Svi koji sebe nazivaju ljevičarima, a Željku Markić napadaju “kritizirajući” kako gospođa izgleda, pokazuju intelektualnu inferiornost naspram gospođe Markić. Umjesto da shvatimo kako je vražica odnijela šalu i pomno proučimo što je neformalna liderica konzervativne revolucije zadnjih godina napravila i kako, na ljevici vlada sklonost čuđenju i nevjerici te nesposobnost da se uopće percipira što se događa.
Kako je gospođa Markić za samo nekoliko godina uspjela poništiti postignuća za koja su progresivnom dijelu društva i uz podršku međunarodne zajednice trebala dva desetljeća za uspostavljanje? Progresivni dio društva, dojma sam, sebi uopće ne postavlja to pitanje. Koja je to oruđa i oružja ona iskoristila? Sadržaj njene revolucije je očit, ali su i metode gotovo jednako očigledne.
Za početak, priznajmo, gospođa Markić i drugi lideri konzervativne revolucije su izrazito inteligentni. Ne kažem da progresivci nisu inteligentni, ali je jedan od problema taj što često svoju inteligenciju koriste prvenstveno kako bi dokazali da su inteligentni (i individualci, ali o tome kasnije ili drugi put), a ne za ostvarenje nekog društvenog/političkog cilja.
Isto tako, nema govora o tome da gospođa Markić nije griješila. Svi smo grešni, čak i ona. Ali je učila iz svojih grešaka. Primjer je osnivanje političke stranke i katastrofalan izlazak na izbore. To je učinila samo jednom. Progresivci upravo najavljuju osnivanje još jedne “pravo lijeve” stranke. I još usput gotovo pa molimo Crkvu da osnuje političku stranku ako želi utjecati na politički proces. Zašto bi Crkva to učinila? Nama za dušu? Kao lijepu gestu da progresivnom dijelu društva bude lakše boriti se? Molimo ih “ajde, pucajte si u nogu, jer nikako da vas sustignemo u ovoj utrci”.
Postigli su to da je značajno narastao utjecaj konzervativnog dijela društva na političke stranke (FOTO: Lupiga.Com)
Umjesto besmislenih molbi/zahtjeva, čuđenja i zgražanja, možda bi mudrije bilo popiti kaficu i pogledati što se to događa i kako. I za početak prihvatiti kako se ne događa nešto nečuveno, nego se (zlo)rabi sustav predstavničke demokracije za ostvarivanje političkih interesa onog dijela društva koji ima konzervativne interese. Oni, moram to reći, imaju pravo postojati i imaju pravo pokušati oblikovati društvo onako kako oni misle da bi bilo najbolje.
Evo, primjerice, zadnji uspjeh konzervativne revolucije - u hrvatskom društvu se sasvim ozbiljno raspravlja o tome treba li zakonom zabraniti pobačaj. Da se razumijemo, uspjeh je već u tome da su nametnuli temu. Riječ je o temi koja je desetljećima bila tabu, a vjerojatni novi premijer Andrej Plenković najavljuje manje izmjene zakona koji se nitko nije usudio dirati desetljećima. Načet će ga. Za početak. Dok paralelno gospođa Markić najavljuje novu referendumsku inicijativu, ovaj put na temu zabrane pobačaja.
A društvenim mrežama se širi fotografija starije žene (mislim da je iz Poljske) koja artikulira reakciju - ne može vjerovati da se i dalje mora boriti za prava žena na izbor. Priznajem, simpatična je to fotografija, ali moglo bi biti kobno ako se ne trgne iz te nevjerice. Dosta više nevjerice. Dosta defetističkih uvjeravanja kako je društvo zapravo konzervativno i u tome je nerješivi problem. Ne, samo su značajno efikasniji u svom djelovanju. Nameću teme, grade utjecaj, primjenjuju utjecaj na politički establishment (izvođače radova) i ostvaruju u većoj ili manjoj mjeri svoje društvenopolitičke ciljeve.
Simpatična je to fotografija, ali moglo bi biti kobno ako se gospođa ne trgne iz te nevjerice (FOTO: Facebook)
Konzervativci nadiru, desnica nadire pa hajde da vidimo što su oni to shvatili, što to znaju što mi ne znamo.
Osnovno što su liderice i lideri konzervativne revolucije naučili je kako funkcionira sustav predstavničke demokracije i gdje i kako da se pozicioniraju da bi taj sustav radio na ostvarenju njihovih ciljeva (i čuvanju tekovina revolucije).
