Napomena: Nakon što smo 18. travnja 2014. g. objavili poziv i čestitku USAB-a Slavonski Brod, po naslovom Udruga antifašističkih boraca i antifašista uz 69. obljetnicu oslobođenja grada Slavonskog Broda uslijedili su komentari. Kao izuzetno zanimljive, edukativne, izražene jasnim jezikom, s argumentima suprotnih predznaka, uglavnom, tolerantne, odlučili smo ih skupiti i objaviti kao poseban post, i to bez ikakvih intervencija.
Ivan Marić
Nažalost, ovaj veliki jubilej obilježit će se samo na groblju. Hoće li i gradonačelnik zapaliti svijeću? U svim pristojnim zemljama pobjeda na strahotom fašizma slavi se javno, veselo, sa zahvalnošću prema osloboditeljima. E, moji partizani, e, moji Brođani!
Alain
Ovakva tvrdnja o “pristojnim zemljama” ne govori ništa o realitetu ove problematike. Slavljenje određenog događaja ima isključivo veze sa poistovjećivanjem stanovništva određenog područja s tim istim događajem. Normalno je da će partizanske godišnjice slaviti u Banja Luci ili Puli jer je stanovništvo tih krajeva većinom bilo uz partizansku borbu. U Slavonskom Brodu, kao i većini Hrvatske toga nije bilo (unatoč naknadnim pokušajima konstruiranja takve prošlosti) pa je logično da lokalno stanovništvo većinom neće u ovakvim događajim prepoznati nešto vrijedno slavljenja.
Ivan Marić
Prihvate li se tvoji „teritorijalni“ rezoni ostaje nejasno zašto se pobjeda nad fašizmom ne obilježava ni u Dalmaciji i „crvenom“ Splitu – najjačim koncentracijama partizanskog otora, teritoriju koji je Pavelić „prodao“ fašističkoj Italiji?
Na „poistovjećivanje stanovništva“ s antifašizmom utjecala je kompromitacija JNA u Domovinskom koja je uvijek doživljavana kao prosrpska, te revival ustaštva u čijem je regeneriranju pretegnula njihova komponenta boraca za nacionalno oslobođenje Hrvata. Međutim, sve to ne bi trebalo utjecati na činjenice i na revidiranje povijesti koje je dvadeset godina na djelu. A što se tiče Slavonskog Broda, bio je to itekako partizanski kraj. Bilo je više partizana, nego ustaša. Podvinje, Garčin… generali Mišković, političari Čiro Buković.
Ne želim odmjeravati snage i baviti se navijanjem, ali, ipak, jednostavno nije pristojno da u oslobođenju grada od okupacije ne sudjeluje gradonačelnik.
Alain
@Ivan Marić pa upravo i taj odnos u Dalmaciji govori o tome koliko je to bilo mjesto otpora. Objavljena je dokumentacija o “čišćenju” tih krajeva 1944/45. gdje se vidi da stvarnost nije onakva kakva se idealizirano prikazivala. Istra, Kvarner i dijelovi sjeverozapadne Hrvatske su jedan blok a ostatak Hrvatske drugi po ovom pitanju, tako da je teritorijalizacija itekako prisutna. Glede revidiranja povijesti, ono što su spinovi jednog totalitarnog režima ne može se smatrati objektivnim prikazom prošlosti pa je stoga revizija potrebna, ali ona nije učinjena već je jednom sklopu mitova dodan drugi, onaj o masovnom ustanku u Hrvatskoj kojeg stvarno nije bilo. Glede Broda, ne bih se složio da je bilo više partizana pogotovo se to ne može argumentirati s nekoliko imena, 5. bojna II. i 1. bojna XVI. Ustaškog zdruga su bile iz Broda s velikim brojem boraca. O sudjelovanju gradonačelnika ne bih jer ne poznam njegov stav.
Ivan Marić
Alain, dijelovi Hrvatske koje spominješ nisu bili pod izravnim terorom ustaških postrojbi. Tamo gdje su Ustaše imale apsolutni nadzor iskorjenjivale su svaki otpor genocidnim postupcima, otvaranjem logora, osvetom koja je nadilazila razloge. Uostalom, i brutalni Nijemci su se zgražavali spram postupaka „crnaca“. Očito da su Talijani bili „mekši“. „Tekovine NOB-a“ među koje svakako spada i državnost Hrvatske, devedesetih su zatrte akcijama rušenjem spomenika, stigmatiziranjem, iseljavanjem…, u jednu riječ, kontrom, srpskom elementu u cijelom mozaiku. Dobro da je nakon svega i ovoliko pijeteta spram ondašnje hrvatske mladosti preživjelo. A Tuđman je umjesto istinskog ujedinjenja energija išao na frankističko „mikasnje kostiju“. I uvijek preživljuje aktualno, novopobjedničko, tako da su partizanski pasatisti ispali smješni nostalgičari bez volje, hrabrosti i znanja da dokažu/pokažu/iskažu ono što se pobiti ne da.
