„Predstoje polarne hladnoće!“ „Od ponedjeljka sibirske zime!“ Kokodakali su unisono voditelji TV informativnih emisija i meteorološke vakule, a emitiranja su počinjala sa zavižanima i delnicama, temepraturnim minusima i sniježno pokrivačkim plusevima. Državna uprava za zaštitu i spašavanje je na nogama. Niču krizni stožeri. Zavod za javno zdravstvo odašilje alarmantna priopćenja. Tisuću pripadnika Hrvatske vojske je na nogama. Predsjednik vlade s ministrima su na prizorištu, a cijenjeno gledateljstvo je u nestrpljivom iščekivanju da se netko od njih posklizne i ispruži na tom snijegu, kako bi se dobro zabavili kao onomad kad je Bandić puzio po zaleđenom grobištu.
Potom stižu upozorenja najvišeg stupnja: „Najgore tek dolazi!“
„Najgore“ je došlo tek u srijedu. U prosijeku minus osam u kontinentalnom dijelu. Međutim, histerija se nastavlja. Glavna vijest je kako je vojska donijela nekoj babi u Lici fasung i osposobila put do farme krava. Ministar vojni tim je povodom zagrcnuto u kameru zborio o „jedinstvu armije i naroda“ (što zvuči odnekud poznato). Histerični splitski TV reporter spopadava Splićane s inteligentnim pitanjem: „Kako podnosite ovu sibirsku hladnoću?“ U Splitu je minus dva, pa jedan uhvaćeni kaže u kameru: „Tako je lipo kad pada snig.“, a u Zagrebu na isto pitanje dobiven je odgovor: „Šta je vama ljudi, kakva hladnoća, ja sam iz Kanade pa dobro znam što je prava zima.“
Delnica i zavižana puna su usta TV blaženika. A novinarska vijest bi ustvari bila da u ovo doba u Delnicama nema snijega, a na Zavižanu da je plus dva.
Brodske TV snage napravile su prilog o štetama koje sibirske temperature nanose poljoprivredi . U nekakvom vinogradu stručnjaci su hipnotizirali vinovu lozu i voćke, sunce se probijalo kroz oblake i tu i tamo pala je poneka sitna pahuljica snijega... Na TV dnevniku reporterka iz vinograda kaže: „Eto, naši stručnjaci izašli su da po ovoj mećavi...“
U četvrtak je steglo. U Brodu minus dvocifreno, u nekoj Bednji minus dvadeset i dva, a u polarnom Splitu minus pet. A prošle godine, u siječnju, kad se u Splitu zamrzlo deset posto vodovodne mreže nikom nije palo na pamet da spominje Sibir, polove i pingvine...
E, ali nije bilo ni Agrokora. Dva, tri hladna dana ove blage zime iskorišteni su za odvraćanje pažnje od agrosranja koje je izrežirao Plenkovićev čovjek od povjerenja, Ante Ramljak, koji je zajedno s Dalićkom i Škegrom otpočetka „povjerenik“ i američkog strvinarskog fonda Knighthead[1].
S tim Agrokorom ne ide, pa ne ide. Priču za malu djecu kako će Lex Agrokor čuvati radna mjesta demantirao je podatak da se zaposlenost smanjila za deset posto. Otkriveno je kako je Martina Dalić, koja je priznala „autorstvo“ Zakona ustvari „kreativno“ prepisala neki slični talijanski zakon i to bez konzultacija sa specijalistima za nesposobnost plaćanja. Dalje, nepriznavanje djela potraživanja dovesti će do tužbi protiv države. To su samo neke manjkavosti Lex Agrokora i veliko je pitanje što s njim donosi srpanj.
Nespremnom i neodlučnom Plenkoviću curi na sve strane pa je prepustio svojoj ekipi za javne komunikacije da pod bilo kojim izgovorom odvraća javnosti pažnju i po mogućnosti sije strah[2]. I ovi tu prljavu politikantsku nakanu rade do apsurda, tj. do uprezanja gotovo čitave medijske mreže u panično kukurikanje da Hrvatima nisu neprijatelji samo Srbi i Slovenci - nego i trodnevna polarna i sibirska zima. Slijedeće na redu biti će poplave kad se snijeg otopi.
U krajnjoj liniji, iz Plenkovićeve situacije to je uobičajeni politički trik i to je OK. Njegovi piarovci na tom zarađuju i to je u redu. Ali zašto to rade sredstva javnog informiranja i novinari. Odgovor je prost u dvostrukom smislu te riječi: kad su u pitanju sibirske i polarne hladnoće najtoplije je u guzi. Po mogućnosti onoj režimskoj.
