugostio južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina te najavio da će zatvoriti jedan od svojih glavnih poligona za testiranje projektila i nuklearno postrojenje.
Sjevernokorejski vođa je pristao trajno zatvoriti poligon za testiranje dalekometnih projektila i to uz prisutnost međunarodnih stručnjaka, kako bi proces bio transparentan.
“Usvojili smo vojni sporazum za okončanje povijesti brutalnih i tragičnih sukoba i neprijateljstava. Složili smo se da ćemo se potruditi pretvoriti Korejski poluotok u mjesto mira bez nuklearnog oružja i nuklearnih prijetnji”, rekao je Kim Jong-un.
“Počelo je razdoblje Korejskog poluotoka bez rata. Južna i Sjeverna Koreja danas su se složile da će ukloniti sve prijetnje koje bi na Korejskom poluotoku mogle uzrokovati rat”, rekao je južnokorejski predsjednik Moon Jae-in.
Najavljeno je i da će sjevernokorejski vođa do kraja godine posjetiti Seul, glavni grad Južne Koreje.
Usprkos deklarativnoj podršci mirovnom procesu podijeljene nacije, Washington ne želi mirovni sporazum između Sjeverne Koreje i Južne Koreje, jer bi se nakon toga američke trupe morale povući iz regije. Spajanje dviju Koreja vjerojatno bi bila noćna mora za američku vojnu nazočnost u tom području.
Baš kad pomislite da politika američke nacionalne sigurnosti protiv Sjeverne Koreje ne može biti izopačena, ona dokaže suprotno. Najnovija perverzija? Otpor mirovnom sporazumu između Sjeverne i Južne Koreje. Zamislite to. Ali zašto bi američki dužnosnici bili protiv takvog sporazuma? Odgovor je logičan. Takav sporazum bi neizbježno vodio zahtjevima da se američke trupe iz Koreje vrate kući, u Sjedinjene Američke Države. Uostalom, ako se potpiše mirovni sporazum, koje bi onda bilo opravdanje za držanje američkih vojnika u ovoj dalekoj zemlji?
Ne vjerujte? Pogledajmo što piše The New York Times, jedne od najčitanijih novina u Americi.
“Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in se u utorak u Pyongyangu treći put sastao s Kim Jong-unom, vođom Sjeverne Koreje, kako bi išli prema zajedničkom cilju, izradi priopćenja ove godine kojom bi službeno bio proglašen kraj Korejskog rata. Takva izjava, iako nije legalno obvezujući ugovor, mogao bi imati dalekosežne posljedice i pomoći Sjevernoj Koreji da eskalira svoju kampanju zahtjeva za povlačenjem američkih vojnika s juga. Zbog ovog i drugih razloga, Sjedinjene Američke Države su vrlo zabrinute zbog takvog scenarija”, piše The New York Times.
Čemu ovakva zabrinutost? Niste valjda mislili da će američki dužnosnici biti sretni zbog izgleda postizanja mira u Koreji? Jeste li očekivali da će u Washingtonu odgovoriti kao racionalne osobe?
SAD žele da situacija na Korejskom polutoku ostane trajno žarište, kako bi se Pentagon, CIA, NSA i njihova armija izvođača i podizvođača stalno imali zajamčene prihode. Ovakva situacija je potreba Washingtonu i za trajno raspoređivanje desetaka tisuća vojnika u regiji. I zato želi ili opstanak ili svrgavanje vlade u Pyongyangu.
Mirovni sporazum između dviju Koreja ugrozio bi sve te stvari. Odjednom bi SAD izgubile jedan od najvažnijih izvora krize, na kojeg se oslanjaju još od 1950. godine. To bi također značilo da sve svoje trupe moraju povući trupe kući, gdje ne znaju što bi s njima radili. Osim toga, morali bi odustati od sna o svrgavanju vlade u Sjevernoj Koreji vojnim putem
Stoga su čelnici Sjedinjenih Država toliko zabrinuti zbog daljnjeg poboljšanja odnosa između Sjeverne i Južne Koreje i mogućnosti da bi dvije zemlje mogle sklopiti mirovni sporazum.
Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in i čelnik Sjeverne Koreje Kim Jong-un nastavljaju provoditi napore za poboljšanje odnosa između dviju zemalja.
Trenutačno je održan treći susret, na kojem je Moon prvi put posjetio Pyongyang, glavni grad Sjeverne Koreje. Moona je pozdravilo mnoštvo građana, a doček je organizirala sjevernokorejska vlada, koja je veselila posjeti Moon Jae-ina. Mahalo se cvijećem i pjevalo o “ponovnom ujedinjenju domovine”.
Na pregovorima nije bilo predstavnika Sjedinjenih Država. Ali zašto bi ih i bilo? Koreja pripada Korejcima i poluotok nije vlasništvo Pentagona ili CIA-e. To je bio njihov građanski rat, rat u kojeg su ih Pentagon i CIA gurnuli prije više od 60 godina.
Korejci ne trebaju dozvolu američkih dužnosnika da riješe svoj rat i njihove razlike.
Ono što brine američke dužnosnike jest da bi dvojica čelnika mogla postići sporazum koji ne uključuje “denuklearizaciju” Sjeverne Koreje. Ali jedini razlog zašto Pyongyang ima nuklearno oružje je da spriječi Pentagon da napadne Sjevernu Koreju kako bi svrgnuo “režim” Kim Jong-una. Bez mogućnosti napada na režim od strane Sjedinjenih Država, atomske bombe Sjeverne Koreje će postati nevažne.
To i jeste ključ svega. Pentagon i CIA odbijaju odustati od svog cilja i dalje žele svrgnuti vlast u Sjevernoj Koreji. Ne žele da američke trupe idu kući. Oni ih žele zauvijek zadržati u Južnoj Koreji, kao što zauvijek žele održati svoje ratove na Bliskom istoku i Afganistanu, svoj rat protiv terorizma ili ratove protiv droge.
Tako uvijek postoji mogućnost da će Sjeverna Koreja izazvati provokaciju koja bi mogla poslužiti kao povod za bombardiranje i uništavanje komunističke, antiameričke vlade Sjeverne Koreje, koju bi se srušilo i zamijenilo s proameričkim marionetskim režimom.
U međuvremenu, predstavnici Sjedinjenih Država pokušavaju učiniti sve da podignu napetosti i prisile samo Sjevernu Koreju da denuklearizaciju, dok bi pentagon zadržao sve svoje snage, konvencionalne i nuklearne, na Korejskom poluotoku i njegovim teritorijalnim vodama.
No, sve što za sada mogu učiniti je jačanje gospodarskih sankcija protiv Sjeverne Koreje, čak i protiv drugih zemalja za koje sumnjaju da krše sankcije, poput Rusije, koja je Sjevernoj Koreji navodno isporučivala naftu. Čak i ako jeste, Moskva je učinila dobro.
Druga američka perverzija je upozorenje Južnoj Koreji protiv kršenja američkih sankcija, ako se uključi u komercijalno korisne transakcije sa Sjevernom Korejom, što obuhvaća i uspostavu zajedničke rute putničkih vlakova između dviju zemalja.
Najbolje što stanovnici Južne Koreje mogu učiniti za sebe i američki narod je da protjeraju američke trupe iz svoje zemlje, a dvojica vođa da dogovore mirovni sporazum između Seula i Pyongyanga. Koreja nije stvar Pentagona i CIA-e. No, pitanje je može li američki narod shvatiti istinu da državna sigurnost Sjedinjenih
Država ne ovisi o Korejskom poluotoku i da je sve što se u toj regiji događa posljedica perverznih i destruktivnih politika svih američkih administracija od izbijanja Korejskog rata do danas.
logično
Sjevernokorejski vođa je pristao trajno zatvoriti poligon za testiranje dalekometnih projektila i to uz prisutnost međunarodnih stručnjaka, kako bi proces bio transparentan.