Stvar je dosta jednostavna. Centar svake predstavničke demokracije je parlament (odatle težnja Mosta nezavisnih lista da centar političkog odlučivanja bude Sabor, a ne Vlada - težnja je za mandata prve HDZ/Most Vlade bila dosta uspješna, a druga takva Vlada kreće s Božom Petrovom na čelu parlamenta - bit će zanimljivo s te strane Markova trga). Zastupnici u parlamentu predstavljaju građane (“birajmo ih imenom i prezimenom što više!” - tako je lakše ostvariti utjecaj na zastupnika od strane organizacija civilnog društva kao što je npr. inicijativa U ime obitelji pa se može zaobići stranačke elite ako treba). Političke stranke, pak, služe kao kanal između društva i države, između građanina i političara. Naravno, govorim o idealtipu.
Ali i o idealtipu kojem liderice i lideri konzervativne revolucije teže. Oni su postigli to da je značajno narastao utjecaj konzervativnog dijela društva na političke stranke, na saborske zastupnike (pogotovo one koji su u parlament ušli preferencijalno, imenom i prezimenom) i na kraju balade na političke odluke.
Željka Markić i drugi su shvatili što je kapital koji se može koristiti za utjecaj na politiku, što znači u konačnici na društvo. Shvatili su da utjecaj na političku klasu mogu imati na temelju dvaju elemenata: novca i glasova.
Željka Markić shvatila je što je kapital koji se može koristiti za utjecaj na politiku (FOTO: Lupiga.Com)
Bilo bi iluzorno da su pokušavali konkurirati bankarima, naftnim kompanijama, korporativnom sektoru pa čak i poduzetničkoj klasi u utjecanju financiranjem. Uostalom, ti isti će svoj utjecaj na konzervativnu revoluciju izvršiti putem novca i s ciljem da u svojim “inicijativama” dobro pazi da ne udari na njihove interese.
Utjecaj konzervativna revolucija ostvaruje time što uz podršku Katoličke crkve raspolaže drugim kapitalom, kapitalom neprocjenjive vrijednosti za političke stranke i predstavnike u predstavnike u predstavničkoj demokraciji - glasovima. I raspolažu njima bez zadrške i oklijevanja. Prosto, oni koji preuzmu njihove ciljeve i u političkom životu budu zastupali njihove interese, mogu računati na profit u vidu glasova. To je mrkva.
Oni koji im nisu po volji ili koji prijete ugrožavanjem njihovih interesa, mogu biti sigurni da glasovi pod kontrolom konzervativne revolucije neće pasti u njihovu kutiju. To je batina.
Batinom raspolaže i progresivni dio društva, ali se nikada nije odlučio na korištenje mrkve. Batina bez mrkve ne funkcionira. Samom batinom neće se ostvariti interesi, osim ako interes nije dokazivanje sposobnosti korištenja batine i individualnosti u tom korištenju.
U ime obitelji je prije posljednjih izbora izdala preporuke za preferencijalno glasovanje. I postigli su solidan rezultat. Sada će Most, na koji konzervativna revolucija ima evidentan utjecaj, osigurati da se na sljedećim izborima može izdati preporuka za tri preferencijalna glasa.
Istovremeno, jesu li sindikati izdali neke preporuke? Jesu li LGBT udruge? Jesu li udruge za ljudska prava? Zapravo, nevažno je što nisu na prošlim izborima. Hoće li na sljedećima? Hoće li udruge za ljudska i udruge za ženska ljudska prava izdati preporuke na sljedećim izborima? Nakon što Plenković u pokušaju smanjivanja pritiska Željke Markić načne zakon kojim je već desetljećima regulirano pravo žene da odlučuje o svome tijelu. Hoće li sindikati biti u stanju osigurati i usmjeriti glasove onome tko će se obvezati na zaštitu prava radnika i otpor prema politikama štednje? (Sjeća li se netko da su prosvjednici 2011. godine tražili i promjene vodstava hrvatskih sindikata? Istih onih koji su na dar Jadranki Kosor otkazali prvomajske prosvjede i koji su prikupili potpise podrške građana za referendum o radu pa dogovorom s vlašću ostavili građane u uvjerenju da su ih prevarili.) Hoće li sekularisti u našem društvu obećati svoje glasove onome tko im obeća da će pokušati smanjiti utjecaj Katoličke crkve na državu i društvo?
