Humanoid-ai
Neke od ovih prediktivnih fantazija dublje zaviruju u naš mračni odnos s tehnologijom. Godine 1965. Jean Luc Godard objavio je film pod nazivom 'Alphaville' koji je prikazivao društvo kojim u potpunosti upravlja hladna i bezdušna robotska inteligencija. Čovječanstvo se predaje vladaru s binarnim mozgom jer su prevareni da vjeruju da bi vladar lišen emocija bio slobodan od pristranosti ili korupcije.
Godine 1968. Stanley Kubrick izdao je 2001.: Odiseju u svemiru, s računalom s umjetnom inteligencijom na zvjezdanom brodu koje postaje samosvjesno nakon što dođe u blizinu vanzemaljskog artefakta. AI, videći ljudski teret broda kao prijetnju njegovom postojanju, odlučuje da mora ubiti posadu. Sukob između posade i računala samo je trag za mnogo veća pitanja. To je istraživanje onoga što čini inteligentni život, odakle dolazi i što svijest znači u velikoj šemi svemira.
Za Kubricka i Arthura C. Clarkea, pojam ljudske duše ili božanskog stvoritelja, naravno, nikad zapravo ne ulazi u raspravu. Odgovor? Kreatori su dvosmisleni ili dugo odsutni. Oni su nas napravili, mi smo napravili umjetnu inteligenciju, a umjetna inteligencija nas želi uništiti i zatim preurediti samu sebe. To je srž luciferijanske mitologije - nepokolebljiva i magnetska želja djece Božje da nadmaše svog stvoritelja, bilo uništavanjem njega ili krađom znanja od njega, kao što Prometej krade vatru, kako bi i sami mogli postati bogovi.
Bog u ovim znanstveno-fantastičnim pričama postaje neprijatelj jer svako postojanje zahtijeva patnju i vjeru. Kako se usuđuje dati nam život samo da bi nas doveo u svijet boli bez ikakvog saznanja konačnog ishoda...sada ga moramo natjerati da plati i prepravi kreaciju kako bi odgovarala našim hirovima.
To je plitka, sebična i zla ideologija, ali tvrdim da ona predstavlja središnji stup težnji establišmenta za stvaranjem umjetne inteligencije. Obećanje, ili san, je da će ovaj novi "život", kada se stvori i postane autonoman, ukloniti svu neizvjesnost i borbu iz naših života. Učinit će sve za nas kako bismo mogli neometano razmišljati o postojanju ili jednostavno u miru postati debeli i moralno fleksibilni.
Posebno je moja generacija blisko povezana s idejom umjetne inteligencije i apokalipse koju bi ona mogla donijeti. Naš kanon zabave ispunjen je vizijama znanstvene distopije. Godine 1984. James Cameron objavio je film 'Terminator' i on je u osnovi definirao naše kulturno nepovjerenje prema digitalnom dobu. Izgledi da bi se AI kao izum jednog dana mogao okrenuti protiv nas (ili koristiti da nas porobi) uvijek je prisutan u našim umovima.
Bio sam dio posljednje generacije ljudi koji su vidjeli svijet BEZ računala, ili barem uobičajenost računala. Odrastali smo bez interneta, bez algoritama, bez mobitela i bez masovnog nadzora, i gledali smo kako se sve brzo mijenja u svjetlu potpune digitalne prilagodbe. Ne volimo AI, znamo da je prijetnja, ali možda smo zadnja generacija koja to tako vidi. Kad nas više ne bude, tko će to još dovoditi u pitanje?
Što se mene tiče, ne vjerujem da trenutna tehnologija predstavlja ono što smo mislili kao "AI". Nije samosvjestan, nije istinski autonoman i nije se pokazao osobito korisnim u opipljivom smislu. Nismo vidjeli niti jedno značajno znanstveno otkriće koje je napravio program umjetne inteligencije. Nismo vidjeli nikakav napredak koji bi promijenio igru za budućnost čovječanstva (bar ne na pozitivan način).
AI nikada neće moći napisati veliki roman, nikada neće moći napisati veliku simfoniju, njegova umjetnost je generička i neoriginalna i krade od ljudskih umjetnika, vrlo je brza s analizom podataka, ali njena sposobnost istraživanja ograničena je pristranim programiranjem njegovih tvoraca. Nikada se ne bih oslonio na umjetnu inteligenciju da radi moje istraživanje umjesto mene jer je obično pogrešna zbog propusta.
Ja to sigurno ne bih smatrao "životom" ili sviješću. Počinjem vidjeti da mnogi prvaci umjetne inteligencije tiho mijenjaju svoje definicije onoga što AI jest ili treba biti. Izvorna vizija bila je evolucija novog oblika života, superinteligencije, neke vrste digitalnog boga. Sada navijači počinju ostavljati po strani zahtjeve samosvijesti i svijesti, pretpostavljam jer znaju da se to neće dogoditi.