Partizanske jedinice oslobodile su Hrvatsku od okupacije. Možeš ti realtivizirati tu povijesnu činjenicu prikazujući ih kao spinove, ali onda se postavlja identično pitanje – je li, po broju sudionika, Domovinski rat bio to što je bio. I, napose, radi li se u našoj najnovijoj povijesti također o spinovima totalitarnog režima?
Alain
Usporedba ne stoji. Partizanske jedinice nisu mogle ništa objektivno osloboditi jer za to nisu imale snagu. Njemačke postrojbe je iz Srbije istjerala Crvena Armija, koja je ustrojila i naoružala Jugoslavensku armiju (bivši neorganizirani NOV koji je maršal Tolbuhin nije uopće smatrao vojnom formacijom) koja joj je služila kao augzilijarna snaga, također posljednji veći otpor na prostoru bivše Jugoslavije, Srijemsko bojište, također je probila Crvena Armija. Nakon toga jedino je ostalo ući u teritoriji s kojeg su se povlačile jedinice Wehrmachta i oružane snage NDH. Kad je Tito radio svoju legitimaciju nakon odmaka od Staljina ove su činjenice prešućivane pa se konstruirao mit o 7 “ofanziva”. Što se tiče Domovinskog rata, on se nije vodio u kontekstu globalnog sukoba, tako da su postrojbe Hrvatske vojske same morale iznijeti teret rata s neprijateljem bez vanjske izravne pomoći. Glede broja sudionika se naravno može povući paralela ali broj fiktivno dodanih se može lako utvrditi po pitanju Domovinskog rata jer postoji dokumentacija iz ratnog razdoblja koja negira uveličanu brojku. Ali bitni karakter Domovinskog ne čini broj sudionika već stvarni događaji na terenu koje je iznijela isključivo Hrvatska vojska bez vanjske pomoći.
DrazenBludisa
Ante, jesi to ti? Ravnatelju? Jel to Nazor?
kruno
“Fašizam je usvojio neka trajna n a č e l a katolicizma, a onda
se uvijek rijetkom elastičnosti znao vješto prilagoditi trenutnim
narodnim željama i najprečim potrebama.”
Otuda i uspjesi tog rasističkog, crnog režima.
DrazenBludisa
Nekako nemam volje za postrojavanja i slušanja o svijetlim tekovinama AF borbe. U međuvremenu je stasala još jedna generacija onih koji su nas zadužili. Tko će im svima odati zasluženu počast?
Ivan Marić
Alain, ne znam tko je oružanim ustankom protiv Nijemaca i Talijana utjecao da se dio njihovih divizija ne upotrijebi u napadu na Rusiju, tko je formirao tzv. slobodni teritorij, tko je oslobodio Srijem, slavonske gradove, Dalmaciju, Istru, Karlovac, slomio četnike…? Da su partizanske jedinice bile itekako jake govori podatak da su se odrekle usluga Crvene armije nakon zajedničkog probijanja srijemskog bojišta. Na kraju je, prema podacima pobjednika, NOVJ imala 800 000 ljudi. Osobno, odmah pola „bacam u Savu“, ali i taj broj je fascinantan i respektabilan. Uostalom, saveznici su uvažavali Titove partizane kao partnere u eliminiranju fašizma. S ustašama Saveznici nikad nisu ozbiljno pregovarali, a sa četnicima su prestali pregovori još 1943. godine. Bahati Tolbuhin mogao je nakon Jalte i Teherana nipodaštavati sve živo s ciljem da podredi krajeve koji su „pripali“ Rusima.
Alain
Njemačke divizije su bile trećepozivne jedinice, tek je dio ozbiljnih postrojbi prebačen u NDH nakon sloma Italije jer su se bojali Savezničkog iskrcavanja na istočnu jadransku obalu. Srijemsko bojište je bilo posljednje mjesto ozbiljnijeg otpora, sve poslije toga je bio ulazak u gradove uz manje okršaje bez pravim borbi s velikim operativnim značajem. Slobodni teritoriju su mit koji je naknadno konstruiran, većinom se radilo o zapuštenim šumovitim i gorskim područjima bez strateške važnosti a i broj ljudi u njima je bio manji od predstavljenog. Tek s mobilizacijom u Srbiji 1944. što im je omogućila Crvena armija NOV/JA dobiva pravi zamah ali tad više nije bilo pravih bitaka.