Prosvjed za nastavak progresivne kurikularne reforme bio je ogledni primjer potpune neefikasnosti korištenja batina bez korištenja mrkve (FOTO: Hina)
Na kraju, hoće li inicijativa koja je na trgovima diljem Hrvatske okupila desetke tisuća ljudi na najvećem, nažalost, beznačajnom prosvjedu u povijesti Hrvatske? Kažem, nažalost beznačajnom, jer je prosvjed za nastavak progresivne kurikularne reforme bio ogledni primjer potpune neefikasnosti korištenja batina bez korištenja mrkve. I nije da nije bilo dovoljno onih koji su tražili tu mrkvu. Ali su inicijatori odlučili da je važnije zadržati distancu i političku neutralnost, nego osigurati provedbu one stare, sad već pokopane reforme. Batinu su koristili i to pošteno, uglavnom po onima koji su ju i najviše zaslužili. No oni se od tih glasova ničemu drugom do batine i nisu nadali. Ta batina ih nije zaboljela, zato što su točno procijenili da im konkurencija neće dobiti mrkvu, nego će s njima podijeliti i udar batine.
Naravno, za ovu neefikasnost u prolasku interesa odgovornost leži dijelom na svim postajama tog kanala. Od građanina individualca, te postaje viška u odnosu progresivne ljevice naspram konzervativne desnice, preko vodstava institucija civilnog društvo i članstava politički stranaka do vodstava političkih stranaka koje djeluju na tom polju. I bilo bi pametno svima da sagledaju sebe, svoju ulogu i svoju odgovornost, ne čekaju ukrasni poziv, odustanu od poze neutralnosti i prionu ostvarivanju interesa.
Jer, demokratska konkurencija, ta konzervativna desnica ne miruje. Naprotiv, sustavno rade na jačanju svog utjecaja, na povećanju kapitala kojim raspolažu i na ostvarenju svojih ciljeva. Ajde za početak da se prestanemo čuditi i zgražati. U prirodi sustava predstavničke demokracije je da postoji konkurencija, a u prirodi konzervativizam je i ta prednost koju imaju, lakše postižu efikasnost jer prihvaćaju autoritete. Ali ne mora biti da progresivni dio društva nikako nije u stanju uspostaviti lanac od građanina do onog njegova sugrađanina koji je u političkom vrhu države i društva.
Međusobna podrška neće umanjiti individualnost nijednoga od te dvojice, suradnja neće umanjiti vizionarstvo onoga što je u političkom vrhu niti sposobnost i pravo na kritički odmak onoga koji je “samo” nositelj suvereniteta - građanina. Sramota je samo imati hrabrosti za nekoga komentirati da je debela i ogavna, ali se strašno plašiti preuzimanja osobne odgovornosti i optužbe za političku pristranost te pristajati na samokastriranje radi izražene individualnosti.
lupiga
Kako je gospođa Markić za samo nekoliko godina uspjela poništiti postignuća za koja su progresivnom dijelu društva i uz podršku međunarodne zajednice trebala dva desetljeća za uspostavljanje? Progresivni dio društva, dojma sam, sebi uopće ne postavlja to pitanje. Koja je to oruđa i oružja ona iskoristila? Sadržaj njene revolucije je očit, ali su i metode gotovo jednako očigledne.
Za početak, priznajmo, gospođa Markić i drugi lideri konzervativne revolucije su izrazito inteligentni. Ne kažem da progresivci nisu inteligentni, ali je jedan od problema taj što često svoju inteligenciju koriste prvenstveno kako bi dokazali da su inteligentni (i individualci, ali o tome kasnije ili drugi put), a ne za ostvarenje nekog društvenog/političkog cilja.
Isto tako, nema govora o tome da gospođa Markić nije griješila. Svi smo grešni, čak i ona. Ali je učila iz svojih grešaka. Primjer je osnivanje političke stranke i katastrofalan izlazak na izbore. To je učinila samo jednom. Progresivci upravo najavljuju osnivanje još jedne “pravo lijeve” stranke. I još usput gotovo pa molimo Crkvu da osnuje političku stranku ako želi utjecati na politički proces. Zašto bi Crkva to učinila? Nama za dušu? Kao lijepu gestu da progresivnom dijelu društva bude lakše boriti se? Molimo ih “ajde, pucajte si u nogu, jer nikako da vas sustignemo u ovoj utrci”.
Postigli su to da je značajno narastao utjecaj konzervativnog dijela društva na političke stranke (FOTO: Lupiga.Com)
Umjesto besmislenih molbi/zahtjeva, čuđenja i zgražanja, možda bi mudrije bilo popiti kaficu i pogledati što se to događa i kako. I za početak prihvatiti kako se ne događa nešto nečuveno, nego se (zlo)rabi sustav predstavničke demokracije za ostvarivanje političkih interesa onog dijela društva koji ima konzervativne interese. Oni, moram to reći, imaju pravo postojati i imaju pravo pokušati oblikovati društvo onako kako oni misle da bi bilo najbolje.
