Doktor Mato Artuković, u svom privatnom arhivu Brlić, kopajući po dokumentima iskopava gafove. Prvi je bio onaj kad je dao javno objaviti kako je Ivana Brlić-Mažuranić, po vlastitom svjedočenju, 1918. godine bila čista četnikuša, u suvremenom poimanju te riječi, a sad se, budući da se s tim Arhivom ne može odmaknuti od Broda, doktor počeo baviti i brodskom prošlošću. Avaj!
U drugoj knjizi Priloga za povijest Broda i okolice brodske Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, doktor Mato je kao stručni rad objavio Djelomični popis tvrtki[1] i njihovih vlasnika u Brodu na Savi 1919.-1923. koji je pronašao u svom arhivu Brlić. Popis je djelomičan, misli si doktor Mato, jer mu fali prvi list pa se ne zna tko su brodski tvrtkaši (1919.-1923.) od broja jedan do 33. Po abecedi od A do Br. Dobro, spisak sadrži 466, po čudnom abecednom redu poredanih zanimanja, pa 33 prva i naslov spiska, kojih nema, i ne bi trebali biti problem. Međutim, temeljem tog i takvog, invalidnog, popisa za koji ne znaš ni tko ga je sastavljao, ni kako, ni zašto ga je sastavljao, doktor Mato donosi dalekosežne zaključke, à la: u periodu 1919.-1923. bilo je u Brodu pet krojača, jedan krznar, dvanaest opančara, sedamnaest brijača, četrnaest mesara... Za nacionalnu strukturu tvrtkaša, prvo stručno kaže da ju nije dao, a onda, isto tako stručno, nepouzdano utvrđuje kako je: „najveći broj dakako Hrvata, Židova, pa Srba“.
„Znanstveno“ se uozbiljiti nad jednim malim, nepotpunim i anonimnim spiskom je u najmanju ruku trivijalno i puno govori o stanju i kapacitetima onog tko se u to upustio.
U Uvodniku tom spisku doktor Mato je školnički mozgao na sedam stranica o stanovništvu (1918.-1923.) i ekonomskoj strukturi stanovništva Broda (1880.-1918.). Do 1918. stoga što je u posjedu dokumenta nekog Kraljevsko zemaljskog obrtnog nadzornika[2] o industrijskim i obrtničkim poduzećima uoči formiranja jugoslavenske države 1918. godine. Njega ili ne interesira ili ne zna da su od 1918.-1923., dakle u vremenu spiska koji razmatra, u Brodu još postojale: Tvornica metalnih lijesova i plinomjera Steina i Majnarića, Tvornica željeznog pokućstva Jakoba Kohna, Tvornica igrački i dječjih kolica Fern Ella, Tvornica parnih kotlova Tubus, Tvornica vagona, strojeva i mostova, Tvornica Höntsch u osnivanju, Strojna radiona braće Delač, Tvornica kovinskih predmeta Maxa Kohna, tvornica Domaći proizvod rublja Ivanić i Vujić... Na tih sedam stranica citirano je dvadesetak izvora inkluzive i jedan srbokomunističke provenijencije. Njegov prvi podatak o stanovništvu Broda potječe iz 1780. (1574 Brođana), moj iz 1730. (964 Brođana). No, dobro, to je doktor Mato kad je povijest Broda u pitanju.
E sad. Da je doktor Mato samo prelistao brodske novine, iz vremena koje obuhvaća spisak, uočio bi kako u periodu od 1919.-1923. u oglasima spomenutih novina, svoje usluge nudi pedesetak tvrtkaša kojih na spisku iz njegovog Brlićevog arhiva – jednostavno nema. Taj popis je u svakom slučaju dragocijeni dokument, ali ne za nemoćna „stručna“ iživljavanja nad njim. To je trebalo objaviti kao goli dokument bez pretencioznog Uvoda i loših zaključaka potrebnih, vjerojatno, za „znanstveno“ preživljavanje i opravdavanje mjesečne sinekure.
