Vanzemaljac u Saboru, general Glasnović, koji moje sretno djetinjstvo uporno pretvara u mračnu prošlost, ima pravo kad SDP i HDZ slikovito naziva lijevim i desnim udbašima, dakle, najgorim od najgorih. No, idemo redom.

Čin uspostavljanja slobodne, nezavisne i suverene države Hrvatske pripisuje se Otcu domovine, HDZ-u i braniteljima. Oni su, a ne hrvatski narod, „Mi koji smo stvarali ovu državu“. Sljednici Komunističke partije Hrvatske esdepeovci su domovinski izdajnici koji su u Saboru, tada i tada, glasali... tra la la, tra la la.

A sad, pazi ovamo, prizivamo u pomoć povijesno pamćenje. Pa kaže. Na proširenom plenumu Izvršnog komiteta Kominterne 1925. godine u Moskvi i na IV. kongresu Komunističke partije Jugoslavije održanom u Dresdenu 1928. godine, po Staljivnovom zavjetu, podvlačim, razrađen je plan razbijanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U tom duhu organ Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije Proleter u broju 6 od 1. prosinca 1929. u nepismeno sročenom, konfuzno pretrpanom partijskim pridjevima i nepotpisanom članku na kraju teksta piše: „Živjela samostalna Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Slovenija, Bosna, Vojvodina i Srbija!“

Tuđman je tada imao šest godina, a sa 68 je, obuzet starokomunističkim sindromom, operacionalizirao Đugašvilijev plan i pri tom mu, naravno, nisu smetali boljkovci, manolići, mesići... i još nekoliko desetina tisuća bivših komunista u HDZ-u.

Suproćut, pizzaman iz Kanade unosi u Otcev projekt kvaziustašku dimenziju koja traje li traje... ali na falsificiran način, jer, pazi vamo još, u Načelima Hrvatskog Ustaškog Pokreta od 1. lipnja 1933. doslovno piše: „Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline, jedino u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja ne smije i ne može biti sastavnim dijelom u ni jednom obliku ni jedne druge države ili bilo kakove ine državne tvorevine. Seljaštvo nije samo temelj i izvor svakoga života, nego ono i samo po sebi sačinjava hrvatski narod, te je kao takovo nosilac i vršilac svake državne vlasti u Hrvatskoj Državi. I kraj toga svi stališi hrvatskog naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali stališi u hrvatskom narodu, koji su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u 90 slučajeva od stotine nije hrvatskog porijekla, ni krvi, već je doseljeni stranac. Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u Hrvatskoj Državi vlasništvo su naroda, te je on jedini vlastan s njima raspolagati i s njima se koristiti. Prirodna bogatstva Hrvatske Domovine, napose njezine šume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. Zemlja može biti vlasništvo samo onoga, koji je obrađuje sam sa svojom obitelji, tj. seljaka. Temelj svake vrijednosti jest sam rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u Hrvatskoj Državi rad označuje stupanj vrijednosti svakoga pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnoga narodnog blagostanja. Nitko ne može imati nikakvih posebnih prava, nego samo dužnosti prema narodu i državi, koje jedino daju svakome pravo na obezbjeđeni život. Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskog naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu, njegove gospodarske snage u seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena snaga u sredbotvornim, (organiziratornim) i prokušanim vojnim vrlinama. Prosvjetni i kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju nauke, znanosti i prosvjete. Veleobrt, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica u sveukupnom seljačkom i općem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje časnoga rada, te vrelo dostojanstvenoga života radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara (kapitalista). Skladno gajenje, promicanje i usavršivanje svih narodnih vrlina i grana narodnoga života, zadaća je svih pregnuća javnoga rada i državne vlasti kao takove, jer one daju potpuno jamstvo opstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadanjih i budućih pokoljenja cjelokupnog hrvatskog naroda, te opstojnosti i sigurnosti Nezavisne Države Hrvatske. Na ovim načelima temelji hrvatski ustaški pokret svoj rad i borbu, te kroči otvoreno i odvažno naprijed k cilju, tj. k potpunom oslobođenju hrvatskog naroda i uspostavi samostalne i nezavisne Države Hrvatske.“

A evo i citata iz govora Poglavnika dr. Ante Pavelića 21. svibnja 1941. na Markovom trgu u Zagrebu: „Jedna od glavnih žila, što raznosi krv po tijelu narodnom jeste narodno gospodarstvo. Mi ćemo narodno gospodarstvo u hrvatskoj državi postaviti na takve temelje, da će nam mnogi zaviđati, da će hrvatski narod u njemu naći svoje zadovoljstvo i svoje blagostanje. Naša zemlja je bogata, naša zemlja je u mnogim granama najbogatija u cijeloj Evropi, a naš narod je najmarljiviji i najradiniji narod. Sva prirodna bogatstva služit će hrvatskom narodu u prvom redu. Sva dobra na zemlji, ispod zemlje, vlasništvo su po ustaškim načelima samo hrvatskog naroda i samo on će s njima raspolagati. S njima će se moći služiti samo onaj i onoliko, koliko to bude hrvatski narod želio i trebao.“

Država koju su stvorili Tuđman, manolići, boljkovci, mesići & company s jedne strane, i sušci, belje, milasi & company s druge nema veze s Ustaškim načelima iz 1933. Nema veze ni s pozitivom socijalističkog naslijeđa (visok ugled države[2], radničko samoupravljanje, međunarodna politička nesvrstanost, besplatno školstvo, zdravstvo, stanovi, visoka socijalna sigurnost, gotovo besplatni stambeni krediti čiju kamatu i glavnicu je gutala inflacija na račun banaka, a ne obrnuto, mirovine 80 posto plaće, prosječna kupovna moć veća od današnje, opća sigurnost neizmjerljivo veća od današnje i vjera u bolji život koja se ostvarivala).

