Da li je slovo „u“ otvornik ili samoglasnik? WTF? Otvornik- pitao sam se dok sam učio s kćeri. Samoglasnik koji otvara postao je otvornik. Davno je to bilo, ali u je za mene uvijek bilo samo slovo i samoglasnik.

Slovo „u“ (namjerno malo) je bio simbol fašističke organizacije, koja je bila zločinačka. Također u se u suvremenom govornom slengu koristi za upotrebu u našem jezičnom bogatstvu. A u PM itd.

Problem slova u se lako riješiti. Slovo u damo u stogodišnju na u-korištenje, koncesiju Hrvatima u Kanadi (Norval?), Argentina; našlo bi se tu kandidata, pa i kontinenata u emigraciji. Naravno natječaj bi bio međunarodni. Neka brigu o slovu „u“ preuzmu oni kojima je stalo do toga slova, a njega dajmo u koncesiju.

Jedino je šteta psovki nebi više bile sočne A PM. Bez obzira kojim slovima pripadali i koja nam sve sviđala. Ponekad mislim da sam jak, ali jedva sam dovoljno jak da dignem od kćeri školsku torbu.

Predmeti u osnovnim školama su zastarjeli. Tehnički je obvezan, a informatika nije. „Investicija u znanje isplaćuje najbolje kamate.“. Mi u 2016. g. smo u školstvu evoluirali u stadij u kojem smo bili kad sam i ja išao u "Nadu Božić", kasnije "Bogoslav Šulek" (7. i 8 razred).

U osnovnoj školi sam prvi put vidio kompjuter, zvao se Orao, a uz njega je bio i monitor Orao, Galeba nisam nikad ni vidio. Kineski proizvod? Ne, hrvatski kompjuter, tvorca Miroslava Kocijana. Nisam ga znao ni upaliti, ali Comodore 64 jesam i učitati igricu uz pomoć šarafcigera.

Tata ja bi Ajfon! I tata bi. Programiranje šta je to? Znaju napravit strujni krug na kompu iz fizike u nekom programu. Vidio sam čak i radi. Usmjeravanje je nula bodova, ali ono općenito znanje je 100 bodova. Ulaže se u stolarije, krovove, pa sanacije istih. Informatika i građanski odgoj su potrebni i siguran ulog u formiranje kvalitetnog sutra za našu djecu.

Građanski odgoj i obrazovanje omogućava mladima da postanu odgovorni i aktivni članovi društva, sposobni djelovati za opće dobro te donositi informirane i promišljene odluke. Građanski odgoj i obrazovanje podrazumijeva usvajanje vrijednosti, stavova i znanja, ali i vještina i sposobnosti kako ta znanja iskoristiti u svakodnevnim situacijama. Nažalost s tom idejom se stalo. Bonton djeca usvajaju kod kuće, ali i u školi.

Moramo početi stvarati generacije koji će znati šta znači "U" (kao povijesni simbol), pa i famozni „za dom“, a ne da im to bude cool i da smatraju i lajkaju te natpise na svojim fejs zidovima. Djecu treba učiti ljubavi i miru i da znaju koje su zločine fašisti i komunisti počinili nad svojim građanima, da se više ne ponovi. Fašizam i antifašizam se ne smije po ničem izjednačavati, jer mi smo antifašistička zemlja i ponosan sam na to. Još kad djeca čuju da je ministar kulture pisao za ustaške časopise A u PM. Definitivno U u PM, “ u“ u koncesiju, ne treba nam.

Usmjeravajmo djecu novim tehnologijama i obrazujmo ih da ne moraju odlaziti, nego da budu produktivni i da rade.
Neka je napokon Historia est magistra vitae , ali ne, mi se stalno vraćamo natrag. Djelatnici u prosvjeti su ionako potplaćeni. Nažalost, sama težina školskih torbi govori koliko je naš školski sustav deformiran i koliko će fizijatri u budućnosti imati posla.