Ima još. Knjižar Kappon nije krivo pročitani Jahil, nego Jahiel, brijač Josip Psotka je Josip Psutka, Mijo Kautzman je Mijo Kaufmann (Kautzman Hinko i Ivo su bravari), Gotesmann Azis je Gotesmann Osias, a Rožahedji je Roszahegyi. Ribarski trg nije danjašnji Trg Žrtava rata, jer je na današnjem Trgu Žrtava rata bila prvo Trivialschule (1808.), pa škola (1810.), Djevojačka učiona (1834.), kotarska uprava (1876.), sresko načelstvo (1918.), policija i zatvor (1930.). Godine 1945., 19. siječnja, u tom, tada ustaškom, zatvoru poginuo je 131 zatvorenik. Žrtvama je u zločinačkoj federativnoj i narodnoj Jugoslaviji podignuta spomen-ploča, koja je u samostalnoj, nezavisnoj i suverenoj Hrvatskoj – nestala. Da mučenik Stjepan Radić zna komu su, baš na mjestu spomen-ploče žrtvama fašizma, postavili spomenik, prevrnuo bi se u svom grobu na Mirogoju.
A u gledi i svezi stručno znanstvene težine doktorovog otkrića navest ću, iz rukava, još samo okruglih sto „tvrtki“[3] koje u Brodu postoje od 1918.-1923., a nema ih na spisku iz doktor Matinog arhiva obitelji Brlić. Ozbiljno istraživanje utvrdilo bi kako ih je, vjerojatno, i dvostruko više. Iz mog spiska su izuzeti oni s prezimenima od A do Br s pretpostavkom da se možda i nalaze na onom izgubljenom prvom listu.
I eto, s ovima iz mog arhiva (imam ih još pedesetak, ali ne želim gnjaviti) struktura „tvrtki“ iz doktor Matinog Zaključka izgledala bi malo drugačije. A kad bi netko, odista pošteno, istražio, što u dokumentaciji Državnog arhiva (posebice Knjiga zavičajnika) ili što u svim brodskim dokumentima i publikacijama iz spomenutog vremenskog perioda piše, brojke bi, kako već rekoh, bile još itekako drugačije. Dakle, spisak koji je „otkriven“ i koji nema naslovnu stranu koja bi odgonetnula misteriju svoje svrhe, najvjerojatnije je služio nekim fiškalskim ciljevima odvjetničke kancelarije Vatroslava Brlića.
Sve u svemu, radi se o dobrom dokumentu koji precizira mjesta na kojima su popisani vršili svoju djelatnost. I tu je kraj. Nikakve ozbiljne statistike tu ne može biti, čak ni za pokušaje prebrojavanja krvnih zrnaca brodskih tvrtkaša 1918.-1923.
____________________________
[1] Na hrvatskom jeziku tvrtka je ime pod kojim posluje društvo, ustanova ili trgovac, proizvodna ili trgovačka firma. Odvjetnici, primalje, liječnici, javni bilježnici, zubari nisu tvrtke.
[2] A i taj Kraljevski zemaljski nadzornik nema pojma da su brodskoj drvnoj industriji do 1918. godine nazivi bili Parna pilana i tvornica furnira, Slavonija – društvo na dionice za industriju drva, Slavex – parna pilana i tvornica bačava dioničarsko društvo za šumsku industriju, a ne kako doktor Mato citira: Dioničarsko društvo za eksploataciju drva, parna pilana, Slavonija d.d. za izradu drva, parna pilana.
