Mržnja je ružna sestra ljubavi. Trebamo li graditi budućnost u Slavonskom Brodu svi skupa živeći u ljubavi ili ići pod rukom s mržnjom-ružnom sestrom ljubavi?
Sudeći po broju i količini ispisanih grafita po našem gradu-UBIJ TOVARA-DAKLE, DALMATINCA, stječe se dojam da doista živimo u gradu netolerancije, jer govor mržnje, tj. učestalo ispisivanje ovakvih poruka preko grafita-UBIJ TOVARA, postaje nešto što bi već trebalo dobrano zabrinuti ne samo komunalne redare, nego prije svega naše gradske oce, tj. političare koji vode ovaj grad. Mogli bismo svi skupa zažmiriti na jedno oko i progledati kroz prste nekom maloljetnom delinkventu ili nacionalistu, navijaču Dinama kojeg roditelji nisu odgojili kako treba, mogli bismo tolerirati da se radi o tek možda jednom ili dva takva zalutala grafita, pripisati to možda mladosti i ludosti, ali kada oni postanu očestali do te mjere da se javljaju u gotovo svim dijelovima grada, vrlo često i gotovo na svakom mjestu, onda čovjek, rođeni Brođanin, dijete ovoga grada kao što sam i ja, ne može a da se ne zapita:
-BROĐANI, PA KAKVO TO ZLO SU VAM NANIJELI DALMATINCI? PA ŠTO SU VAM ONI TO SKRIVILI?
Odgovor je vrlo jednostavan. Nikakvo zlo nam Dalmatinci nisu nanijeli niti su nam bilo što skrivili. Oni imaju svoj HAJDUK za kojeg žive i rade dušom i srcem, a mi imamo našu Marsoniu na čije utakmice dođe tek pedesetak gledatelja, ako i toliko. U vrijeme komunističkog „mraka“ na utakmice BSK-a je dolazilo i po pet tisuća ljudi, sedam, deset, stadion prepun, eksplodira od sreće na svaki pogodak naših igrača, grad je živio za BSK, a igrači BSK-a su srcem i dušom igrali i za Brođane i za svoj grad. Sada kada više nema komunističkog „mraka“, sada kada smo svi progledali i dočekali kapitalističko „svjetlo“ i s njim potpuno uništili industriju u našem gradu, uništili smo time potpuno i brodski nogomet.
Pa jesu li nam Dalmatinci za to krivi? Je li nam možda Hajduk za to kriv? Jesu nam možda Torcidaši uništili i upropastili Đuru Đakovića, pokrali i opljačkali Jasinje, Brodvin, Veterinarsku…I CIJELI GRAD BACILI NA PROSJAČKI ŠTAP? Jesu li nam oni krivi što nam mladost svakodnevno pakira svoje kufere i masovno i kolektivno seli za Irsku. Jesu nam zato krivi oni ili možda naši političari koji su nam totalno sjebali i uništili ovaj grad? Skoro dvadeset godina sam živio u Dalmaciji i nigdje i nikada nisam vidio nikakav poziv na mržnju ni protiv Brođana ni protiv Slavonaca općenito. Dalmatinci Slavonce poštuju, cijene našu slavonsku tradiciju i kulturu, u nama vide velikog prijatelja i partnera. Nikada ni u Splitu niti u cijeloj Dalmaciji nećete vidjeti grafit s natpisom-UBIJ SLAVONCA! Da se pojavi samo jedan takav, taj slučaj bi odmah postao prvorazredni politički problem. A koliko grafita treba biti ispisanih po našem gradu UBIJ DALMATINCA-TOVARA- da naši političari shvate da bi toj mržnji i govoru mržnje trebali stati na kraj i da taj problem stave kao točku dnevnog reda na svoje sastanke? Ako ne zbog sebe samih, a ono bar zbog gostiju, stranih i domaćih turista koji prolaze kroz naš grad, pa onda i zbog velikog broja Dalmatinaca koji žive u našem gradu i stopili su se s našim slavonskim običajima i prihvatili su našu slavonku kulturu. Kako će se samo osjećati jedno dijete Dalmatinca koje s velikom torbom ide u školu, a na nekom zidu čita grafit-UBIJ TOVARA-DALMATINCA? Jesu li to možda poruke dobrodošlice? Pa hajde, može se shvatiti i razumjeti da među navijačima TORCIDE I BBB-a, da među navijačima Hajduka i Dinama u našem gradu postoji veliki rivalitet i animozitet, ali ja osobno još nikada nisam pročitao da je neki Torcidaš napisao grafit:
-UBIJ PURGERA!
Netko pametan i human, prebrisao je dio grafita na kojem piše UBIJ TOVARA i prepravljajući ovaj govor i poziv na mržnju napisao je VOLI TOVARA. LJUBAV JE SMISAO ŽIVOTA I LJEPOTA NJENA NE MOŽE SE MJERITI NI S ČIM DRUGIM NA SVIJETU. Mlade trebamo učiti da se odgajaju i žive u ozračju tolerancije, humanosti, prijateljstva i ljubavi, a ne u ozračju mržnje. Izgradnja humanog i tolerantnog društva jedini je zalog boljoj i sretnijoj budućnosti svih nas i ono nema alternativu. Mržnja je ružna sestra ljubavi i ne donosi ništa dobroga ni društvu, ni državi ni lokalnoj zajednici u kojoj svi živimo, a pogotovo ne mladima. Ovakve poruke mržnje bacaju ružno svjetlo i na nas Brođane i na naš grad u cjelini.
VOLI TOVARA, VOLI PURGERA, BUDI PRIJATELJ, BUDI LJUBAV-POŠTUJMO SE I VOLIMO SVI SKUPA, ZAJEDNO I GRADIMO HUMANO I TOLERANTNO DRUŠTVO.