“Usvojili smo vojni sporazum za okončanje povijesti brutalnih i tragičnih sukoba i neprijateljstava. Složili smo se da ćemo se potruditi pretvoriti Korejski poluotok u mjesto mira bez nuklearnog oružja i nuklearnih prijetnji”, rekao je Kim Jong-un.
“Počelo je razdoblje Korejskog poluotoka bez rata. Južna i Sjeverna Koreja danas su se složile da će ukloniti sve prijetnje koje bi na Korejskom poluotoku mogle uzrokovati rat”, rekao je južnokorejski predsjednik Moon Jae-in.
Najavljeno je i da će sjevernokorejski vođa do kraja godine posjetiti Seul, glavni grad Južne Koreje.
Usprkos deklarativnoj podršci mirovnom procesu podijeljene nacije, Washington ne želi mirovni sporazum između Sjeverne Koreje i Južne Koreje, jer bi se nakon toga američke trupe morale povući iz regije. Spajanje dviju Koreja vjerojatno bi bila noćna mora za američku vojnu nazočnost u tom području.
Baš kad pomislite da politika američke nacionalne sigurnosti protiv Sjeverne Koreje ne može biti izopačena, ona dokaže suprotno. Najnovija perverzija? Otpor mirovnom sporazumu između Sjeverne i Južne Koreje. Zamislite to. Ali zašto bi američki dužnosnici bili protiv takvog sporazuma? Odgovor je logičan. Takav sporazum bi neizbježno vodio zahtjevima da se američke trupe iz Koreje vrate kući, u Sjedinjene Američke Države. Uostalom, ako se potpiše mirovni sporazum, koje bi onda bilo opravdanje za držanje američkih vojnika u ovoj dalekoj zemlji?
Ne vjerujte? Pogledajmo što piše The New York Times, jedne od najčitanijih novina u Americi.
“Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in se u utorak u Pyongyangu treći put sastao s Kim Jong-unom, vođom Sjeverne Koreje, kako bi išli prema zajedničkom cilju, izradi priopćenja ove godine kojom bi službeno bio proglašen kraj Korejskog rata. Takva izjava, iako nije legalno obvezujući ugovor, mogao bi imati dalekosežne posljedice i pomoći Sjevernoj Koreji da eskalira svoju kampanju zahtjeva za povlačenjem američkih vojnika s juga. Zbog ovog i drugih razloga, Sjedinjene Američke Države su vrlo zabrinute zbog takvog scenarija”, piše The New York Times.
FOTO: Ilustracija, Sjeverna Koreja
Čemu ovakva zabrinutost? Niste valjda mislili da će američki dužnosnici biti sretni zbog izgleda postizanja mira u Koreji? Jeste li očekivali da će u Washingtonu odgovoriti kao racionalne osobe?
SAD žele da situacija na Korejskom polutoku ostane trajno žarište, kako bi se Pentagon, CIA, NSA i njihova armija izvođača i podizvođača stalno imali zajamčene prihode. Ovakva situacija je potreba Washingtonu i za trajno raspoređivanje desetaka tisuća vojnika u regiji. I zato želi ili opstanak ili svrgavanje vlade u Pyongyangu.
Mirovni sporazum između dviju Koreja ugrozio bi sve te stvari. Odjednom bi SAD izgubile jedan od najvažnijih izvora krize, na kojeg se oslanjaju još od 1950. godine. To bi također značilo da sve svoje trupe moraju povući trupe kući, gdje ne znaju što bi s njima radili. Osim toga, morali bi odustati od sna o svrgavanju vlade u Sjevernoj Koreji vojnim putem
Stoga su čelnici Sjedinjenih Država toliko zabrinuti zbog daljnjeg poboljšanja odnosa između Sjeverne i Južne Koreje i mogućnosti da bi dvije zemlje mogle sklopiti mirovni sporazum.
Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in i čelnik Sjeverne Koreje Kim Jong-un nastavljaju provoditi napore za poboljšanje odnosa između dviju zemalja.
FOTO: ARHIVA, Sastanak Korejanskih predsjednika
Trenutačno je održan treći susret, na kojem je Moon prvi put posjetio Pyongyang, glavni grad Sjeverne Koreje. Moona je pozdravilo mnoštvo građana, a doček je organizirala sjevernokorejska vlada, koja je veselila posjeti Moon Jae-ina. Mahalo se cvijećem i pjevalo o “ponovnom ujedinjenju domovine”.
Na pregovorima nije bilo predstavnika Sjedinjenih Država. Ali zašto bi ih i bilo? Koreja pripada Korejcima i poluotok nije vlasništvo Pentagona ili CIA-e. To je bio njihov građanski rat, rat u kojeg su ih Pentagon i CIA gurnuli prije više od 60 godina.
Korejci ne trebaju dozvolu američkih dužnosnika da riješe svoj rat i njihove razlike.
Ono što brine američke dužnosnike jest da bi dvojica čelnika mogla postići sporazum koji ne uključuje “denuklearizaciju” Sjeverne Koreje. Ali jedini razlog zašto Pyongyang ima nuklearno oružje je da spriječi Pentagon da napadne Sjevernu Koreju kako bi svrgnuo “režim” Kim Jong-una. Bez mogućnosti napada na režim od strane Sjedinjenih Država, atomske bombe Sjeverne Koreje će postati nevažne.
To i jeste ključ svega. Pentagon i CIA odbijaju odustati od svog cilja i dalje žele svrgnuti vlast u Sjevernoj Koreji. Ne žele da američke trupe idu kući. Oni ih žele zauvijek zadržati u Južnoj Koreji, kao što zauvijek žele održati svoje ratove na Bliskom istoku i Afganistanu, svoj rat protiv terorizma ili ratove protiv droge.
Tako uvijek postoji mogućnost da će Sjeverna Koreja izazvati provokaciju koja bi mogla poslužiti kao povod za bombardiranje i uništavanje komunističke, antiameričke vlade Sjeverne Koreje, koju bi se srušilo i zamijenilo s proameričkim marionetskim režimom.
FOTO: Demilitarizovana zona na granici između dvije Koreje duž 38. paralele
U međuvremenu, predstavnici Sjedinjenih Država pokušavaju učiniti sve da podignu napetosti i prisile samo Sjevernu Koreju da denuklearizaciju, dok bi pentagon zadržao sve svoje snage, konvencionalne i nuklearne, na Korejskom poluotoku i njegovim teritorijalnim vodama.
No, sve što za sada mogu učiniti je jačanje gospodarskih sankcija protiv Sjeverne Koreje, čak i protiv drugih zemalja za koje sumnjaju da krše sankcije, poput Rusije, koja je Sjevernoj Koreji navodno isporučivala naftu. Čak i ako jeste, Moskva je učinila dobro.
Druga američka perverzija je upozorenje Južnoj Koreji protiv kršenja američkih sankcija, ako se uključi u komercijalno korisne transakcije sa Sjevernom Korejom, što obuhvaća i uspostavu zajedničke rute putničkih vlakova između dviju zemalja.
Najbolje što stanovnici Južne Koreje mogu učiniti za sebe i američki narod je da protjeraju američke trupe iz svoje zemlje, a dvojica vođa da dogovore mirovni sporazum između Seula i Pyongyanga. Koreja nije stvar Pentagona i CIA-e. No, pitanje je može li američki narod shvatiti istinu da državna sigurnost Sjedinjenih
Država ne ovisi o Korejskom poluotoku i da je sve što se u toj regiji događa posljedica perverznih i destruktivnih politika svih američkih administracija od izbijanja Korejskog rata do danas.
logično