[3] 1. Braća Delač – strojna radiona, 2. Braća Nedelja – kobasičari., 3. Bublić Stevo – krojač, 4. Dabčević Josip – krojački salon, 5. Dietrich Stjepan – mesar, 6. Dittrich i Brdarić – štofovi, konfekcija, odijela, 7. Dorfer – knjižar, 8. Ebenšpanger Samuel – tekstilna agentura, 9. Ettinger Josip – bojadisaona, 10. Exle Aladar – bačvar, 11. Exle Rudolf – bačvar, 12. Fern Ello – dječje igračke i košarački proizvodi, 13. Feuerbach i Kirchofer – krojački salon, 14. Fischer Teodor – staklana, 15. Frank David – pismoslikar, 16. Franić Stjepan – mesar, 17. Fricak Maks – stolarija, 18. Freihart Josip – krojač, 19. Fuchs Rudolf – konfekcija Tivar, 20. Fürst Lavoslav – trgovac, 21. Gerson Kapper – stolarija, 22. Goldstein Julius – kožara i trgovina, 23. Gotlieb M. – urar i draguljar, 24. Gromer Natan – trgovac, 25. Grossman – konfekcija, 26. Husler Leopold – kovač, 27. Hanza Josip – poljoprivredne potrepštine, 28. Hecht Herman – slikarski atelier, 29. Hein Otto – konobar, 30. Höntsch – tvornica, 31. Hopenstal Johan – gostioničar, 32. Horvatić Helena – slastičarna, 33. Jovanović Milan – soboslikar, 34. Juratović Marija – fotoatelijer, 35. Kämpfner Ludvig– krznar, 36. Kautzman Ivan – strojobravar, 37. Keller Mijo – mlinar, 38. Kisić Ružica – trgovac, 39. Knežević Olga – sitničarka, 40. Kohn Maks – tvornica kovinskih predmeta, 41. Koleža Stjepan – urar, 42. König Vilko – trgovac, 43. Krausz Ignac – trgovina mješovite robe, 44. Krilović Đuro – krojač, 45. Lazić Joco – ugostitelj, 46. Lang Ivan – bravar, 47. Lang Ivan – bačvar, 48. Lang Josip – tesar, 49. Lang Franjo – bačvar, 50. Lorenc Adam – postolar, 51. Mallin Marko – trgovina mješovite robe, 52. Marbach Mijo – mlinar, 53. Markotić Filip – javni bilježnik, 54. Marzlih Dragutin – stolar, 55. Meglić Josip – turpijana, 56. Meiksner Ivo – brijač, 57. Menović Aleksandar – ugostitelj, 58. Mitrović Mito – ugostitelj, 59. Montiljo Ferjančić Josipa – galanterija, 60. Morvay Slava – kitničarka, 61. Neussiedler Ljudevit, Lalika – ugostitelj, 62. Novaković Rade – štednjaci, 63. Parcen Stjepan – aprovizacija, 64. Paul – fotografski atelje, 65. Pečvarac Paula – krojačica, 66. Pokopčić Gašpar – opančar, 67. Prokopac Emilija – trgovac, 68. Reizer Stjepan – zidar, 69. Rogić Petar – krojač, 70. Sack Stjepan – krojač, 71. Sandel Maks – trgovac, 72. Schillinger Stjepan – trgovac, 73. Schmaltz – mlinar, 74. Schrepl Eugen – ljekarnik, 75. Schullman Hinko – tiskar, 76. Schwartz Eugen – francuski magazin, 77. Schwatrz Lavoslav – ugostitelj, 78. Sellinger Viktor i sin – trgovačka tvrtka, 79. Siegelhuber Sofia – frizerka, 80. Spitzer Lavoslav – ugostitelj, 81. Städtler Marko – trgovina željeznom robom, 82. Stančić Lujo – taxi usluge, 83. Stanojčić Savo – brijač, 84. Sterz Josip – brijač, 85. Stojković Ljubo – pekar, 86. Šimić Štefa – fijakerist, 87. Špoljarić David – stolar, 88. Taussig Slavoljub – kolonijalna i željezna roba, 89. Teodorović Šandor – postolar, 90. Teufel Sebastijan – mesnica, 91. Tomić Miloš – stolar, 92. Uidl Vatroslav – željezarija, 93. Vilagoš Josip – krojač, 94. Vilček Emanuel – dimnjačar, 95. Vujić i Ivanić – prva domaća tvornica rublja, 96. Walenstein Stanislav– mlinar, 97. Walenstein Ivan – konobar, 98. Wachman Martin – opančar, 99. Wachman Hinko – opančar, 100. Weiss Stjepan – ribar