Evo, primjerice, zadnji uspjeh konzervativne revolucije - u hrvatskom društvu se sasvim ozbiljno raspravlja o tome treba li zakonom zabraniti pobačaj. Da se razumijemo, uspjeh je već u tome da su nametnuli temu. Riječ je o temi koja je desetljećima bila tabu, a vjerojatni novi premijer Andrej Plenković najavljuje manje izmjene zakona koji se nitko nije usudio dirati desetljećima. Načet će ga. Za početak. Dok paralelno gospođa Markić najavljuje novu referendumsku inicijativu, ovaj put na temu zabrane pobačaja.
A društvenim mrežama se širi fotografija starije žene (mislim da je iz Poljske) koja artikulira reakciju - ne može vjerovati da se i dalje mora boriti za prava žena na izbor. Priznajem, simpatična je to fotografija, ali moglo bi biti kobno ako se ne trgne iz te nevjerice. Dosta više nevjerice. Dosta defetističkih uvjeravanja kako je društvo zapravo konzervativno i u tome je nerješivi problem. Ne, samo su značajno efikasniji u svom djelovanju. Nameću teme, grade utjecaj, primjenjuju utjecaj na politički establishment (izvođače radova) i ostvaruju u većoj ili manjoj mjeri svoje društvenopolitičke ciljeve.
Simpatična je to fotografija, ali moglo bi biti kobno ako se gospođa ne trgne iz te nevjerice (FOTO: Facebook)
Konzervativci nadiru, desnica nadire pa hajde da vidimo što su oni to shvatili, što to znaju što mi ne znamo.
Osnovno što su liderice i lideri konzervativne revolucije naučili je kako funkcionira sustav predstavničke demokracije i gdje i kako da se pozicioniraju da bi taj sustav radio na ostvarenju njihovih ciljeva (i čuvanju tekovina revolucije).
Stvar je dosta jednostavna. Centar svake predstavničke demokracije je parlament (odatle težnja Mosta nezavisnih lista da centar političkog odlučivanja bude Sabor, a ne Vlada - težnja je za mandata prve HDZ/Most Vlade bila dosta uspješna, a druga takva Vlada kreće s Božom Petrovom na čelu parlamenta - bit će zanimljivo s te strane Markova trga). Zastupnici u parlamentu predstavljaju građane (“birajmo ih imenom i prezimenom što više!” - tako je lakše ostvariti utjecaj na zastupnika od strane organizacija civilnog društva kao što je npr. inicijativa U ime obitelji pa se može zaobići stranačke elite ako treba). Političke stranke, pak, služe kao kanal između društva i države, između građanina i političara. Naravno, govorim o idealtipu.
Ali i o idealtipu kojem liderice i lideri konzervativne revolucije teže. Oni su postigli to da je značajno narastao utjecaj konzervativnog dijela društva na političke stranke, na saborske zastupnike (pogotovo one koji su u parlament ušli preferencijalno, imenom i prezimenom) i na kraju balade na političke odluke.
Željka Markić i drugi su shvatili što je kapital koji se može koristiti za utjecaj na politiku, što znači u konačnici na društvo. Shvatili su da utjecaj na političku klasu mogu imati na temelju dvaju elemenata: novca i glasova.
Željka Markić shvatila je što je kapital koji se može koristiti za utjecaj na politiku (FOTO: Lupiga.Com)
Bilo bi iluzorno da su pokušavali konkurirati bankarima, naftnim kompanijama, korporativnom sektoru pa čak i poduzetničkoj klasi u utjecanju financiranjem. Uostalom, ti isti će svoj utjecaj na konzervativnu revoluciju izvršiti putem novca i s ciljem da u svojim “inicijativama” dobro pazi da ne udari na njihove interese.
Utjecaj konzervativna revolucija ostvaruje time što uz podršku Katoličke crkve raspolaže drugim kapitalom, kapitalom neprocjenjive vrijednosti za političke stranke i predstavnike u predstavnike u predstavničkoj demokraciji - glasovima. I raspolažu njima bez zadrške i oklijevanja. Prosto, oni koji preuzmu njihove ciljeve i u političkom životu budu zastupali njihove interese, mogu računati na profit u vidu glasova. To je mrkva.
Oni koji im nisu po volji ili koji prijete ugrožavanjem njihovih interesa, mogu biti sigurni da glasovi pod kontrolom konzervativne revolucije neće pasti u njihovu kutiju. To je batina.
