Obavezu kvotnog zapošljavanja lani je u potpunosti ispunilo 1.270 poslodavaca koji zapošljavaju 3.658 osoba s invaliditetom. Dodatnih 1.386 poslodavaca djelomično ispunjava propisanu kvotu, dok su za preostali dio obaveze dužni plaćati naknadu. To znači da tek svaki sedmi poslodavac, obveznik kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, u potpunosti ispunjava svoju obavezu.
Naime, prema podacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koncem prošle godine u Hrvatskoj je bilo 9.509 poslodavaca, obveznika kvotnog zapošljavanja, a istodobno je u Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom bilo upisano 10.836 osoba. Podaci su to koje je Faktografu ustupilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Osim određenih iznimki, svi poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti osobe s invaliditetom i to „u visini od 3 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih na temelju kojih se utvrđuje kvota“.
Naime, poslodavci koji ne ispunjavaju obavezu zapošljavanja kvotu mogu ispuniti na zamjenski način, bilo da, primjerice, stipendiraju osobu s invaliditetom ili u proračun plate kaznu u iznosu od 30 posto minimalne plaće za svaku osobu koju su bili dužni zaposliti. Korištenje zamjenske kvote, kako nam objašnjavaju iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, najavila su 234 poslodavca, pri čemu obavezu na zamjenski način u potpunosti ispunjava njih 94, a ostali djelomično jer su dio kvote ispunili zapošljavanjem osoba s invaliditetom. Novčanu kaznu, pak, lani su bila obavezna platiti 6.243 poslodavca koja niti zapošljavaju osobe s invaliditetom, niti su najavili ispunjenje zamjenske kvote. Tako je lani na ime naknade za nezapošljavanje osoba s invaliditetom u proračun uplaćeno preko 214,5 milijuna kuna ili preko dva milijuna kuna više nego tijekom 2017. godine.
U Hrvatskoj je registrirano više od 240 tisuća osoba s invaliditetom u radno-aktivnoj dobi od 18 do 65 godina života. Usporedi li se taj podatak s brojem osoba koje su upisane u Očevidnik, ispada da tek svaka dvadeset i druga osoba s invaliditetom radi, što baš i nije neki optimističan podatak. No, iako je još uvijek mali broj osoba s invaliditetom na tržištu rada, situacija se malo po malo popravlja. Primjerice, prije tri godine u Očevidniku je bilo 10.257 zaposlenih soba s invaliditetom, a prije dvije nešto više od 10,5 tisuća osoba, lani preko 10,8 tisuća. Tome treba pridodati i da je u prvih devet mjeseci prošle godine, na godišnjoj razini, došlo do blagog porasta zapošljavanja osoba s invaliditetom putem državne burze za zapošljavanje.
No, kako u odgovoru na Faktografov upit primjećuje Ana Slonjšak, pravobraniteljica za osobe za invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje poraslo je za tek 0,3 posto u devet prošlogodišnjih mjeseci, a istodobno je broj evidentiranih nezaposlenih osoba pao za čak 10,8 posto. To pokazuje kako se trendovi na tržištu rada ne odnose jednako na sve radno-aktivne građane.
„Kad govorimo o osobama s invaliditetom u radno aktivnoj dobi – smatramo osobito interesantnom kategoriju osoba koje imaju profesionalnu nesposobnost, a koje su izvan radnog odnosa, odnosno u invalidskim mirovinama. Njih je preko 70 tisuća“, kaže Slonjšak Faktografu. Ističe kako su to osobe koje se mogu dobro osmišljenim obrazovnim programima ili programima osposobljavanja, kao i profesionalnom rehabilitacijom, pripremiti za povratak na tržište rada. Kada je riječ o toj kategoriji osoba s invaliditetom, Slonjšak upozorava kako ni lani nije bilo značajnijih aktivnosti koje bi utjecale na pozitivne pomake. Napominje i kako još uvijek nema precizne podatke o tome što se lani zbivalo, jer ih ured tek prikuplja za potrebe godišnjeg izvješća.
Profesionalnom rehabilitacijom trebala bi se baviti četiri Centra za profesionalnu rehabilitaciju (Split, Rijeka, Zagreb, Osijek), kojima je do nedavno suosnivač bila država te, u različitim udjelima, jedinice lokalne uprave i samouprave. Od prošlog tjedna, međutim, jedini osnivač svakog od tih centara je država. Promjenu osnivačkih prava Centara pozdravila je Ljubica Lukačić, saborska zastupnica HDZ-a ističući pritom da je Vlada Centrima omogućila bolji i kvalitetniji rad, a osobama s invaliditetom i osobama s oštećenjem omogućila bolju i kvalitetniju integraciju na tržište rada.