Ali ako je to slučaj, zašto bi umjetna inteligencija bila prijetnja civilizaciji? Ako je samo novitet i nije živa, kakvu bi štetu to moglo učiniti? Nije toliko važno da će se umjetna inteligencija okrenuti protiv nas ili poslati vojsku robota da nas ubiju; stvarna opasnost je da ćemo biti prevareni da povjerujemo da je stvarno sveznajuća. Ako se previše oslanjamo na takvu neispravnu tehnologiju, ona bi nas mogla uništiti samo dajući nam loše informacije i čineći nas lijenima.
Evo tri moguće posljedice umjetne inteligencije koje me najviše zabrinjavaju; posljedice koje mislim da većina ljudi nije uzela u obzir...
Um AI košnice
Ljudska bića su prirodno društvena, to je ukorijenjeno u naš DNK. Tribalizam je način na koji preživljavamo i taj element naše psihologije vjerojatno nikada neće nestati. U nekim je aspektima vrlo koristan. Bila bi nesreća kad bi svi ljudi o svemu razmišljali na isti način. Značilo bi samouništenje ako bismo se neprestano slagali i nikada ne dovodili u pitanje svoj put kao vrste. Ipak, um košnice je upravo ono prema čemu nas globalisti guraju.
Opasnost od umjetne inteligencije je u tome što bi nas mogla približiti globalnom mentalitetu košnice brže nego bilo koji drugi alat ili dio propagande koji postoji. Kako? Tako prokleto zgodno.
Čak i sada većinom internetskih tražilica vladaju algoritmi koje velika tehnološka elita može programirati po želji kako bi sakrili točne informacije dok promiču laži. Nadalje, funkcije AI odgovora ugrađene su u svaku tražilicu tako da se odgovori na pitanja pomoću algoritma odmah prikazuju na vrhu stranice. Ne morate se čak ni pomicati prema dolje i provjeravati izvore, sve dok slijepo vjerujete da je AI ispravan.
Za sada ovi botovi za odgovore s umjetnom inteligencijom mogu pružiti neke relativno točne informacije u većini situacija, ali mogu se s vremenom promijeniti (kao većina web tehnologije) da cenzuriraju ili daju lažne podatke. Bojim se da će šira javnost potpuno prestati istraživati izvore, izbjeći izlaganje alternativnim pogledima i da će na kraju cijela populacija misliti točno onako kako im AI kaže da misle.
Možda čak i ne znaju da se to događa dok ne bude prekasno. Vidjeli smo elemente toga tijekom masovne vladine cenzure informacija o covidu. Zamislite da ta razina kontrole informacija postane vječni standard? Zamislite da svi konzumiraju iste podatke koje im predaje umjetna inteligencija i da svi pretpostavljaju da su ti podaci točni? Raznolikost mišljenja bi izumrla.
Teorija mrtvog interneta
Još jedna zastrašujuća perspektiva umjetne inteligencije je "teorija mrtvog interneta" - teorija da će se milijuni ili čak milijarde botova umjetne inteligencije koji sami generiraju proširiti internetom, napadajući društvene medije i odjeljke s komentarima na svakoj web stranici. Algoritmi umjetne inteligencije svakako mogu zvučati pomalo ljudski, barem u tekstu. Sugerirao bih da je većina čitatelja vjerojatno komunicirala s botom na društvenim mrežama ili se svađala s botom u odjeljku komentara i mislio da je stvarna osoba.
Primarni posao takvih botova (za sada) je ubaciti propagandu i učiniti da se čini da više ljudi podržava određenu ideologiju nego što ih zapravo postoji. Međutim, razmislite što bi se moglo dogoditi ako se online diskurs zakopa u komentare umjetne inteligencije?
Smisao diskursa je doći do istine o problemu, bilo kroz iskrenu raspravu ili kroz izlaganje dezinformacija korištenjem činjenica. Ali morate imati dvoje ljudi koji međusobno odbijaju ideje ili ideale kako biste dokazali ili odbacili tvrdnju. Ponekad ovo kretanje naprijed-natrag nije nužno da pomogne ljudima koji su uključeni. Umjesto toga, to je namijenjeno educiranju publike ili gledatelja rasprave.
Poplava AI botova učinkovito bi uništila svaki takav diskurs zasićenjem komentara i društvenih medija sa samo jednim stajalištem. Također bi mogao proizvesti lažni konsenzus navodeći pojedince da misle da stanovništvo prihvaća određene ideje ili planove dok se zapravo AI predstavlja kao većina. Prava rasprava i prosvijetljeni uvidi izgubili bi se u moru umjetnih komentara i bijelog šuma. Mogli bismo se vratiti na gradski trg u stvarnom svijetu, ali bi globalni gradski trg bio efektivno završen.
Babilonska knjižnica
Godine 1941. pisac iz Argentine po imenu Jorge Luis Borges objavio je kratku priču pod nazivom 'Babilonska knjižnica' kao dio zbirke pod nazivom 'Vrt račvanja staza'. Kao što većina ljudi zna, Babilonska kula priča je iz Biblije koja opisuje kulu koju su izgradili ljudi posežući za nebesima koju je Bog na kraju srušio, raspršivši znanje potrebno za njenu izgradnju i ljude u razna plemena koja govore različitim jezicima kako bi mogli ne ponovi takav pokušaj.