Ivan Marić
Ne bih se složio s tobom da su na području raspadnute Jugoslavije bile trećepozivne njemačke jedinice. Podsjetio bih te na postrojbe koje su sudjelovale u samom dvanaestdnevnom osvajanju Jugoslavije, operaciji Rösselsprung, na Sutjesci, Neretvi… Naravno, stacionirane jedinice u pokorenim gradovima bile su udarno slabije.
Slobodni teritorij nije bio važan u strateškom smislu, ali je bio u moralno-političkom- kao dokaz da se može narušiti cjelovitost tzv, državnih tvorevina.
Partizanske jedinice bile su važan dio općeeuropskog otpora fašizmu i nacizmu koji su se temeljili i na rasnim zakonima.
DrazenBludisa
Znači kaže Alain Nazor da su partizani nešto poput vampira. Svi pričaju o njima, ali ih nitko vidio nije. To su ne-živi koji žive, parazitiraju na živima. Žene i mala djeca ih se boje.
Vidiš dragi Alain, imao sam susjeda Peju koji je bio u Werhmachtu i koji je neopterećen komunističkom propagandom nama djeci pričao kako je u Lici sudjelovao u borbama protiv tih vampira. Kaže, oni i ustaše su bili utvrđeni i imali municije i sredstava koliko je god trebalo. Kaže pucali su i rušili partizane kao snoplje, ali oni su, kao u nekom lošem fiulmu o ziombijima, ponovo nadirali i nadirali i nadirali. Na kraju su ih pobijedili i Pejo se našao u kratkotrajnom zarobljeništvu. Taj je tek vidio koliko su ih pobili pa mu je čak bilo i malo žao. Cijenio ih je kao protivnike i zato što je kao zarobljenik izuzetno dobro prošao. Živio je godinama među nama, pomalo izoliran i bez ikakvih primanja, ali se i sam čudio da ga nisu likvidirali.
Pisati bljuvotine o tome kako je 7 ofenziva izmišljeno, smiješno je čak i danas kada se Anta Nazora drži za znanstvenika (isto vrijedi za Matu Artukovića ili Stanka Andrića te njihove pionirčiće). Snimati filmove epopeje o bitkama koje su bile minorne i koje ništa nisu značile ili se čak nisu ni dogodile, naišlo bi u cijeloj Europi na ismijavanje i ukazivanje na indoktrinaciju naivnog naroda. Umjesto toga, svjetski su se uglednici utrkivali sudjelovati u Bulajićevim grandioznim filmovima ili ih hvaliti.
Ovakve pizdarije ti ne bi popušio ni napušeni Lošo. Nikada nisam podnosio partizanske proslave i postrojavanja, ali sada vidim da su izgleda nužne i da ih treba ozbiljno poduprijeti. Bože, ovakvi kreteni će od mene napraviti još ljubitelja partizanije.
DrazenBludisa
Jel ovo skrivena kamera pa snima kako se ja palim ko budala na gluposti? Hoće li mi sada prići nasmijani voditelj?
Alain
@Ivan Marić u rušenju Kraljevine jesu sudjelovale ozbiljne postrojbe jer je to bio otvoreni rat, ali u kasnijem držanju pozicija su bile trećepozivne jer su kvalitetnije postrojbe poslane na ostala bojišta. Glede kvalifikacije o relevantosti partizanskog pokreta u smislu konačne pobjede nad silama osovine se ne mogu složiti. Drugi svjetski rat bio je totalni sukob u kojem odlučuju bitke na makro razini, gerilski otpor, osim djelomično u SSSR-u, nije imao veći učinak na konačni ishod. Čak je i de Gaule priznao da je la Résistance bio blef koji je služio legitimaciji Francuske koja realno nije mogla mnogo učiniti. Ono što je stvarni učinak tog pokreta je dolazak Tita na vlast pa je shodno tome režim naknadno preuveličavao njegovu važnost, čak i u svjetskim razmjerima.
Ivan Marić
Naravno da su odlučujuću ulogu u pobjedi na Italijom, Njemačkom i Japanom imale armije Saveznika. Ipak, svi pokreti otpora, pa tako i jugoslavenskopartizanski, doprinjeli su: konstantnom vojnom ometanju okupatora, brizi za stanovništvo i njegovoj zaštiti i prihvatu savezničkih trupa. De Gaule je Makiju „potcjenjivao“ i tako njene predstavnike eliminirao iz trke za vrh vlasti. Tito je na vlast došao kao jedini pobjednik na području dezintegrirane Jugoslavije, nakon velikih žrtava i političkih odluka. Time je i Hrvatsku koja je imala, koliko znam, najviše boraca, legitimirao kao antifašističku zemlju. Svi kasniji pokušaji da se Hrvatsku prikaže kao fašističku zemlju zato nisu uspjeli. Na kraju krajeva razvio je osjećaj kod Hrvata da se mogu boriti za svoju slobodu i samostalnost. Na koji način je on razvijan, pitanje je povijesnih rasprava.