„Ako želimo postići pravu svrhu profesionalne rehabilitacije, a to je uključenost u svijet rada, usluge profesionalne rehabilitacije moraju biti besplatne i na jednaki način dostupne poslodavcima u privatnom i javnom sektoru. Smisao je profesionalne rehabilitacije – ojačati preostale sposobnosti osoba s invaliditetom u cilju zapošljavanja i valorizacije na tržištu, bez obzira radi li se o zapošljavanju na otvorenom tržištu rada, ili nekim drugim oblicima zapošljavanja“, ističe Slonjšak te tim riječima i potvrđuje da Centri, koji postoje četiri godine, nisu u potpunosti ispunili očekivanja. Hoće li se to dogoditi nakon što su u potpunosti prešli u ruke države, tek treba vidjeti. Pravobraniteljica ističe kako ih je potrebno dodatno stručno ekipirati.
No, obaveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, prema mišljenju Slonjšak, bez sumnje je zadnjih godina zaslužna za porast broja zaposlenih osoba s invaliditetom iako, kako će reći, ostvarivanje prava na rad osoba s invaliditetom ne ovisi samo o propisima.
„Naime, razlozi otežanog zapošljavanja osoba s invaliditetom nisu jednoznačni. Ranije uočene predrasude ili bolje rečeno nepovjerenje poslodavaca u radne mogućnosti i sposobnosti osoba s invaliditetom prije nekoliko godina predstavljale su značajniju prepreku“, veli Slonjšak dodajući kako je njen ured u zadnje tri godine „intenzivnog rada s poslodavcima kroz radionice i stručne skupove“ organizirane u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom udrugom poslodavaca, značajno uspio „oslabiti pa i ukloniti te predrasude“.
Porast interesa poslodavaca dijelom je potaknut poticajima koje država osigurava, primjećuje pravobraniteljica. Naime, za svako zapošljavanje osobe s invaliditetom iznad propisane kvote, poslodavac mjesečno može ostvariti nagradu u visini 15 posto minimalne plaće. Lani je tu nagradu primilo 105 poslodavaca, a svakom od njih prosječno je isplaćeno po 5,4 tisuće kuna. Usporedbe radi, prije dvije godine, pravo na nagradu ostvarila su 52 poslodavca.
No, taj makar i potaknuti interes poslodavaca otvorio je, kako će reći pravobraniteljica, puno krupnije probleme s kojima se susreću i poslodavci i osobe s invaliditetom, a to su „manjkavi, neprimjereni i tržišno neorijentirani obrazovni programi koji u stvarnosti postaju dominantnom zaprekom za ulazak i opstanak na otvorenom tržištu rada“.
faktograf
Naime, prema podacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koncem prošle godine u Hrvatskoj je bilo 9.509 poslodavaca, obveznika kvotnog zapošljavanja, a istodobno je u Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom bilo upisano 10.836 osoba. Podaci su to koje je Faktografu ustupilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Osim određenih iznimki, svi poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti osobe s invaliditetom i to „u visini od 3 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih na temelju kojih se utvrđuje kvota“.
Lani uplaćeno 214,5 milijuna kuna kazni za nezapošljavanja osoba s invaliditetom
Naime, poslodavci koji ne ispunjavaju obavezu zapošljavanja kvotu mogu ispuniti na zamjenski način, bilo da, primjerice, stipendiraju osobu s invaliditetom ili u proračun plate kaznu u iznosu od 30 posto minimalne plaće za svaku osobu koju su bili dužni zaposliti. Korištenje zamjenske kvote, kako nam objašnjavaju iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, najavila su 234 poslodavca, pri čemu obavezu na zamjenski način u potpunosti ispunjava njih 94, a ostali djelomično jer su dio kvote ispunili zapošljavanjem osoba s invaliditetom. Novčanu kaznu, pak, lani su bila obavezna platiti 6.243 poslodavca koja niti zapošljavaju osobe s invaliditetom, niti su najavili ispunjenje zamjenske kvote. Tako je lani na ime naknade za nezapošljavanje osoba s invaliditetom u proračun uplaćeno preko 214,5 milijuna kuna ili preko dva milijuna kuna više nego tijekom 2017. godine.
U Hrvatskoj je registrirano više od 240 tisuća osoba s invaliditetom u radno-aktivnoj dobi od 18 do 65 godina života. Usporedi li se taj podatak s brojem osoba koje su upisane u Očevidnik, ispada da tek svaka dvadeset i druga osoba s invaliditetom radi, što baš i nije neki optimističan podatak. No, iako je još uvijek mali broj osoba s invaliditetom na tržištu rada, situacija se malo po malo popravlja. Primjerice, prije tri godine u Očevidniku je bilo 10.257 zaposlenih soba s invaliditetom, a prije dvije nešto više od 10,5 tisuća osoba, lani preko 10,8 tisuća. Tome treba pridodati i da je u prvih devet mjeseci prošle godine, na godišnjoj razini, došlo do blagog porasta zapošljavanja osoba s invaliditetom putem državne burze za zapošljavanje.
