Prije nekoliko dana na službenim stranicama grada Slavonskog Broda podignuta je objava pod naslovom Ponižavanje i kleveta gradskih službenika u svrhu samopromocije pojedinih vijećnika je nedopustiva. U uvodnom pasusu službenici Gradske uprave priopćavaju javnosti što ih je potaknulo na edukativnu propovijed: Povodom današnjeg događaja za vrijeme zasjedanja Gradskog vijeća u kojoj su pojedini vijećnici bezrazložno javno prozvali pojedine službenike Gradske uprave iznoseći neistine informacije o njihovom privatnom životu te nakon čega je uslijedilo i verbalno ponižavanje i narušavanje dostojanstva službenika, moramo reagirati i istaknuti sljedeće. Ostatak pripćenja napisan je u duhu lažnog solidarizma i ljigavog dociranja o komunikacijama, ugledu, časti i kažnjivosti pokušaja da se činovnike ponizi. Sve skupa završava drskom aluzijom da je svrha provokacije na GV samopromocija "vijećnika provokatora". Propovijed je odaslana s gestom prosvjećivanja građana, zaglupljenih kritikom koja se upućuje nepogrešivom gradonačelniku.
O kojem se događaju radi, koji su to pojedini vijećnici javno prozvali pojedine službenike, o kojim se to pojedinim službenicima Gradske uprave radi, o kojim je neistinitim informacijama iz njihovog privatnog života riječ, na koji način su pojedini službenici verbalno ponižavani- iz priopćenja „službenika Gradske uprave“, iz obraćanja javnosti neidentificiranih činovnika, saznati se ne može. Takvi uradci u kojima se demonstrira službenički neučinkoviti verbalizam, ciljana sentimentalnost, slabašna reagiralačka vitalnost i intervencije u posao koji treba obaviti kapo u vidu gradonačelnika, moram priznati, nisu česta pojava. Gurnuti su činovnici u prve redove borbe za opstanak jednog člana njihove službeničke zajednice, angažirana je glasnogovornica kojoj su date upute da u tekstu nagomila frazurine o sterilnom redu, a što kod pametnijeg dijela javnosti izaziva spastički kolitis. O čemu se zaista radi nisu objasnili zbrkani, zlouporabljeni činovnici, već je to kao gotovo vanjski član Gradske uprave, pa i poglavarstva, objasnio news portal sbplus i njegov vlasnik i urednik Jerko Zovak u kolumni Krmak. Kako će reagirati prozvani dr. Boro Grubišić, nazvan krmkom, ne znam, ali znam da to više nije samo njegov problem. Ako ste pomislili da će se brodski novinari usprotiviti „kolegi“ Zovaku, pomoći građanima da shvate o čemu se radi, zaštiti javnost od ovakvih bolesnih agresija – prevarili ste se. Oni to neće, oni se boje, oni to ne znaju, njih, na kraju krajeva, boli ona stvar za skandalozno stigmatiziranje člana GV-a Slavonskog Broda. Ono što je nevjerojatno je to da portal koji je za svoj rad od Grada za proteklu godinu dobio 75 000 kuna, vrijeđa člana GV-a tog istog grada. Koga će zbog toga gradonačelnik gurnuti da protestira?
Za rijetke koje zanima što se ustvari dogodilo upućujem pročitati Otvoreno pismo Slavice Lemaić, objavljenom u svim lokalnim portalima, a na sbperiskopu pod naslovom Slavica Lemaić: Brodska gradska uprava, umjesto kao javni servis svih građana Slavonskog Broda, u stvarnosti funkcionira kao politički pristrani servis gradonačelnika i njegove interesne skupine Ona je, između ostalog, činovnicima odgovorila na njihove žalopojke, prozvala ih za jadnu nedosljednost, ocijenivši neizravno njihov čin padom na najniže grane. Istaknimo napokon, da je nezavisna zastupnica Slavica Lemaić, povod da se službenici isprse kao čuvari sebe, ali i čuvari nereda zbog vlastite nepokretnosti kad su drugi u pitanju, pa i kolege koji trpe nepravdu od strane njihovih šefova.
U Zapisima seoskog liječnikaMihail Bulgakov je ispričao ovakvu priču: mladić je došao kod liječnika u zabitom selu i požalio se da ga grebe grlo. Doktor ga je pregledao i vidio – sifilis. "Slušaj, ovo je vrlo ozbiljno", rekao je on mladom seljaku. "Evo ti mast. Redovno se maži njome." Mladić ga je pogledao sa onim idiotskim seljačkim podsmijehom i ponovio: "Mene grlo boli. Mislio sam da mi date neku vodicu da ispirem." "Zaboravi vodicu", rekao je doktor. "Ovo je ozbiljno. Maži se tom mašću ako ti je stalo do zdravlja". Doktor ga je čuo kako se u hodniku žali nekoj babi: "Mene grlo grebe. A ovaj mi dao neku mast." "Mlad je, loše liječi", odgovarala je baba onim zanemoglim seljačkim glasom. U doktorovom uhu je opet zaškripao mladićev smeh.
"Neće se smijati kad mu počnu trnuti noge", pomislio je.
Odnos tog seljaka i doktora je kao odnos gradonačelnika, sbplusa, iskorištenih službenika i Slavice Lemaić. Ona upozorava da je bolest u Brodu ozbiljna. Umjesto da je poslušaju, oni ju ismijavaju. Neće se smijati kad im počnu trnuti noge i fotelje.
