Sve skrivene tajne nacističke Amerike

Nominalni Fuhrerov zamjenik Rudolf Hess svoju šansu vidio je u Americi te je 1933. nacista Heinza Spanknobela zadužio da uz pomoć njemačkog veleposlanstva sjedini pronacističke organizacije. Tako je nastao FoNG – Friends of New Germany, koja je prihvatila nacističku ikonografiju, no nisu imali više od deset tisuća članova

Osokoljene pobjedom fašista Benita Mussolinija u Italiji i nacional-socijalista Adolfa Hitlera u Njemačkoj, diljem svijeta počele su nicati stranke, strančice i pokreti fašističke i nacionalističke provenijencije. Tako je Velika Britanija dobila British union of fascist sir Oswalda Mosleya, Španjolska Falangu Josea Antonija Prime de Rivere, Mađarska Strelaste križeve Ferenca Szalasija, Rumunjska Željeznu gardu Corenliua Zeleae Codreanua, Nizozemska nacionalsocijaliste Antona Musserta, Norveška Nasjonal samling Vidkuna Quislinga i brojne druge stranke raštrkale su se po svim kontinentima. Tako ni Sjedinjene Američke Države nisu bile imune na sirenski zov nacizma i fašizma, te se u vrlo kratkom vremenu stvorilo više političkih organizacija s jasnom antisemitskom, rasnom te s izrazito američko-izolacionističkim stavom.

Hessova akcija

U toj političkoj kaši svoju priliku za povratak u najuži Hitlerov krug vidio je Reichsleiter, tajnik Nacional-socijalističke stranke i nominalni Fuhrerov zamjenik Rudolf Hess. Njega je Hitler, iako mu je bio desna ruka u prvim danima pokreta, bacio u zapećak zbog njegovih suludih ideja, vjerovanja raznim vračevima i prorocima te svakodnevnog konzultiranja horoskopa, što se pragmatičnom političaru poput Hitlera nikako nije svidjelo. Ambiciozni i pomalo suludi Hess svoju je šansu vidio u Americi te je krenuo u opsežnu akciju koja je završila sramotno, baš poput njegova leta u Veliku Britaniju kojim je mislio donijeti mir Njemačkoj i, naravno, ponovno zadobiti Hitlerovu ljubav. Tako je Hess u svibnju 1933. godine prominentnog nacista Heinza Spanknobela zadužio da uz pomoć njemačkog veleposlanstva sjedini raštrkane pronacističke organizacije pa je spojen GAU-USA i Slobodno društvo Teutonia iz kojeg je nastao FoNG – Friends of New Germany. Pripadnici FoNG-a odmah su prihvatili nacističku ikonografiju te su oblačili smeđe košulje i vijali zastavama s kukastim križem. Glavna im je zadaća bila promovirati nacističke vrline i boriti se protiv židovskog bojkota njemačke robe koji je počeo dolaskom nacista na vlast. Unatoč izdašnim donacijama iz Reicha i osnivanju svojih novina, FoNG nikada nije uspio skupiti više od deset tisuća članova. Istovremeno su Amerikanci s punim pravom FoNG smatrali podružnicom nacističke stranke u Americi pa su se na sve moguće načine pokušali riješiti Spanknobela, no to im iz pravnih razloga nije polazilo za rukom. No, očito pomalo priglupi Spanknobel, Amerikancima se sam ponudio praktički na pladnju jer se nije na vrijeme registrirao u uredu za emigraciju pa je po hitnom postupku protjeran. Budući da je FoNG stvorio samo antipatiju prema nacističkoj Njemačkoj, a Amerikanci su ga smatrali potpuno stranim tijelom u svom društvu te je zbog maestrale pogreške njihova vođe razočarani Hess naredio da se organizacija raspusti, a Amerikancima njemačkog podrijetla zabranio je da nose nacističke insignije.

