Konačno je utihnula predizborna maškarada, poznati su rezultati, ali se još ništa ne zna. Tko će s kim, tko će koga, tko će kome? Po onoj narodnoj; „Tko će kome nego svoj svome.“
Došlo je vrijeme za konstruktivniji dijalog, zaboravljanje izrečenih pokuda, izrugivanja, prozivki. Pljunuti pa polizati u politici je skoro pa normalna pojava.
„Politika nema nikakav odnos sa moralnim principima“ (Niccolo Machiavelli)
Javljaju se analitičari svih profila i struke, vrte se emisije na „dalekovidnici“, pa je možda i deplasirano stvarati još neke analize i zaključke. No, ipak, na neke poruke iz rezultata ovih najneizvjesnijih izbora ipak želim ukazati:
1. Ako pogledamo rezultate izbora na crveno-plavoj karti naše države, jasno se razaznaje kako je ona već podijeljena na dva (tri) dijela; skoro kompaktan razvijeniji zapad (5 izbornih jedinica) i zaostali istok i konzervativni jug zemlje ( 5 jedinica). Ovaj epitet „razvijeniji“ može se sagledati u ekonomskom, ali i svjetonazorskom smislu.
2. Iznenađenje ovih izbora najviše je iznenadilo one koji su postali iznenađenje. Oni prije izbora nisu imali tako velike apetite kakvi su se najednom otvorili. Sada ni sami ne znaju što bi s tim? Hoće li izdržati teret onih koji žele preko Mosta? Teško! Osim toga, kažu da sve što brzo bljesne, brzo se i ugasi.
3. U političku ropotarnicu odlaze „OLD TIMERI“, koji na svoju žalost, nisu bili u stanju procijeniti kako uopće nisu u narodu mili kao što bi željeli biti, i kako su gubitnici već unaprijed. Narod želi mlađe, naočite, obrazovane, koji već imaju „neke“ rezultate, čime potkrepljuju obećanja o brzom množenju krava muzara i košnica punih meda u cijeloj državi. Narod se brzo odriče disidenata jer nisu iskoristili priliku kada su bili u vrhu! Pouka svima je da kad izađeš iz kola, smiješan si ako plešeš sam!
4. Mrgudi koji prijete rječju i crnim odorama nisu dobro došli. Narodu ne treba obračuna i lustracija, već obećanja o boljoj budućnosti, koliko god to bilo nerealno i neostvarivo u kratkom roku. Narod je kao dijete, voli lijepe priče i obećanja.
5. Prepametni, koji previše naginju zelenilu, upozoravanju da će nas bušenje Jadrana, terminali, prekomjerno iskorištavanje resursa upropastiti kao i ostale mjere za zapošljavanje, nisu hodali po zemlji, već u magli. I odmaglili su!
6. Bacanje mreže udesno moglo je prevrnuti čamac, a s malo ribica. Liberalniji zapad nije slušao duhovnike. Zato bi dušebrižnici, koji daju savjete svome stadu, trebali razmisliti: Hoće li savjeti možda polučiti kontraefekt? Ne bi bilo prvi put!Dakako, svjetonazorska „zaostalost“ više im odgovara. Samo, ona je posljedica i ekonommske zaostalosti.
“Konzervativac je onaj čovjek koji ima dvije savršeno zdrave noge, ali koji nikada nije naučio da hoda naprijed.” (Franklin D. Roosevelt)
7. Pirova pobjeda je najgora vrsta pobjede. Da bi pobjedu realizirao, moraš još dugo puzati do cilja, kusati vlastita g...a s kojima si se nabacivao na druge. To je isto kao kad ti žena prizna da ti je veći od susjedovog. Pa se ti veseli!!!
8. Uvijek je bilo i bit će da su manji zahtjevniji od velikih. Oni se žele popeti na leđa jačima, a jači imaju igrati po njihovim pravilima. Ako neće, oni će kao prgava djeca, prekinuti igrati. Hoće li jači biti i mudriji, i koliko će se dati jahati?
9. Bolni rezovi i reforme su nužda, to svi znamo.Skoro svi su govorili o reformama i „sređivanju“ stanja, samo su dosadašnji lideri iznevjerili. Nova lica i najave reformi privukli su glasače, jer oni su najviše govorili o potrebnim reformama. Birači se naivno nadaju da će bolovi zadesiti samo one „bespotrebne“ i „suvišne“, prekobrojne „uhljebe“, a ne njih. . Ako se obećanja provedu, svima će odmah biti puno bolje. No, reforme ne treba promatrati kao pljevljenje korova, jer:
„Najveći politički činilac na svijetu je trbuh. To je mašina koja sve pokreće“. (Frano Supilo)
10. Zanimljivo je da glavni lideri vodećih stranaka (Karamarko, Milanović, Petrov) porijeklo vuku iz južnog dijela Hrvatske. Znači li to da je ostatak Hrvatske u defanzivi ili su najbolji kadrovi otišli u gospodarstvo?
11. Ako niste primjetili, nema braniteljske stranke ili izdvojenih kandidata. Oni koji su na listama, zastupaju ideje svojih stranaka, bez izdvajanja branitelja u posebnu kastu. Prosvjednici iz Savske skoro pa su zaboravljeni. Očito nisu bili homogeni!
12. Kad se već moraju jesti g....a, onda je bolje jesti udvoje nego utroje. Znači, velika koalicija je izglednija s HDZ-om i SDP-om nego i sa manjim Mostom. Ne shvaćam kako u Mostu misle da mogu pomiriti velike stranke, a oni to sami ne mogu?
Da ne nabrajamo još neke manje bitne pouke, ipak se može zaključiti da građani Hrvatske nisu neinformirani i slijepi poslušnici. Čak što više, vrlo izbirljivi i željni promjena. Nestrpljenje pomaže novim snagama, pod uvjetom da su ostavili neki trag, ponudili neku zraku „svjetla“.
Hrvatski puk sit je ratnih bubnjeva i jurišnika, što je vjerojatno dobro i za rejting Hrvatske u Europi. Lustratori i crnokošuljaši definitivno nam se ne sviđaju.
Na koncu, izlaznost je u usporedbi s prethodnim izborima bolja. To drugim riječima znači da su se na biračkim mjestima pojavili i oni koji su do sada ostajali kod kuće. Onim glasačima koji su uvijek izvršavali svoju građansku obvezu, pridružili su se i oni koji su do sada propuštali izbore, a to su pretežno mlađi ljudi. Plus za građane Hrvatske.
“Najmračnija mjesta pakla su rezervirana za one koji zadrže svoju neutralnost u kriznim vremenima.” (Dante Alighieri)