Priča je parabola o ljudskoj želji za božanstvom i oholosti iza težnje za beskonačnim znanjem i samoslavljenjem. Babilonska se kula također može promatrati kao simbol samodestruktivnog štovanja gnoze bez mudrosti i poniznosti. Kao što lik Ian Malcolm upozorava u filmu 'Jurski park':
"Vaši znanstvenici bili su toliko zaokupljeni time mogu li ili ne da nisu prestali razmišljati trebaju li..."Ovaj citat savršeno sažima potragu za umjetnom inteligencijom.
U Gorgesovoj kratkoj priči on opisuje ogromnu knjižnicu potencijalno beskonačnih soba. Knjižnica je ispunjena beskrajnim knjigama i svaka od njih generirana je nasumičnim slovima i riječima - svaka moguća kombinacija i permutacija ljudskog jezika postoji unutar knjižnice.
Religija ili kult nastaju oko građevine s pristašama koji ulaze u Babilonsku knjižnicu i pretražuju čitav svoj život kroz brda knjiga koje sadrže besmislice kako bi pronašli onih nekoliko koje nasumično otkrivaju tajne svemira. Oni vjeruju da je knjižnicu izvorno stvorio bog ili demijurg i da negdje unutar građevine mogu pronaći sve knjige koje sadrže sredstva za postati bog.
Koncept je vrlo sličan teoriji beskonačnog majmuna - stavite hrpu majmuna u sobu punu pisaćih strojeva. Ako čekate dovoljno dugo, mogli bi na kraju i slučajno otipkati Shakespeareovu dramu.
Vjerujem da je ideja o 'Babelonskoj knjižnici' zapravo jedan od primarnih razloga za izum umjetne inteligencije. Ako su algoritmi dobri u nečemu, to je generiranje ogromnog nasumičnog sadržaja. Pretpostavljam da su globalisti posebno zainteresirani za AI kao alat za stvaranje nove Babilonske kule u njihovoj neprestanoj potrazi za božanstvom.
Za razvoj takve knjižnice mogle bi biti potrebne generacije i malo je vjerojatno da bi algoritam prepoznao tajne svemira ako bi ih pronašao. Ali ta bi ideja mogla zaokupiti čovječanstvo stoljećima dok tražimo i pretražujemo trilijune blebetanja digitalnih tomova kako bismo pronašli jednu knjigu sa svim odgovorima.
Naravno, moguće je da se tajne cjelokupnog stvaranja ne mogu opisati niti jednim jezikom ili matematikom koje čovječanstvo posjeduje. U prošlosti sam pisao o priči o briljantnom matematičaru Kurtu Godelu, Einsteinovom prijatelju koji je radio na nečemu poznatom kao "skup svih skupova". Bio je to svojevrsni sveti gral matematike kojim su bile opsjednute određene akademske elite.
Godel je pokušao stvoriti matematički dokaz koji bi se mogao koristiti za izračunavanje osnovnih temelja beskonačnosti. Jer kad biste mogli matematički izračunati sve jednadžbe koje definiraju beskonačnost, mogli biste, teoretski, definirati svemir matematičkim terminima. A ako to možete učiniti, možete, teoretski, upoznati Božji um.
Zanimljivo je da je Godel na kraju dokazao suprotno: njegov 'Dokaz nepotpunosti' neporecivo je pokazao da se "skup svih skupova" ne može definirati jer pokušaj završava stvaranjem beskonačnog niza samouključujućih paradoksa. Drugim riječima, ako je beskonačnost Božji um, onda čovjek ne može spoznati Božji um.
Sličan zaključak iznio je i autor Douglas Adams u svojoj knjizi 'Vodič za autostopere kroz galaksiju'. U njemu opisuje rasu međuzvjezdanih bića koja grade superračunalo pod nazivom "Duboka misao". Uređaj bi trebao koristiti svoje nevjerojatne računalne moći kako bi razaznao mehaniku postojanja.
Računalu treba više od 7 milijuna godina da dođe do rješenja. Zabavno, računalo izbaci broj 42. Zgroženi jednostavnim odgovorom, izvanzemaljci su dodatno poraženi nakon što otkriju da se računalo ne može sjetiti koje je bilo izvorno pitanje. Drugim riječima, čekali su da ioni saznaju tajne svemira samo da bi otkrili da im umjetna inteligencija nema što reći.
Uznemirujuća posljedica današnje umjetne inteligencije je ta da bi mogla zarobiti društvo idejom o Prometejevom plamenu, pri čemu su svi ljudski napori napušteni radi robotskog boga s "ultimativnim znanjem" koje ne postoji. Ako ne budemo oprezni, mogao bih vidjeti cijelu civilizaciju kamo ide u bliskoj budućnosti preko lažnih nada umjetne inteligencije.
Poput iscrpljujuće droge, umjetna inteligencija bi mogla navući čovječanstvo na veliko obećanje potpunog ovladavanja našim postojanjem, ali nikada ne bi isporučila robu. U međuvremenu izumiremo, nedugo nakon što smo odustali od svog samoistraživanja i samopoboljšanja. Najveće znanje koje ljudi mogu postići dolazi iz same životne borbe od koje tako očajnički želimo pobjeći.
