Mirko Planinić – Znanstveni zor
Dan planeta Zemlje službeno se obilježava od 1992. godine, kada je tijekom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, na kojoj je sudjelovao velik broj predstavnika vlada i nevladinih udruga, usklađen dalekosežni program za promicanje održivoga razvoja.
Na prijedlog bolivijske vlade 2009. Opća je skupština Ujedinjenih naroda 22. travnja proglasila međunarodnim Danom planeta Zemlje. Naš jedini planet za život (za sada) opterećen je klimatskim promjenama, ali i raznim onečišćenjima.
Onečišćenje plastikom postalo je jedan od najhitnijih ekoloških problema, budući da brzorastuća proizvodnja jednokratnih plastičnih proizvoda nadmašuje sposobnost svijeta da se s njima nosi. Najvidljivije je u azijskim i afričkim zemljama u razvoju, gdje su sustavi odvoza otpada često neučinkoviti ili uopće ne postoje. Razvijeni svijet, posebno u zemljama s niskom stopom recikliranja, također ima problema s pravilnim prikupljanjem odbačene plastike.
Plastika napravljena od fosilnih goriva stara je nešto više od jednog stoljeća, dok su proizvodnja i razvoj tisuća novih plastičnih proizvoda ubrzani nakon Drugoga svjetskog rata. Život bez plastike danas bi bio teško zamisliv. U plastici su izumitelji pronašli lagan, izdržljiv materijal koji se može koristiti u svemu, od prijevoza do medicine.
Plastika djeluje kao jaka barijera protiv vlage, zraka, vode, bakterija i svjetla (ako je dizajnirana na pravilan način). Napravila je revoluciju u medicini s uređajima za spašavanje života, omogućila svemirska putovanja, olakšala automobile i mlažnjake – štedeći gorivo i zagađenje – te spasila živote s kacigama, inkubatorima i opremom za čistu pitku vodu.
Međutim ponuda praktične plastike dovela je do kulture bacanja koja otkriva mračnu stranu materijala: danas plastika za jednokratnu upotrebu čini 40% plastike proizvedene na godišnjoj razini. Mnogi od ovih proizvoda, primjerice plastične vrećice i omoti za hranu, imaju životni vijek od samo nekoliko minuta ili sati, a u okolišu mogu ostati stotinama godina.
Proizvodnja plastike eksponencijalno se povećala, s 2,3 milijuna tona 1950. na 460 milijuna tona 2019, dva puta više nego 20 godina prije.
Svake godine oko 8 milijuna tona plastičnog otpada iz priobalnih zemalja završi u oceanima. To je jednako stavljanju pet vreća za smeće punih otpada na svaku stopu obale diljem svijeta.
Plastika često sadrži aditive koji je čine jačom, fleksibilnijom i izdržljivijom. Međutim mnogi od tih aditiva mogu produžiti vijek trajanja proizvoda kada oni postanu smeće, a prema nekim procjenama potrebno je najmanje 400 godina za njihovu razgradnju. Što pojedine zemlje čine u borbi protiv onečišćenja plastikom?
Ruanda je 2008. postala prva zemlja u svijetu bez plastike, deset godina nakon što je uvela zabranu svih plastičnih vrećica i plastične ambalaže. Za razliku od mnogih drugih zemalja, ova afrička zemlja strogo provodi svoju zabranu. Svatko tko je uhvaćen s plastičnim predmetom, suočava se s kaznom zatvora do šest mjeseci.
Kanada je u svibnju 2021. proglasila plastiku otrovnom tvari – što je dosad najambiciozniji potez u ratu protiv plastike. Taj je potez otvorio zakonski put zabrani većine plastike za jednokratnu upotrebu (uključujući plastične vrećice, pribor za jelo, štapiće za miješanje i slamke). Nosači s plastičnim prstenovima, koji obično drže limenke pića zajedno i predstavljaju smrtonosnu opasnost za morski život, također će biti zabranjeni od kraja ove godine. Kanadska vlada postavila je viziju bez plastičnog otpada kako bi se uhvatila ukoštac s ovim izazovom.
U Njemačkoj je 2003. uveden sustav povrata pologa prema kojem kupci plaćaju polog od 25 centi za svaku jednokratnu plastičnu bocu. Tim je potezom gotovo 99% plastičnih boca u zemlji vraćeno na recikliranje. Njemačka je u srpnju 2021. zabranila prodaju plastičnih slamki za jednokratnu upotrebu, pribora za jelo, štapića za vatu i posuda za hranu u skladu s direktivom za cijelu EU namijenjenu smanjenju plastičnog otpada. Zemlja također ima iznimno visoku stopu recikliranja cjelokupne ambalaže od 82%.
Nije potrebno ići daleko kako bismo vidjeli koje metode recikliranja dobro funkcioniraju. Ljubljana je jedan od šampiona u recikliranju, a evo što su napravili: uveli su sustav prikupljanja od vrata do vrata, posebno usmjeren na prikupljanje organskoga otpada. Smanjili su učestalost prikupljanja zaostalog otpada, a učestalost prikupljanja otpada koji se može reciklirati i organskog otpada ostala je ista. Napravili su snažnu komunikacijsku strategiju usmjerenu na ponovnu upotrebu proizvoda. Nakon četrnaest godina podaci govore sami za sebe. Ukupna proizvodnja otpada smanjena je za 15%, dok je prosjek recikliranog ili kompostiranog otpada porastao na 68%. Količina otpada poslana na odlagališta smanjena je za 95%.
Poseban je problem zbrinjavanja i recikliranja plastike u tome što se tijekom tih procesa plastika dodatno onečišćuje, a kvaliteta reciklirane plastike vrlo je niska. Mnogi znanstvenici smatraju recikliranje plastike nerješivim problemom, ponajviše stoga što je plastika, osobito ona za jednokratnu uporabu, kemijsko smeće. Oblikovanje, pa i proizvodnja kvalitetne plastike koja se može kvalitetno reciklirati, postoji, no njezin je jedini nedostatak – cijena. Sve dok ljudi smatraju plastiku bezvrijednim, jeftinim i jednokratnim materijalom, njihova će komocija biti osigurana, a zdravstvena cijena visoka.
Razmislimo zato svaki put prije upotrebe plastičnog proizvoda. Treba li nam doista i može li se nadomjestiti nečime prihvatljivijim za okoliš?