________________________________________________
[1] Uoči izbora novog povjerenika u Zagreb je doletio Knightheadov prvi čovjek kako mu slučajno, u vezi izbora novog povjerenika, stvari ne bi izmakle iz ruku.
[2] O televiziji kao mediju za utjerivanje straha drugom prilikom.
Potom stižu upozorenja najvišeg stupnja: „Najgore tek dolazi!“
„Najgore“ je došlo tek u srijedu. U prosijeku minus osam u kontinentalnom dijelu. Međutim, histerija se nastavlja. Glavna vijest je kako je vojska donijela nekoj babi u Lici fasung i osposobila put do farme krava. Ministar vojni tim je povodom zagrcnuto u kameru zborio o „jedinstvu armije i naroda“ (što zvuči odnekud poznato). Histerični splitski TV reporter spopadava Splićane s inteligentnim pitanjem: „Kako podnosite ovu sibirsku hladnoću?“ U Splitu je minus dva, pa jedan uhvaćeni kaže u kameru: „Tako je lipo kad pada snig.“, a u Zagrebu na isto pitanje dobiven je odgovor: „Šta je vama ljudi, kakva hladnoća, ja sam iz Kanade pa dobro znam što je prava zima.“
Delnica i zavižana puna su usta TV blaženika. A novinarska vijest bi ustvari bila da u ovo doba u Delnicama nema snijega, a na Zavižanu da je plus dva.
Brodske TV snage napravile su prilog o štetama koje sibirske temperature nanose poljoprivredi . U nekakvom vinogradu stručnjaci su hipnotizirali vinovu lozu i voćke, sunce se probijalo kroz oblake i tu i tamo pala je poneka sitna pahuljica snijega... Na TV dnevniku reporterka iz vinograda kaže: „Eto, naši stručnjaci izašli su da po ovoj mećavi...“
U četvrtak je steglo. U Brodu minus dvocifreno, u nekoj Bednji minus dvadeset i dva, a u polarnom Splitu minus pet. A prošle godine, u siječnju, kad se u Splitu zamrzlo deset posto vodovodne mreže nikom nije palo na pamet da spominje Sibir, polove i pingvine...
E, ali nije bilo ni Agrokora. Dva, tri hladna dana ove blage zime iskorišteni su za odvraćanje pažnje od agrosranja koje je izrežirao Plenkovićev čovjek od povjerenja, Ante Ramljak, koji je zajedno s Dalićkom i Škegrom otpočetka „povjerenik“ i američkog strvinarskog fonda Knighthead[1].
S tim Agrokorom ne ide, pa ne ide. Priču za malu djecu kako će Lex Agrokor čuvati radna mjesta demantirao je podatak da se zaposlenost smanjila za deset posto. Otkriveno je kako je Martina Dalić, koja je priznala „autorstvo“ Zakona ustvari „kreativno“ prepisala neki slični talijanski zakon i to bez konzultacija sa specijalistima za nesposobnost plaćanja. Dalje, nepriznavanje djela potraživanja dovesti će do tužbi protiv države. To su samo neke manjkavosti Lex Agrokora i veliko je pitanje što s njim donosi srpanj.
Nespremnom i neodlučnom Plenkoviću curi na sve strane pa je prepustio svojoj ekipi za javne komunikacije da pod bilo kojim izgovorom odvraća javnosti pažnju i po mogućnosti sije strah[2]. I ovi tu prljavu politikantsku nakanu rade do apsurda, tj. do uprezanja gotovo čitave medijske mreže u panično kukurikanje da Hrvatima nisu neprijatelji samo Srbi i Slovenci - nego i trodnevna polarna i sibirska zima. Slijedeće na redu biti će poplave kad se snijeg otopi.
U krajnjoj liniji, iz Plenkovićeve situacije to je uobičajeni politički trik i to je OK. Njegovi piarovci na tom zarađuju i to je u redu. Ali zašto to rade sredstva javnog informiranja i novinari. Odgovor je prost u dvostrukom smislu te riječi: kad su u pitanju sibirske i polarne hladnoće najtoplije je u guzi. Po mogućnosti onoj režimskoj.
________________________________________________
[1] Uoči izbora novog povjerenika u Zagreb je doletio Knightheadov prvi čovjek kako mu slučajno, u vezi izbora novog povjerenika, stvari ne bi izmakle iz ruku.
[2] O televiziji kao mediju za utjerivanje straha drugom prilikom.