U drugoj knjizi Priloga za povijest Broda i okolice brodske Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, doktor Mato je kao stručni rad objavio Djelomični popis tvrtki[1] i njihovih vlasnika u Brodu na Savi 1919.-1923. koji je pronašao u svom arhivu Brlić. Popis je djelomičan, misli si doktor Mato, jer mu fali prvi list pa se ne zna tko su brodski tvrtkaši (1919.-1923.) od broja jedan do 33. Po abecedi od A do Br. Dobro, spisak sadrži 466, po čudnom abecednom redu poredanih zanimanja, pa 33 prva i naslov spiska, kojih nema, i ne bi trebali biti problem. Međutim, temeljem tog i takvog, invalidnog, popisa za koji ne znaš ni tko ga je sastavljao, ni kako, ni zašto ga je sastavljao, doktor Mato donosi dalekosežne zaključke, à la: u periodu 1919.-1923. bilo je u Brodu pet krojača, jedan krznar, dvanaest opančara, sedamnaest brijača, četrnaest mesara... Za nacionalnu strukturu tvrtkaša, prvo stručno kaže da ju nije dao, a onda, isto tako stručno, nepouzdano utvrđuje kako je: „najveći broj dakako Hrvata, Židova, pa Srba“.
„Znanstveno“ se uozbiljiti nad jednim malim, nepotpunim i anonimnim spiskom je u najmanju ruku trivijalno i puno govori o stanju i kapacitetima onog tko se u to upustio.
U Uvodniku tom spisku doktor Mato je školnički mozgao na sedam stranica o stanovništvu (1918.-1923.) i ekonomskoj strukturi stanovništva Broda (1880.-1918.). Do 1918. stoga što je u posjedu dokumenta nekog Kraljevsko zemaljskog obrtnog nadzornika[2] o industrijskim i obrtničkim poduzećima uoči formiranja jugoslavenske države 1918. godine. Njega ili ne interesira ili ne zna da su od 1918.-1923., dakle u vremenu spiska koji razmatra, u Brodu još postojale: Tvornica metalnih lijesova i plinomjera Steina i Majnarića, Tvornica željeznog pokućstva Jakoba Kohna, Tvornica igrački i dječjih kolica Fern Ella, Tvornica parnih kotlova Tubus, Tvornica vagona, strojeva i mostova, Tvornica Höntsch u osnivanju, Strojna radiona braće Delač, Tvornica kovinskih predmeta Maxa Kohna, tvornica Domaći proizvod rublja Ivanić i Vujić... Na tih sedam stranica citirano je dvadesetak izvora inkluzive i jedan srbokomunističke provenijencije. Njegov prvi podatak o stanovništvu Broda potječe iz 1780. (1574 Brođana), moj iz 1730. (964 Brođana). No, dobro, to je doktor Mato kad je povijest Broda u pitanju.
E sad. Da je doktor Mato samo prelistao brodske novine, iz vremena koje obuhvaća spisak, uočio bi kako u periodu od 1919.-1923. u oglasima spomenutih novina, svoje usluge nudi pedesetak tvrtkaša kojih na spisku iz njegovog Brlićevog arhiva – jednostavno nema. Taj popis je u svakom slučaju dragocijeni dokument, ali ne za nemoćna „stručna“ iživljavanja nad njim. To je trebalo objaviti kao goli dokument bez pretencioznog Uvoda i loših zaključaka potrebnih, vjerojatno, za „znanstveno“ preživljavanje i opravdavanje mjesečne sinekure.