Hrvatska danas nema veze ni sa čim. Nakon dvadeset i pet godina kapitalizma, ima najvišu stopu guljenja kože svom stanovništvu u Europi (jedan od najviših PDV-a u Europi, država i banke, svaka po naosob, imaju oko četiristo razno raznih nameta kojima deru državljane, svako rođeno dijete statistički je odmah zaduženo oko desetak tisuća eura jer tolika mu je participacija u državnom dugu stvorenom da bi gospodarski uništena država financirala svoj, u Europi najskuplji paraziteraj u aparatu i teritorijalnoj organizaciji).

HDZ i SDP su isturene ekspozicije duha prostora: balkanskog socijalno neodgovornog i predatorskog kapitalizma koji je društvo i zajednicu preplavio korupcijom, neradom i neodgovornošću od najvišeg vrha do najdubljeg dna.

U vrijeme Tuđmana u Hrvatskoj je postojala jaka mafija. Danas je više nema, jer općine, gradovi, županije i sama država uglavnom funkcioniraju kao mafija. I to mafija čija politička škola ima sedam načela. Prvo, kako opljačkati vlastiti narod. Drugo, kako narodu ubiti svaku nadu. Treće, kako nacionalnu pamet otjerati u inozemstvo. Četvrto, kako krasti busajući se u nacionalistička prsa. Peto, kako ubiti volju svemu što misli pametno i korisno. Šesto, kako skupštine i upravu nakrcati neobrazovanim primitivcima, kriminalcima i idiotima. Sedmo, kako izvrgavati zakone, muljati i manipulirati proračunskim novcem, stvoriti sustav podobnosti, kršiti ljudska prava, pravdati krađe i nijekati zločine.

Sve je teže pretvarati se da se ovo ne događa. Ja se izvinjavam...

Jebalo dom, HDZ je za krupni kapital – spreman. To je njihova politička agenda. Da ne kažem šta se njima za 320 tisuća blokiranih računa s kojih se prehranjuje barem milijun Hrvata. Jebe im se što je najmanje 500 tisuća državljana Hrvatske manje nego 1991. godine. Jebe im se za državni dug koji neće biti vraćen nikada. Jebe im se što sudovi donose samo nepravomoćne presude. Jebe im se za egzodus mladih. Umjesto da uhite, zbog defraudacije, Todorića oni uprežu državu i podmeću porezne obveznike da vade Agrokorove taljige iz gliba. Plenković, nakon što je ugazio u to agrogovno, a morao je (on dobro zna zašto), kao što je morao u vladu uzeti agrogovnetovog poklisara Marića[3], dakle, taj fini uljuđeni europejski đakon... kako se zove..., Plenković, rutinski pred TV kamerama iz vlade izbaci Mostove ministre policije i pravosuđa. U kontekstvu Petrovljeve tužbe protiv Todorića, kao pita je jasno, da ih miče jer bi mogli smetati u prikrivanju stvarnih dimenzija sranja koja je hohštapler Todorić napravio jedinoj nam Lijepoj našoj. Koliko je situacija politički ozbiljna po HDZ pokazuje saborski sajam na kojem se trgovalo, kupovalo, prodavalo, varalo, lagalo i kralo kao na šabačkom vašaru u njegovim zvjezdanim vremenima[4].

Pripisak


            Dragi brodski biraču,

 

osjećaš se usrano i to je dobro. Dijeliš osjećanje s većinom Brođana. Planiraš se iz tog feelinga izvući i glasat ćeš za Dusparu? Barem, na neko vrijeme, nećeš se osjećati usrano jer tvoj izbor će pobijediti na izborima za gradonačelnika Broda i ti ćeš se tada osjećati manje usrano. Tvoj izbor je pobjednik, a tvoj glas je kao ona Cesarićeva kap u slapu... Tu si se, vidiš, malo zajebao. Naime, Duspara neće biti izabran za gradonačelnika zbog tvog glasa, Duspara će biti izabran za gradonačelnika - zbog nedostatka dokaza.

_______________________________________

[1] S. Žižek

[2] Tito je u poslijeratnom, mirnodopskom vremenu naredio rušenje američkog aviona koji je povrijedio slovenački zračni prostor. Avion je srušen i nikom ništa.

[3] Marić je kao ministar izravno pogodovao Agrokoru s factoring društvima, smanjenjem PDV-a za poljoprivredu s 25 na 13 posto i kreditom HBOR-a od 50 milijuna eura, a sve ostalo je kazalište.

[4] Priprosti hrvatski puk koji je pratio TV prijenos cirkusa u Saboru najviše je, u svemu tome, brinuo hoće li se Petrov upišati na tu časnu stolicu predsjednika Hrvatskog Sabora. Nije ju upišao, ali su ga smijenili pa sada na neupišanoj stolici sjedi HDZ-ov predsjednik koji od djetinjstva nosi nadimak – Njonjo.