SDP je valjda jedina stranka u Evropi koja je uvjerljivo izgubila nekoliko izbora, pa i predsjedničke, od suparnice koje je sudski proglašena kriminalnom organizacijom. To, kao i rezultati njegove Vlade, dovoljno govori o sposobnosti aktualnog premijera. Možemo se nadati da će nakon sljedećih parlamentarnih izbora nastati bolje i sposobnije stranke, s više empatije i poštenja, stranke jakih timova i pojedinaca koji su stručni, operativni i odlučni. Pozitivna promjena u političkim stankama nam je, kao društvu, pitanje opstanka.
Europska banka za obnovu i razvoj izvijestila je da je Hrvatska 2014. godinu završila s padom BDP-a od 0,4 posto. Projekcije za ovu, 2015. godinu variraju, ali nas navodno očekuje neznatan rast od 0,5 posto na godišnjoj razini. To neće biti dovoljno čak niti da amortizira ili donekle ublaži pad BDP od 3,7 posto koji je ubilježen u eri vlade Zorana Milanovića. Prema Državnom zavodu za statistiku, godine 2012. BDP je pao za 2,2 posto, 2013. imali smo pad BDP-a za 1,1 posto. Pogledajmo koji su potezi vučeni od strane ljudi koji su dobili izbore temeljem Plana 21, pa će ovi podaci o padu BDP-a biti puno jasniji.
Vlada je na sjednici od 9. veljače 2012. donijela paket zakona u kojem je usvojen Zakon o PDV-u kojim se taj porez povećava sa 23 na 25 posto. Primjena uvećanog PDV-a je počela s 1. ožujkom 2012. Vlada je na sjednici održanoj 27. travnja 2012. godine donijela odluku o poskupljenju struje i plina od 1. svibnja 2012. Struja je prema odluci Vlade poskupjela za 20 posto (na kraju je Radimir Čačić rekao da se u stvari radilo o povećanju cijene struje od 23 posto), a plin za 22 posto. Za distribuciju plina Vlada uvodi i fiksnu mjesečnu naknada (Ts2) od 20,63 kn s PDV-om, što poskupljenje čini značajno većim. Tim je odlukama došlo do lančanog poskupljenja više manje svega. Uz te mjere treba navesti i odluke Vlade o poskupljenju grijanja, cestarina, te podizanje raznih naknada za vodu i podizanje trošarina na gorivo.
Ti potezi su doveli do toga da je dobar dio građana prestao biti financijiski sposoban plaćati režije. Oni koji su još i bili u stanju plaćati enormne troškove režija, nisu imali novaca za normalnu potrošnju. Tako je dobar dio potrošača na kraju mjeseca mogao imati osmijeh na licu ako nisu bili u situaciji zaduživati se - samo da bi podmirili osnovne potrebe.
Nezaposlenost: Podaci su više nego indikativni, te su logična posljedica provođenja politike Milanovićeve vlade.
Imamo i treću kategoriju građana ove zemlje, a to su oni koji imaju novac, ali su ga prestali trošiti i počeli su štedjeti ili ga prebacivati u inozemstvo. Sve ključne kategorije građana su postupile jednako - prestale su trošiti. Zemlja kao što je Hrvatska zapravo sve i temelji na potrošnji, proizvodnja i proizvodni pogoni su davno prestali raditi. Posljedice općeg dizanja cijena u Hrvatskoj pokazuju podaci udruge Blokirani i Fine. U siječnju 2011. prema podacima udruge Blokirani, 77 911 građana Hrvatske je imalo blokirane račune i ukupno su dugovali 6,019 milijardi kuna. Prema podacima koje je obradila Fina, zbog neizvršenih osnova za plaćanje 29. veljače 2015. u blokadi je bilo 317 224 građana, a ukupni iznos duga iznosio je 31,46 milijardi kuna nepodmirenih dugovanja. Posljedica smanjene potrošnje je i smanjenje gospodarskih aktivnosti, padaju državni prihodi, smanjuje se zaposelnost i povećava nezaposlenost.