Sudeći po broju i količini ispisanih grafita po našem gradu-UBIJ TOVARA-DAKLE, DALMATINCA, stječe se dojam da doista živimo u gradu netolerancije, jer govor mržnje, tj. učestalo ispisivanje ovakvih poruka preko grafita-UBIJ TOVARA, postaje nešto što bi već trebalo dobrano zabrinuti ne samo komunalne redare, nego prije svega naše gradske oce, tj. političare koji vode ovaj grad. Mogli bismo svi skupa zažmiriti na jedno oko i progledati kroz prste nekom maloljetnom delinkventu ili nacionalistu, navijaču Dinama kojeg roditelji nisu odgojili kako treba, mogli bismo tolerirati da se radi o tek možda jednom ili dva takva zalutala grafita, pripisati to možda mladosti i ludosti, ali kada oni postanu očestali do te mjere da se javljaju u gotovo svim dijelovima grada, vrlo često i gotovo na svakom mjestu, onda čovjek, rođeni Brođanin, dijete ovoga grada kao što sam i ja, ne može a da se ne zapita:
-BROĐANI, PA KAKVO TO ZLO SU VAM NANIJELI DALMATINCI? PA ŠTO SU VAM ONI TO SKRIVILI?
Odgovor je vrlo jednostavan. Nikakvo zlo nam Dalmatinci nisu nanijeli niti su nam bilo što skrivili. Oni imaju svoj HAJDUK za kojeg žive i rade dušom i srcem, a mi imamo našu Marsoniu na čije utakmice dođe tek pedesetak gledatelja, ako i toliko. U vrijeme komunističkog „mraka“ na utakmice BSK-a je dolazilo i po pet tisuća ljudi, sedam, deset, stadion prepun, eksplodira od sreće na svaki pogodak naših igrača, grad je živio za BSK, a igrači BSK-a su srcem i dušom igrali i za Brođane i za svoj grad. Sada kada više nema komunističkog „mraka“, sada kada smo svi progledali i dočekali kapitalističko „svjetlo“ i s njim potpuno uništili industriju u našem gradu, uništili smo time potpuno i brodski nogomet.
Pa jesu li nam Dalmatinci za to krivi? Je li nam možda Hajduk za to kriv? Jesu nam možda Torcidaši uništili i upropastili Đuru Đakovića, pokrali i opljačkali Jasinje, Brodvin, Veterinarsku…I CIJELI GRAD BACILI NA PROSJAČKI ŠTAP? Jesu li nam oni krivi što nam mladost svakodnevno pakira svoje kufere i masovno i kolektivno seli za Irsku. Jesu nam zato krivi oni ili možda naši političari koji su nam totalno sjebali i uništili ovaj grad? Skoro dvadeset godina sam živio u Dalmaciji i nigdje i nikada nisam vidio nikakav poziv na mržnju ni protiv Brođana ni protiv Slavonaca općenito. Dalmatinci Slavonce poštuju, cijene našu slavonsku tradiciju i kulturu, u nama vide velikog prijatelja i partnera. Nikada ni u Splitu niti u cijeloj Dalmaciji nećete vidjeti grafit s natpisom-UBIJ SLAVONCA! Da se pojavi samo jedan takav, taj slučaj bi odmah postao prvorazredni politički problem. A koliko grafita treba biti ispisanih po našem gradu UBIJ DALMATINCA-TOVARA- da naši političari shvate da bi toj mržnji i govoru mržnje trebali stati na kraj i da taj problem stave kao točku dnevnog reda na svoje sastanke? Ako ne zbog sebe samih, a ono bar zbog gostiju, stranih i domaćih turista koji prolaze kroz naš grad, pa onda i zbog velikog broja Dalmatinaca koji žive u našem gradu i stopili su se s našim slavonskim običajima i prihvatili su našu slavonku kulturu. Kako će se samo osjećati jedno dijete Dalmatinca koje s velikom torbom ide u školu, a na nekom zidu čita grafit-UBIJ TOVARA-DALMATINCA? Jesu li to možda poruke dobrodošlice? Pa hajde, može se shvatiti i razumjeti da među navijačima TORCIDE I BBB-a, da među navijačima Hajduka i Dinama u našem gradu postoji veliki rivalitet i animozitet, ali ja osobno još nikada nisam pročitao da je neki Torcidaš napisao grafit:
-UBIJ PURGERA!
Netko pametan i human, prebrisao je dio grafita na kojem piše UBIJ TOVARA i prepravljajući ovaj govor i poziv na mržnju napisao je VOLI TOVARA. LJUBAV JE SMISAO ŽIVOTA I LJEPOTA NJENA NE MOŽE SE MJERITI NI S ČIM DRUGIM NA SVIJETU. Mlade trebamo učiti da se odgajaju i žive u ozračju tolerancije, humanosti, prijateljstva i ljubavi, a ne u ozračju mržnje. Izgradnja humanog i tolerantnog društva jedini je zalog boljoj i sretnijoj budućnosti svih nas i ono nema alternativu. Mržnja je ružna sestra ljubavi i ne donosi ništa dobroga ni društvu, ni državi ni lokalnoj zajednici u kojoj svi živimo, a pogotovo ne mladima. Ovakve poruke mržnje bacaju ružno svjetlo i na nas Brođane i na naš grad u cjelini.
VOLI TOVARA, VOLI PURGERA, BUDI PRIJATELJ, BUDI LJUBAV-POŠTUJMO SE I VOLIMO SVI SKUPA, ZAJEDNO I GRADIMO HUMANO I TOLERANTNO DRUŠTVO.