Prvi američki fašist

No nakon raspada FoNG-a pojavio se još jedan ambiciozni nacist, Fritz Kuhn, koji je na svoju ruku osnovao German-American Bund. Dodajući američko ime u naziv pokreta, pokušao je otkloniti sumnje da se radi isključivo o nacističkoj stranci koja nema veze sa Sjedinjenim Američkim Državama. Kuhn je bio odlikovani borac Prvoga svjetskog rata i služio je u istoj Bavarskoj regimenti kao i Adolf Hitler. Odmah po svršetku rata priključio se nacističkoj stranci, no nakon propalog “pivničkog puča” bježi u Ameriku i 1934. godine dobiva državljanstvo SAD-a. Nazočio je Olimpijskim igrama u Berlinu i nekako se uspio ugurati u Hitlerovu blizinu. Hitler mu je rekao da ne želi imati nikakve veze s njegovim Bundom. No ambiciozni Kuhn nije se predavao. Naivno je vjerovao da će svojom antisemitskom retorikom, nasilnim ispadima protiv neistomišljenika, grandioznim paradama, organiziranjem kampova za obuku mladeži potpuno jednakih onima Hitlerjugenda i mitinzima poput onoga koji je održao u Madison Square Gardenu, gdje je okupio dvadeset tisuća simpatizera pod američkim i nacističkim zastavama i ogromnom slikom Georgea Washingtona kojeg je nazvao prvim američkim fašistom i gdje je sto puta američkoga predsjednika Roosevelta nazvao Rosenfeldom, zadobiti Fuhrerovo povjerenje.



Ipak, pragmatičnog Hitlera nisu zanimali nacistički nasilnici koji su mu samo priređivali ispade i svojim ga primitivizmom sramotili pred cijelim svijetom, nego se okrenuo predstavnicima krupnog kapitala i konzervativne Amerike kojoj je htio predočiti sve dobrobiti i uljuđenost njegove Njemačke. Tako je poznatog veleindustrijalca, masovnog proizvođača automobila i poznatog antisemita Henryja Forda odlikovao njemačkim križem, najvećim odlikovanjem koje može dobiti strani državljanin, te mu je za oko zapeo America First Committee koji se borio upravo za ono što je on želio od Amerike – snažnu antisemitsku državu koja se u budućem ratu neće uključiti u rat na strani njegovih neprijatelja, nego će ga vojno i ekonomski pomagati, što je u prvoj fazi svoje kampanje čak donekle i uspio. Za razliku od pomalo nesposobnog samodopadnog i često lažljivog Kuhna koji je zbog krađe četrnaest tisuća dolara iz stranačke blagajne završio u zatvoru, te je poslije rata protjeran u Njemačku, gdje je umro zaboravljen i u krajnjoj bijedi, a njegov pokret zabranjen je kada je Amerika ušla u rat.

Kennedyjeva potpora

Hitler je očigledno pogodio pravu zlatnu žicu sa American First Committeejem, osnivača Roberta D. Stuarta Jr.-a, koji je imao oko devetsto tisuća članova, a njegov se slogan mogao čuti i na posljednjim američkim predsjedničkim izborima.



No, za razliku od Khunova Bunda koji su sačinjavali mahom propalice, pijanci i sitni prijestupnici, u American Firstu našla se krema Sjedinjenih Američkih Država. Udruženju su pripadali brojni gospodarstvenici, izdavači, senatori, kongresnici, suci vrhovnog suda, visoki časnici koji su izdašno darivali pokret, a glasnogovornik im je bio tadašnji američki idol, ljubimac nacije, pilot koji je prvi preletio Atlantik, Charles Lindbergh, koji je s govornica diljem SAD-a grmio o židovskoj opasnosti koja prijeti kroz filmsku industriju i bankarstvo te je snažno zagovarao američku neutralnost i što jače naoružavanje kako bi ostali sigurni na svom kontinentu. Privatno se družio s Reichsmarschallom Hermannom Goeringom, čijoj se zračnoj sili (Luftwaffeu) neizmjerno divio, a u Ameriku je pozvao i proslavljenog njemačkog zračnog asa iz Prvoga svjetskog rata, tadašnjega Hitlerova generala Ernsta Udeta, i vodio ga po brojnim zračnim mitinzima i upoznavao s tamošnjim jet-setom.