No, kako u odgovoru na Faktografov upit primjećuje Ana Slonjšak, pravobraniteljica za osobe za invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje poraslo je za tek 0,3 posto u devet prošlogodišnjih mjeseci, a istodobno je broj evidentiranih nezaposlenih osoba pao za čak 10,8 posto. To pokazuje kako se trendovi na tržištu rada ne odnose jednako na sve radno-aktivne građane.
„Kad govorimo o osobama s invaliditetom u radno aktivnoj dobi – smatramo osobito interesantnom kategoriju osoba koje imaju profesionalnu nesposobnost, a koje su izvan radnog odnosa, odnosno u invalidskim mirovinama. Njih je preko 70 tisuća“, kaže Slonjšak Faktografu. Ističe kako su to osobe koje se mogu dobro osmišljenim obrazovnim programima ili programima osposobljavanja, kao i profesionalnom rehabilitacijom, pripremiti za povratak na tržište rada. Kada je riječ o toj kategoriji osoba s invaliditetom, Slonjšak upozorava kako ni lani nije bilo značajnijih aktivnosti koje bi utjecale na pozitivne pomake. Napominje i kako još uvijek nema precizne podatke o tome što se lani zbivalo, jer ih ured tek prikuplja za potrebe godišnjeg izvješća.
Profesionalnom rehabilitacijom trebala bi se baviti četiri Centra za profesionalnu rehabilitaciju (Split, Rijeka, Zagreb, Osijek), kojima je do nedavno suosnivač bila država te, u različitim udjelima, jedinice lokalne uprave i samouprave. Od prošlog tjedna, međutim, jedini osnivač svakog od tih centara je država. Promjenu osnivačkih prava Centara pozdravila je Ljubica Lukačić, saborska zastupnica HDZ-a ističući pritom da je Vlada Centrima omogućila bolji i kvalitetniji rad, a osobama s invaliditetom i osobama s oštećenjem omogućila bolju i kvalitetniju integraciju na tržište rada.
Jedino kvote funkcioniraju
„Ako želimo postići pravu svrhu profesionalne rehabilitacije, a to je uključenost u svijet rada, usluge profesionalne rehabilitacije moraju biti besplatne i na jednaki način dostupne poslodavcima u privatnom i javnom sektoru. Smisao je profesionalne rehabilitacije – ojačati preostale sposobnosti osoba s invaliditetom u cilju zapošljavanja i valorizacije na tržištu, bez obzira radi li se o zapošljavanju na otvorenom tržištu rada, ili nekim drugim oblicima zapošljavanja“, ističe Slonjšak te tim riječima i potvrđuje da Centri, koji postoje četiri godine, nisu u potpunosti ispunili očekivanja. Hoće li se to dogoditi nakon što su u potpunosti prešli u ruke države, tek treba vidjeti. Pravobraniteljica ističe kako ih je potrebno dodatno stručno ekipirati.
No, obaveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, prema mišljenju Slonjšak, bez sumnje je zadnjih godina zaslužna za porast broja zaposlenih osoba s invaliditetom iako, kako će reći, ostvarivanje prava na rad osoba s invaliditetom ne ovisi samo o propisima.
„Naime, razlozi otežanog zapošljavanja osoba s invaliditetom nisu jednoznačni. Ranije uočene predrasude ili bolje rečeno nepovjerenje poslodavaca u radne mogućnosti i sposobnosti osoba s invaliditetom prije nekoliko godina predstavljale su značajniju prepreku“, veli Slonjšak dodajući kako je njen ured u zadnje tri godine „intenzivnog rada s poslodavcima kroz radionice i stručne skupove“ organizirane u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom udrugom poslodavaca, značajno uspio „oslabiti pa i ukloniti te predrasude“.
Porast interesa poslodavaca dijelom je potaknut poticajima koje država osigurava, primjećuje pravobraniteljica. Naime, za svako zapošljavanje osobe s invaliditetom iznad propisane kvote, poslodavac mjesečno može ostvariti nagradu u visini 15 posto minimalne plaće. Lani je tu nagradu primilo 105 poslodavaca, a svakom od njih prosječno je isplaćeno po 5,4 tisuće kuna. Usporedbe radi, prije dvije godine, pravo na nagradu ostvarila su 52 poslodavca.
No, taj makar i potaknuti interes poslodavaca otvorio je, kako će reći pravobraniteljica, puno krupnije probleme s kojima se susreću i poslodavci i osobe s invaliditetom, a to su „manjkavi, neprimjereni i tržišno neorijentirani obrazovni programi koji u stvarnosti postaju dominantnom zaprekom za ulazak i opstanak na otvorenom tržištu rada“.
faktograf