Ima još. Knjižar Kappon nije krivo pročitani Jahil, nego Jahiel, brijač Josip Psotka je Josip Psutka, Mijo Kautzman je Mijo Kaufmann (Kautzman Hinko i Ivo su bravari), Gotesmann Azis je Gotesmann Osias, a Rožahedji je Roszahegyi. Ribarski trg nije danjašnji Trg Žrtava rata, jer je na današnjem Trgu Žrtava rata bila prvo Trivialschule (1808.), pa škola (1810.), Djevojačka učiona (1834.), kotarska uprava (1876.), sresko načelstvo (1918.), policija i zatvor (1930.). Godine 1945., 19. siječnja, u tom, tada ustaškom, zatvoru poginuo je 131 zatvorenik. Žrtvama je u zločinačkoj federativnoj i narodnoj Jugoslaviji podignuta spomen-ploča, koja je u samostalnoj, nezavisnoj i suverenoj Hrvatskoj – nestala. Da mučenik Stjepan Radić zna komu su, baš na mjestu spomen-ploče žrtvama fašizma, postavili spomenik, prevrnuo bi se u svom grobu na Mirogoju.
A u gledi i svezi stručno znanstvene težine doktorovog otkrića navest ću, iz rukava, još samo okruglih sto „tvrtki“[3] koje u Brodu postoje od 1918.-1923., a nema ih na spisku iz doktor Matinog arhiva obitelji Brlić. Ozbiljno istraživanje utvrdilo bi kako ih je, vjerojatno, i dvostruko više. Iz mog spiska su izuzeti oni s prezimenima od A do Br s pretpostavkom da se možda i nalaze na onom izgubljenom prvom listu.
I eto, s ovima iz mog arhiva (imam ih još pedesetak, ali ne želim gnjaviti) struktura „tvrtki“ iz doktor Matinog Zaključka izgledala bi malo drugačije. A kad bi netko, odista pošteno, istražio, što u dokumentaciji Državnog arhiva (posebice Knjiga zavičajnika) ili što u svim brodskim dokumentima i publikacijama iz spomenutog vremenskog perioda piše, brojke bi, kako već rekoh, bile još itekako drugačije. Dakle, spisak koji je „otkriven“ i koji nema naslovnu stranu koja bi odgonetnula misteriju svoje svrhe, najvjerojatnije je služio nekim fiškalskim ciljevima odvjetničke kancelarije Vatroslava Brlića.
Sve u svemu, radi se o dobrom dokumentu koji precizira mjesta na kojima su popisani vršili svoju djelatnost. I tu je kraj. Nikakve ozbiljne statistike tu ne može biti, čak ni za pokušaje prebrojavanja krvnih zrnaca brodskih tvrtkaša 1918.-1923.
____________________________
[1] Na hrvatskom jeziku tvrtka je ime pod kojim posluje društvo, ustanova ili trgovac, proizvodna ili trgovačka firma. Odvjetnici, primalje, liječnici, javni bilježnici, zubari nisu tvrtke.
[2] A i taj Kraljevski zemaljski nadzornik nema pojma da su brodskoj drvnoj industriji do 1918. godine nazivi bili Parna pilana i tvornica furnira, Slavonija – društvo na dionice za industriju drva, Slavex – parna pilana i tvornica bačava dioničarsko društvo za šumsku industriju, a ne kako doktor Mato citira: Dioničarsko društvo za eksploataciju drva, parna pilana, Slavonija d.d. za izradu drva, parna pilana.