Pokret su izdašno financirali i budući američki predsjednici John Fitzgerald Kennedy i Gerald Ford. Osim političara, u pokretu su bili i brojni umjetnici poput proslavljenog arhitekta Franka Lloyda Wrighta, kao i glumci Lillian Gish i Errol Flynn. Errol zapravo nije u pokret ušao iz ideoloških, nego iz čisto poslovnih razloga. Budući da je na vrhuncu karijere zbog svojih čestih višednevnih alkoholnih eskapada dobivao sve manje uloga, za to je optužio židovske producente. Prije samog početka Drugoga svjetskog rata našao se i s Adolfom Hitlerom kojemu je rekao da će “židovske svinje uništiti sve što valja u Americi, pa i sam film koji su pretvorili u svoju propagandu, promovirajući idealizirani američki život kakav zapravo u stvarnosti ne postoji”. Glumac je otišao tako daleko da je za vrijeme rata postao njemački špijun, a podatke je predavao preko svoje povremene djevojke, švedske pjevačice Gertrude Anderson s kojom ga je spojila vodeća njemačka špijunka u Meksiku Hilda Kruger, te su se sve troje često opijali u Acapulcu. No, na sreću Amerikanci su ubrzo prozreli pijanog, brbljivog i rastresenog Errola pa ga je FBI punio lažnim informacijama, tako da je na koncu Nijemcima više štetio nego koristio. Zbog toga, a i zbog njegove popularnosti, nakon rata ga Amerikanci nisu pravosudno gonili.

Po izbijanju Drugoga svjetskog rata, aktivnost American Firsta se pojačala. Borili su se protiv Rooseveltova zakona o “zajmu i najmu”, koji je Velikoj Britaniji i Sovjetskom Savezu praktički besplatno omogućio veliku količinu ratnog materijala bez kojeg bi zasigurno izgubili rat te se oštro protivio embargu na naftu Japanu. Sve se promijenilo kada su japanske zračne snage napale Pearl Harbour i desetkovale američku pacifičku flotu. I tada bi Amerika ratovala samo s Japanom i ne bi se uvlačila u europski rat, da Hitler nije nepromišljeno objavio rat Americi nadajući se potpori Japana u ratu sa Sovjetskim Savezom. Tada se American First sam raspustio, a konzervativni političar i komentator Pat Buchanan pokušao je s pokreta sprati ljagu tvrdeći da je American First zaslužan za spas milijuna američkih života jer je spriječio preuranjeni ulazak u rat SAD-a te time omogućio da Rusija, uz ogromne ljudske žrtve, podnese glavni teret rata. Istaknuti članovi pokreta aktivno su se uključili u ratne operacije pa je tako Charles Lindbergh postao general američkoga zrakoplovstva, a John Fitzgerald Kennedy zapovjednik torpednog čamca na Pacifiku.



Američki Fuhrer

Ipak, najotužnija revitalizacija nacizma u Sjedinjenim Američkim Državama dogodila se kada je 1959. godine bivši kaplar George Lincoln Rockwell osnovao Američku nacističku stranku. Unatoč činjenici da je Njemačka izgubila rat i da su otkriveni svi zločini koje je počinio nacistički režim, Rockwell, koji se prozvao američkim Fuhrerom, uporno je veličao lik i djelo Adolfa Hitlera. Tvrdio je za njega da je novi Isus te da je njegova žrtva ravna Kristovoj, čime je pokazao put svim bijelim narodima da se ujedine protiv židovske opasnosti. Potpuno je preuzeo nacističku ikonografiju te je svoje središte imao u tzv. smeđoj kući, nazvanoj po stožeru SA-trupa u Muenchenu. Zbog svog ekstremizma i udruživanja s KKK–om, te s jasnim anticrnačkim i antisemitskim programom, postao je prilično popularan pa je čak dobio i intervju u Playboyu. No, taman kada je htio reorganizirati stranku na nacionalnoj razini, ubio ga je bivši član kojega je Rockwell izbacio iz pokreta optužujući ga da mu u stranku gura ideje komunizma. Iako potpuno minorna, Rockwellova nacistička stranka ostala je aktivna do 2008. godine. Danas u SAD-u djeluje više nepovezanih nacističkih udruga, no njihovo se djelovanje uglavnom svodi na roštiljanje, opijanje i izvikivanje anticrnačkih i antisemitskih parola te veličanje bjelačke supremacije.



Otužni lik američkog Fuhrera Georgea Linclona Rockwella posthumno je donekle dobio zadovoljštinu. U distopijskoj TV seriji “The Man in the High Castle”, snimljenoj prema predlošku romana Philipa K. Dicka u kojoj Njemačka dobiva Drugi svjetski rat, Rockwell postaje vođa nacističke Amerike, a osnovna škola zove se po nesretnom pronevjeritelju i vođi Bunda Fritzu Kuhnu.

geopolitika