Alain
Ivane, Hrvatska je imala samo dva korpusa od ukupno 11, 8. dalmatinski i 10. Zagrebački. Sve ostalo su naknadne konstrukcije. Ta teza o Hrvatskoj kao sili pobijednici se pojavljuje tek 1990. Do tada se govorilo samo Jugoslaviji u tom smislu. Velik broj Hrvata u partizanskim jedinicama nikad nije dokazan konkretnim izvorom već proizvoljnim manipulacijama. Dalje se tvrdi kako su 1945. položeni temelji hrvatske države i nacionalnog oslobođenja,ali bez odgovora na pitanje zašto su onda ti isti utemeljitelji zavnoške »hrvatske države« sve do 1990. svako nastojanje prema uspostavi stvarne hrvatske državne nezavisnosti, mišlju, riječju ili djelom, pa i među svojim disidentima, kažnjavali kao protuustavnu i protudržavnu radnju.
Ivan Marić
U mojoj ulici, prema pričanju mojih roditelja, sagrađeni se temelji za kuću davne 1968. godine. Zarasli u šiblje, pozelenjeli, poluispunjeni šutom, čekali su gradnju sve do 2003. godine. I izrasla je kuća. Danas je u njoj obitelj s dvoje djece, danas je to prostor sa svrhom. Tako vidim Hrvatsku. Temelje za njenu današnju građevinu sagrađeni su 1945. godine. Jaki temelji. Sagradili su ih antifašisti. A na čelu im je bio Tito. Ogradili su zemljište, pripremili sve za gradnju. Priznajmo, sagradili sui mnoge zidove i krov za ovaj narod. Sada je na redu taj narod da u svojoj kući dogradi sve ostalo, da se “sluša” sa susjedima. Ima tu samo jedan problem. Koga će izabrati narod da rukovodi kućom njihovom?!
ZORAN POPOVIC
Značajan datum. Zanimljiva rasprava, ali prava tema je u zadnjem komentaru. Živimo u sadašnjosti u kojoj nas sve manje radi, u kojoj je Brod prvi puta od jednog do drugog popisa stanovništva izgubio 8 % svojih građana, većinom otišlih trbuhom za kruhom.
Alain
Ivane na taj način možeš sve interpretirati, Habsburzi su također postavili određene pravne, birokratske i infrastrukturne temelje ali to ne znači da im je Hrvatska država bila cilj. Ono što je dovelo do hrvatske državnosti je borba u Domovinskom ratu, da smo to izgubili svi formalni argumenti o nekakvom pravu bi pali u vodu. Jedino uspijeh na terenu donosi konkretan učinak.
@Zorane, slažem se da je aktualno vrijeme sa svojim problemima najvažnije, ali kad je već ovakva tema mogu se i o njoj voditi rasprave.
DrazenBludisa
Svaka vlast vlada narodom. Zato se tako i zove. Veliki dio civilizacijskog i kulturnog nasljeđa u nama zasigurno je dio austrougarske. Kao što su veliki dio ostavile i Jugoslavije. Bitno je kako se narodom vlada i kako taj narod živi, a tko vlada to je totalno nebitno. Bitno je da nema težnji ka istrebljenju dijelova i cjelokupnog korpusa nekog naroda. AU nije provodila politiku etničkog čišćenja kao pravilo, kao neodvojivi do svog ustroja. Prije je bto bila talionica naroda poput današnje EU ili Amerike.
Sada Hrvati neosporno vladaju Hrvatskom i rade to tako da bi se postidjeli svi oni koji nikada nisu htjeli Hrvatsku. Kao da im Hrvati demonstriraju: evo tako ste nas trebali zatuči.
Maki
Vlada u RH plemenski mentatet koji su najbolje defnirali Albanci ovom svojom poslovicom: bolje da te tvoj tuče, nego tuđin miluje. Prestrašno!!!!
Ivan Marić
Sretan Uskrs sbperiskopu, autorima i članovima redakcije, čitateljima, suradnicima, s naglaskom na Ottu von Grunt, autoricu “priča iz kenjare” (Otta, nedostaješ nam!!!), svim komentatorima, a posebno Alainu, mom tolerantnom neistomišljeniku!
