U Glasniku Slavonskog Broda, službenom glasilu grada Slavonskog Broda, broj 41 /studeni 2019/, jedino što je novo je uvodno obraćanje gradonačelnika svekolikom pučanstvu grada, a i ono je svojevrsna varijacija ranijih obraćanja. Sve ostalo iz sadržaja već je viđeno, a uobličeno je kao tiskana suma priopćenja objavljenih na službenoj stranici grada.
Na Glasnik zapravo više ne bi trebalo trošiti riječi ni zapažanja, jer on je dokaz za staromodnost gradske uprave, njenu bezidejnost, tvrdoglavost i neodgovornost? Prije nego se osvrnem na jednu „komunalnu prijetnju“ iz friškog broja, podsjetio bih čitatelje na samo mali dio otvorenih kritičkih tvrdnji koje sam ranijih godina podijelio s javnošću o Glasniku, njegovim kreatorima i Velikom inspiratoru.
Gotovo da nam je ponestalo epiteta i definicija kojima bi opisali slabašne osobine i svu suvišnost ove šarene zbirke informacija o komunalnim djelatnostima Slavonskog Broda kojima dirigira i kojima se hvališe gradska uprava. Fascinira upornost izdavača da tapka na mjestu, i na razini forme i na razini onoga što se glasilu objavljuje. Svih ovih godina (!) predlažemo da Glasnik bude svevremenski koristan, poput almanaha u kojem bi se našlo zanimljivo štivo, činjenice i prognoze, povijest i vizionarsko predviđanja budućnosti, a koje povezuje politička, gospodarska i kulturna svakodnevica, aktualne političke odluke i izvršenje proračunski zacrtanog. Najlakše je sklepati glasilo od tekstova i fotografija, već objavljenih na službenoj internetskoj stranici. U redu, razumijemo potrebu da se tekstovi „uvežu“ u nadsumativnu cjelinu, ali onda to treba napraviti isključivo na mediju na kojem su prvotno objavljeni, a ne još dodatno nasilno arčiti papir. Da se tiska dva puta godišnje kao almanah onda bi Glasnik stvarno i uvezali.
***
Ova sklepotina od tekstova i fototografija, bez uredničkog voznog reda, ovaj uvenuli pregled s ambicijom nekakve inventure minulih događaja koji su se odigrali u razdoblju „od prošlog broja“, napravljen je bez novin(ar)skog šarma, i sastavljen s tendencioznom selekcijom prinesaka. Riječ je o fascinantnom bacanju novca kroz prozore jedne spore upravne kompozicije čiji pojedini vagoni dara nemaju ni na tom području, koja nema vještine napraviti čvrsti, cjeloviti, ali sažeti prikaz činjenica, događaja, pojava i sl. povezanih nekom općom idejom onoga što se događalo za vrijeme njene vožnje kroz politička zbivanja.
Što je svrha ovakvih slikovnica za odrasle? Informiranje? Nije! Šuštavolistajući pokušaj da se građani uvjere u kvalificiranost aktualne gradske vlasti? Nije! Magazinsko zabavljanje građana? Nije! Što je, dakle, Glasnik? Glasnik – povremeni svezak različitih tekstova u u kome se od ukupnog broja fotografija gradonačelnik Duspara nalazi na trećini, zastarjela je forma samohvale i samopromocije. U tom smislu, izaziva smo prezir i podsmijeh.
Na stranici 12, u tekstu objavljenom (prenesenom sa službene stranice grada) pod naslovom Komunalno uređenje Tvrđave kroz Eu projekt, prpošno se daju obećanja o realizaciji Parternog uređenja i komunalne infrastrukture u Tvrđavi Brod, uz sufinanciranje Europske unije. Neoprezni i naivni umalo nisu zapljeskali estetskom vizionarstvu gradskih otaca. Na vrijeme su u zraku zaustavili svoje ruke sjetivši se da u Tvrđavi (Reduitu) možda postoji neeksplodirana bomba. Misle li u Gradu da će EU (novčana kesa) biti suučenik u mogućoj nesreći? Namjerava li se gradonačelnik dr. Mirko Duspara o svemu NAPOKON oglasiti iz svog ureda i garantirati da je bomba samo tlapnja u glavama Darka Dakyja Lončara, Ivana Jakobovića, Stjepana Lončarića i Mile Golubića i da je Tvrđava sigurna za predviđene radove? Hoće li dati zeleno svjetlo za izvođenje rečenog projekta, a da pirotehničari nisu potvrdili da je teren (o)čišćen dnosno razminiran? Treba li on, zajedno s policijom, umiriti žitelje Slavonskog Broda, prije nego li se bilo što pokuša?
Odgovore o komunalnoj prijetnji iz Glasnika Slavonskog Broda, saznat ćemo, po običaju ažurno, u sljedećem broju Glasnika. Ili, gradonačelnik napokon shvati što mu je dužnost učiniti.
