Nakon stravičnog napada u zagrebačkoj Osnovnoj školi u Prečkom, koji je rezultirao smrću jednog djeteta i ozljedama sedam osoba, premijer Andrej Plenković požurio je pred kamere s izjavom da je “zatečen i zgrožen” te najavio pojačanje sigurnosti u školama. No, postavlja se pitanje: koliko je vjerodostojna zabrinutost vlade koja je sama opterećena dubokom krizom integriteta?

Dok premijer govori o sigurnosti djece, njegova je vlada obilježena nezapamćenom serijom korupcijskih afera. Činjenica da je čak 13 ministara moralo napustiti svoje pozicije zbog istrage o korupciji govori o sistemskom problemu koji nadilazi pojedinačne incidente. Ova vlada, koja bi trebala biti jamac sigurnosti i stabilnosti društva, pokazala se kao epicentar institucionalnog rasapa.

Paradoks je još veći kada se uzme u obzir da je ista ta vlada, koja sada obećava pojačanje sigurnosti, godinama zanemarivala sustavan pristup prevenciji nasilja u školama. Umjesto proaktivnog djelovanja i ulaganja u preventivne programe, svjedočili smo reaktivnom pristupu koji se aktivira tek nakon tragedije.

Statistički podaci koje spominju stručnjaci – da u 45 godina postojanja Jugoslavije nije zabilježen niti jedan slučaj napada u školama – trebali bi biti alarm za trenutnu vlast. No, umjesto suočavanja s problemom društvene dezintegracije, vlada se bavila kadroviranjem i političkim trgovanjem, dok su ključna pitanja društvenog razvoja ostajala po strani.

Posebno je zabrinjavajuće što se pod vodstvom ove vlade nastavlja trend komercijalizacije obrazovnog sustava i društva općenito, što dodatno produbljuje postojeće probleme. Dok premijer izražava zgražanje nad tragičnim događajem, njegova vlada nastavlja s politikama koje pogoduju daljnjoj fragmentaciji društva i slabljenju socijalnih veza.

Izjava o “dizanju sigurnosti u školama” zvuči šuplje kada dolazi od vlade koja nije uspjela očuvati ni vlastiti integritet. Kako možemo vjerovati u sposobnost zaštite najranjivijih članova društva kada je sama vlast postala sinonim za institucionalnu korumpiranost?

Tragični događaj u Zagrebu nije samo sigurnosni incident – on je odraz dubljeg problema društva kojim upravlja vlast koja je izgubila moralni kompas. Dok premijer izražava zabrinutost, građani Hrvatske zaslužuju više od praznih riječi. Zaslužuju vodstvo koje će svojim primjerom pokazati put prema obnovi društvenih vrijednosti i stvarnoj brizi za dobrobit zajednice.

Za stvarnu promjenu potrebno je više od pojačane sigurnosti u školama – potrebna je temeljita reforma sustava vlasti koji je dopustio da korupcija postane norma, a ne iznimka. Tek kada se suočimo s ovim fundamentalnim problemom, možemo se nadati stvaranju sigurnijeg okruženja za našu djecu.

Iako se Plenković trenutno nalazi na čelu države, val korupcijskih afera koji je zahvatio njegovu vladu sugerira da će pravda, prije ili kasnije, stići i do najviših političkih krugova. Povijest nas uči da političari koji su izgradili sustav pogodovanja i korupcije neizbježno dočekaju dan kada moraju odgovarati za svoja djela.

Činjenica da je čak 13 ministara već pod istragom samo je vrh ledene sante koja polako, ali sigurno izranja na površinu. Dok premijer danas govori o sigurnosti škola, sutra će možda morati objašnjavati vlastitu ulogu u stvaranju sustava koji je omogućio nezapamćenu pljačku državnih resursa i urušavanje temeljnih društvenih vrijednosti. Vrijeme političke neodgovornosti ističe, a građani Hrvatske sve glasnije zahtijevaju pravdu – ne samo za trenutne tragične događaje, već i za sustavno uništavanje države koje se odvijalo pred njihovim očima.

logično