[3] 1. Braća Delač – strojna radiona, 2. Braća Nedelja – kobasičari., 3. Bublić Stevo – krojač, 4. Dabčević Josip – krojački salon, 5. Dietrich Stjepan – mesar, 6. Dittrich i Brdarić – štofovi, konfekcija, odijela, 7. Dorfer – knjižar, 8. Ebenšpanger Samuel – tekstilna agentura, 9. Ettinger Josip – bojadisaona, 10. Exle Aladar – bačvar, 11. Exle Rudolf – bačvar, 12. Fern Ello – dječje igračke i košarački proizvodi, 13. Feuerbach i Kirchofer – krojački salon, 14. Fischer Teodor – staklana, 15. Frank David – pismoslikar, 16. Franić Stjepan – mesar, 17. Fricak Maks – stolarija, 18. Freihart Josip – krojač, 19. Fuchs Rudolf – konfekcija Tivar, 20. Fürst Lavoslav – trgovac, 21. Gerson Kapper – stolarija, 22. Goldstein Julius – kožara i trgovina, 23. Gotlieb M. – urar i draguljar, 24. Gromer Natan – trgovac, 25. Grossman – konfekcija, 26. Husler Leopold – kovač, 27. Hanza Josip – poljoprivredne potrepštine, 28. Hecht Herman – slikarski atelier, 29. Hein Otto – konobar, 30. Höntsch – tvornica, 31. Hopenstal Johan – gostioničar, 32. Horvatić Helena – slastičarna, 33. Jovanović Milan – soboslikar, 34. Juratović Marija – fotoatelijer, 35. Kämpfner Ludvig– krznar, 36. Kautzman Ivan – strojobravar, 37. Keller Mijo – mlinar, 38. Kisić Ružica – trgovac, 39. Knežević Olga – sitničarka, 40. Kohn Maks – tvornica kovinskih predmeta, 41. Koleža Stjepan – urar, 42. König Vilko – trgovac, 43. Krausz Ignac – trgovina mješovite robe, 44. Krilović Đuro – krojač, 45. Lazić Joco – ugostitelj, 46. Lang Ivan – bravar, 47. Lang Ivan – bačvar, 48. Lang Josip – tesar, 49. Lang Franjo – bačvar, 50. Lorenc Adam – postolar, 51. Mallin Marko – trgovina mješovite robe, 52. Marbach Mijo – mlinar, 53. Markotić Filip – javni bilježnik, 54. Marzlih Dragutin – stolar, 55. Meglić Josip – turpijana, 56. Meiksner Ivo – brijač, 57. Menović Aleksandar – ugostitelj, 58. Mitrović Mito – ugostitelj, 59. Montiljo Ferjančić Josipa – galanterija, 60. Morvay Slava – kitničarka, 61. Neussiedler Ljudevit, Lalika – ugostitelj, 62. Novaković Rade – štednjaci, 63. Parcen Stjepan – aprovizacija, 64. Paul – fotografski atelje, 65. Pečvarac Paula – krojačica, 66. Pokopčić Gašpar – opančar, 67. Prokopac Emilija – trgovac, 68. Reizer Stjepan – zidar, 69. Rogić Petar – krojač, 70. Sack Stjepan – krojač, 71. Sandel Maks – trgovac, 72. Schillinger Stjepan – trgovac, 73. Schmaltz – mlinar, 74. Schrepl Eugen – ljekarnik, 75. Schullman Hinko – tiskar, 76. Schwartz Eugen – francuski magazin, 77. Schwatrz Lavoslav – ugostitelj, 78. Sellinger Viktor i sin – trgovačka tvrtka, 79. Siegelhuber Sofia – frizerka, 80. Spitzer Lavoslav – ugostitelj, 81. Städtler Marko – trgovina željeznom robom, 82. Stančić Lujo – taxi usluge, 83. Stanojčić Savo – brijač, 84. Sterz Josip – brijač, 85. Stojković Ljubo – pekar, 86. Šimić Štefa – fijakerist, 87. Špoljarić David – stolar, 88. Taussig Slavoljub – kolonijalna i željezna roba, 89. Teodorović Šandor – postolar, 90. Teufel Sebastijan – mesnica, 91. Tomić Miloš – stolar, 92. Uidl Vatroslav – željezarija, 93. Vilagoš Josip – krojač, 94. Vilček Emanuel – dimnjačar, 95. Vujić i Ivanić – prva domaća tvornica rublja, 96. Walenstein Stanislav– mlinar, 97. Walenstein Ivan – konobar, 98. Wachman Martin – opančar, 99. Wachman Hinko – opančar, 100. Weiss Stjepan – ribar
