Kada statističari u zadanom razdoblju poslože cijene namirnica u trgovinama, i izračunaju njihovo kretanje, bude očito da se one uglavnom penju. U tom istom razdoblju kupci su od strane trgovaca uvjeravani da cijene neprekidno padaju. Sniženja ne prestaju. Igranka bez prestanka. Gondole nakrcane artiklima prepune su narančastih poziva da su cijene manje u odnosu na ranije. Međutim, radi se o peridičnim, privremenim padavinama – efikasnom obliku navlakuša. Dolazi tako ovca (kupac) kako bi ubrala jednu pojeftinjenu travku, a popase (pokupuje) pola pašnjaka (supermarketa). Samo neka je sniženje, a o kolikoj se koristi radi vrlo važno, rezonira ovca. Ovcu se lako navuče na rastrošnost malim popustima, neosjetnim sniženjima, prodajom osjećaja da je na livadi trgovine gospodar svoje potrošačke sudbine. Trgovci (vukovi) znaju ovcine slabosti, trgovci su psiholozi. Oni znaju kako ošišati ovcu koja ima potrebe.

U jednom brodskom trgovačkom lancu primjetim narančasti apel u hladnjaku za mliječne proizvode. Potrčim (sve su ovce slične) vidjeti o čemu se radi. Sniženje kefira. Za dvadest lipa. S 5,99 kuna na 5.79 kuna. Ne vadim novčanik, nego mobitel zabilježiti da bih trebao kupiti skoro 30 kefira kako bih dobio jedan besplatno. Od silne koristi koja mi se smješila umalo se nisam veselo oglasio... meee, meee.