Prema podacima Eurostata, sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti za veljaču 2015. godine iznosila je 18,5 posto. To je, u odnosu na veljaču 2014. godine najveći zabilježeni skok nezaposlenosti među zemljama Unije. Prema tom istom Eurostatovom istraživanju, u Hrvatskoj je u veljači ove, 2015. godine, bilo 353 000 nezaposlenih hrvatskih građana - čak 31 tisuću više nego u istom mjesecu 2014. godine. Hrvatska je tako treća zemlja po broju nezaposlenih u Europskoj uniji, nakon Grčke sa 26 posto nezaposlenih i Španjolske sa 23,2 posto nezaposlenih osoba. Možemo pogledati podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz 2011. godine, kada je Milanović preuzeo vlast, o 305 333 nezaposlene osobe i 328 187 nezaposlenih na kraju 2014. godine. Brojku od 301 789 nezaposlenih koja se odnosi na 2015. godinu zasad smatramo irelevantnom, jer godina još nije završila na takav "napredak" snažno utječe ljetni sezonski rad. Podaci su dakle više nego indikativni, te su logična posljedica provođenja politike Milanovićeve vlade.
Smanjeni prihodi u proračunu doveli su do velike nervoze, pa slijede daljnji vladini koraci koji situaciju u Hrvatskoj još i više otežavaju. Kreće se u fiskalizaciju, a zapravo u poreznu represiju nad malim i srednjim poduzetnicima. Razlog je logično objašnjen željom za većom poreznom disciplinom, no ta disciplina je bila namijenjena kumicama na placu, malim kvartovskim dućanima, kafićima i manjim restoranima. Veliki igrači mogli su biti mirni, njih nisu zatvarali zbog kune viška u blagajni. Upravo suprotno, velikm poreznim dužnicima i onima koji su generirali neplaćanja i stvarali kaos u platnom prometu Zoran Milanović je kroz program predstečajnih nagodbi opraštao stotine milijuna kuna poreznih dugova. Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić otvoreno je u više navrata optuživao Vladu da je predstečajnim nagodbama napravila veću štetu Hrvatskoj nego što je učinjena privatizacijom, a do danas ga nitko nije opovrgao u toj tvrdnji. Cijela priča oko predstečajnih nagodbi je gurnuta pod tepih, te je ona danas gotovo tabu tema.
Osim navedenih poteza, Vlada nije smanjila broj zaposlenih u državnoj upravi, nije oslobodila parfiskalnih nameta gospodarstvenike, nije smanjila primanja radnicima u državnoj upravi. Gordan Maras, ministar poduzetništva i obrta, nije uspio ukinuti članarinu u Gospodarskoj komori, iako je to u više navrata obećao učiniti. Nadalje, u Hrvatskoj je novim Zakonom o radu koji je na snazi od 7. kolovoza 2014. ukinuto radno vrijeme od 8 sati, te su radnička prava i parola "8 8 8" (osam sati rada, osam sati društvenog života i osam sati sna) srušeni kao da nisu nikada niti postojali. Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava, uredio je zakon, a Sabor je izglasao, kojim se dozvoljava čak i 60 sati rada tjedno, a radnička prava su srozana na nivo 19 stoljeća. Sve je to rezultiralo epohalnim rezultatima koji su svjetski prepoznati. Milanovićeva Vlada je od World Economic Foruma proglašena za šestu najnesposobniju vladu na svijetu.
Izbori se lagano približavaju, HDZ je već krenuo u predpripremne radnje pa je vrijeme da ekipa iz Milanovićeva tabora skupi glave za nove pohode na vlast. Kako sada stvari stoje u taboru SDP-a biti će i HNS, HSU - stranka umirovljenika, IDS i Laburisti - stranka rada. Zoran Milanović je do sada izgubio sve izbore od HDZ-a - osim onih 2011. Tako je SDP valjda jedina stranka u Evropi koja je uvjerljivo izgubila nekoliko izbora, pa i predsjedničke, od stranke koje je sudski proglašena kriminalnom organizacijom. To, kao i rezultati njegove Vlade, dovoljno govori o sposobnosti aktualnog premijera.
Poučeni iskustvom nekoliko izbornih ciklusa u posljednje vrijeme, Milanović može pripremiti hrpu pepela za izbornu noć i čestitku Tomislavu Karamarku. Kakvi su mu rezultati vladanja, kakve su posljedice njegovih poteza i politike, nema mjesta čuđenju ako on postane bivša politička figura. Možemo očekivati i epohalne promjene na političkoj sceni, jer neke će stranke nakon ovih izbora biti neprepoznatljive. Možemo se nadati i da će nastati stranke koje će biti bolje, sposobnije, s više empatije i poštenja, stranke jakih timova i pojedinaca koji su stručni, operativni i odlučni. Pozitivna promjena u političkim stankama nam je, kao društvu, pitanje opstanka. Ako nam se ta pozitivna promjena ne dogodi vrlo skoro, možemo očekivati grčki scenarij i gubitak bilo kakvog suvereniteta, koji je u ovako devastiranoj i zaduženoj ekonomiji i podijeljenom društvu već i sada upitan.
h-alter