Batinom raspolaže i progresivni dio društva, ali se nikada nije odlučio na korištenje mrkve. Batina bez mrkve ne funkcionira. Samom batinom neće se ostvariti interesi, osim ako interes nije dokazivanje sposobnosti korištenja batine i individualnosti u tom korištenju.
U ime obitelji je prije posljednjih izbora izdala preporuke za preferencijalno glasovanje. I postigli su solidan rezultat. Sada će Most, na koji konzervativna revolucija ima evidentan utjecaj, osigurati da se na sljedećim izborima može izdati preporuka za tri preferencijalna glasa.
Istovremeno, jesu li sindikati izdali neke preporuke? Jesu li LGBT udruge? Jesu li udruge za ljudska prava? Zapravo, nevažno je što nisu na prošlim izborima. Hoće li na sljedećima? Hoće li udruge za ljudska i udruge za ženska ljudska prava izdati preporuke na sljedećim izborima? Nakon što Plenković u pokušaju smanjivanja pritiska Željke Markić načne zakon kojim je već desetljećima regulirano pravo žene da odlučuje o svome tijelu. Hoće li sindikati biti u stanju osigurati i usmjeriti glasove onome tko će se obvezati na zaštitu prava radnika i otpor prema politikama štednje? (Sjeća li se netko da su prosvjednici 2011. godine tražili i promjene vodstava hrvatskih sindikata? Istih onih koji su na dar Jadranki Kosor otkazali prvomajske prosvjede i koji su prikupili potpise podrške građana za referendum o radu pa dogovorom s vlašću ostavili građane u uvjerenju da su ih prevarili.) Hoće li sekularisti u našem društvu obećati svoje glasove onome tko im obeća da će pokušati smanjiti utjecaj Katoličke crkve na državu i društvo?
Prosvjed za nastavak progresivne kurikularne reforme bio je ogledni primjer potpune neefikasnosti korištenja batina bez korištenja mrkve (FOTO: Hina)
Na kraju, hoće li inicijativa koja je na trgovima diljem Hrvatske okupila desetke tisuća ljudi na najvećem, nažalost, beznačajnom prosvjedu u povijesti Hrvatske? Kažem, nažalost beznačajnom, jer je prosvjed za nastavak progresivne kurikularne reforme bio ogledni primjer potpune neefikasnosti korištenja batina bez korištenja mrkve. I nije da nije bilo dovoljno onih koji su tražili tu mrkvu. Ali su inicijatori odlučili da je važnije zadržati distancu i političku neutralnost, nego osigurati provedbu one stare, sad već pokopane reforme. Batinu su koristili i to pošteno, uglavnom po onima koji su ju i najviše zaslužili. No oni se od tih glasova ničemu drugom do batine i nisu nadali. Ta batina ih nije zaboljela, zato što su točno procijenili da im konkurencija neće dobiti mrkvu, nego će s njima podijeliti i udar batine.
Naravno, za ovu neefikasnost u prolasku interesa odgovornost leži dijelom na svim postajama tog kanala. Od građanina individualca, te postaje viška u odnosu progresivne ljevice naspram konzervativne desnice, preko vodstava institucija civilnog društvo i članstava politički stranaka do vodstava političkih stranaka koje djeluju na tom polju. I bilo bi pametno svima da sagledaju sebe, svoju ulogu i svoju odgovornost, ne čekaju ukrasni poziv, odustanu od poze neutralnosti i prionu ostvarivanju interesa.
Jer, demokratska konkurencija, ta konzervativna desnica ne miruje. Naprotiv, sustavno rade na jačanju svog utjecaja, na povećanju kapitala kojim raspolažu i na ostvarenju svojih ciljeva. Ajde za početak da se prestanemo čuditi i zgražati. U prirodi sustava predstavničke demokracije je da postoji konkurencija, a u prirodi konzervativizam je i ta prednost koju imaju, lakše postižu efikasnost jer prihvaćaju autoritete. Ali ne mora biti da progresivni dio društva nikako nije u stanju uspostaviti lanac od građanina do onog njegova sugrađanina koji je u političkom vrhu države i društva.
Međusobna podrška neće umanjiti individualnost nijednoga od te dvojice, suradnja neće umanjiti vizionarstvo onoga što je u političkom vrhu niti sposobnost i pravo na kritički odmak onoga koji je “samo” nositelj suvereniteta - građanina. Sramota je samo imati hrabrosti za nekoga komentirati da je debela i ogavna, ali se strašno plašiti preuzimanja osobne odgovornosti i optužbe za političku pristranost te pristajati na samokastriranje radi izražene individualnosti.
lupiga
