Tomislav Domazet Lošo s bocom Jane (foto Borna Filić/PIXSELL)
Za desetak dana nogometaši Rijeke proslavit će naslov prvaka, eksplodirat će riječka luka u veličanstvenom vatrometu, obilazit će svijet slike grada na Rječini prekrivenog dimom bengalki i raketa, odjekivat će petarde, plotuni i topovski udari, paljba iz svih kalibara šarat će nebo nad Kvarnerom, "bombe i bomboni eksplodirat će ovu noć, Rijeka, ajmo, u jednu pjesmu zajedno svi", nadirat će Korzom pripadnici Armade išaranih lica, noseći u rukama gajbe Jane iz obližnjeg Konzuma, "Rijeka, Fiume, Rijeka, jedan, dva, tri, četiri, Rijeko prolij se po meni!", pjevat će Armada prolijevajući se bočicama izvorske vode.
Kamerman Hrvatske televizije prići će onda bliže, "kako se osjećate danas, nakon što su vas početkom sezone svi otpisali?", pitat će reporter navijače, i već u sljedećem trenutku glava će mu eksplodirati poput lubenice, a kamerman će se dati u bezglavi bijeg, prije nego ga Armada sustigne i živoga umlati palicama i toljagama.
Trebat će vremena dok zajedno s analitičarima u studiju sportskog programa prestravljeni shvatite kako to nije riječka Armada, već Deterministička armija Svjetske Nadvlade, i da se to u Rijeci ne slavi titula prvaka, već vodi Bitka posljednjih vremena, Majka svih bitaka u kojoj je armada Svjetske Nadvlade udarila na goloruku Bijelu vojsku Štovatelja Boga Stvoritelja.
I tek tada sjetit ćete se da vas je upravo ovih dana prije točno dvadeset godina, još davnog svibnja 2005., umirovljeni admiral i geostrateg Davor Domazet Lošo u svojim intervjuima precizno i na vrijeme upozorio na Veliki Konačni Rat i završni obračun Dobra i Zla, koji je prema njegovim tadašnjim istraživanjima trebao započeti u Rijeci 2025. godine.
Zašto baš 2025. i zašto baš u Rijeci, ima li to veze s premještanjem stožerne geostrateške gravitacijske točke na jug?, nadmoćno smo se tada zajebavali s prolupalim admiralom, a on je mrtav ozbiljan objašnjavao kako je i "prvi upravljani determinirani kaos bio na području bivše Jugoslavije" i kako su "narodi na tom prostoru bili prvi testirani laboratorijski uzorak". "Ratovi će se u budućnosti voditi zbog pitke vode, a u Hrvatskoj se nalazi najveći bazen pitke vode u Europi", objašnjavao je Lošo zašto će Gospodari Determiniranog Kaosa upravo u Hrvatskoj krenuti u ostvarenje svog paklenog plana – "razaranje Kraljevstva Božjeg, rušenje monoteističkih religija, uspostavu pseudoreligije New Agea i ovladavanje svjetskim zalihama pitke vode".
I vi ćete konačno shvatiti zašto su navijači Rijeke poharali sve rezerve Jane iz riječkog Konzuma.
Svakako, nije bilo ni prvi ni posljednji put da se neki siroti bolesnik na Korzu popeo na gajbu Jane i stao upozoravati prolaznike kako je "kraj blizu" i kako je "vrijeme za pokajanje". Jezu je, međutim, izazivala činjenica da prorok koji je najavljivao bitku Determinističke armije protiv Bijele vojske Štovatelja Boga Stvoritelja u Rijeci 2025. nije bio neki nesretnik s psihijatrije, već čovjek koji je samo koju godinu ranije bio načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske i Obavještajne uprave GS OS RH, čovjek dakle koji vam je – da ga je glava zaboljela samo malo ranije – svima mogao gurnuti kalašnjikove u ruke i mobilizirati vas u Posljednji Križarski Rat protiv učitelja joge i majstora reikija. Najzad, čovjek koji je i nakon toga još uvijek mrtav ozbiljan bio savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i član Vijeća za domovinsku sigurnost.
Je li Republika Hrvatska – kad se danas sjetimo kakvi su joj sve pacijenti bili načelnici Glavnog stožera, šefovi Obavještajne uprave, članovi Vijeća za nacionalnu sigurnost i savjetnici predsjednice Republike – na koncu još dobro i ispala? Naravno da nije: ispala je upravo onakva kakvu su je pacijenti u svojim tisućljetnim glavoboljama sanjali.
Istinabog, moglo je izgledati da je Hrvatska dvadeset godina kasnije razmjerno normalna zemlja, u kojoj su samozvani proroci na psihijatriji, gdje im je i mjesto. Recimo, u emisiji Velimira Bate Bujanca, gdje je prorok Lošo nedavno predstavio svoju novu knjigu, bulazneći kako Hrvati uopće nisu Hrvati, nego potomci Ilira imenom Burini, koji su kršćanstvo primili još u prvom stoljeću. "Znači, nije pjesma 'od stoljeća sedmog', nego 'od stoljeća prvog'?", zajebavao je rastrojenog proroka čak i Bata Bujanec, onda znate kako je tužno i koliko nisko pao nekadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske.
Moglo je, rekoh, tako izgledati, sve dok se nekidan – točno na dvadesetu godišnjicu svog slavnog proročanstva – Domazet Lošo nije vratio na scenu jači nego ikad.
"Operacija Covid-19 važna je epizoda u eshatološkom boju između Kraljevstva Božjeg i Kraljevstva tame, to je ratna operacija Sotoninog kraljevstva za uništenje čitavog čovječanstva. Neposredni je izvršitelj okultne operacije Covid-19 okultna oligarhija koja trenutačno vlada svijetom, a pravi cilj bio je udariti Sotonin pečat na naše tijelo", objavio je Domazet Lošo sa svoje gajbe, pa nastavio kako mu je sve objasnio Duh Sveti: "U molitvi i klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom Duh Sveti mi je dao spoznaju da bi dekodiranje tih okultnih zapisa u molekulama iz Covid cjepiva bio zapravo razgovor sa Sotonom. Takozvana Covid cjepiva nose dvostruki okultni pečat: na biološkoj razini to je pečat okultne transhumanističke inicijacije, a na duhovnoj razini to je pečat skrivenih okultnih zapisa."
Ima li nade, ima li spasa? Ima.
"U klanjanju pred Presvetim, Duh Sveti mi je pokazao da Isus Krist može upisati svoje Sveto Ime, koje je iznad svakog imena, u sve molekule DNA i RNA koje su ušle u nas preko okultnih Covid cjepiva. U tom kontekstu, dobio sam poticaj od Duha Svetoga da napišem i javno podijelim molitvu za iscjeljenje i ozdravljenje od posljedica Covid cjepiva", obznanio je Domazet Lošo, pa mrtav ozbiljan izdiktirao opsežnu, dvije stotine trideset stihova dugačku molitvu. "U Ime Gospodina Isusa Krista Nazarećanina Raspetog, Propetog, Umrlog i Uskrslog, odstupite od nas sve sotonske sile i snage i nikada se više ne vraćajte!", završio je Lošo svoju molitvu, "Evo Križa Gospodnjega! Bježite sile neprijateljske! Pobijedio je lav iz plemena Judina! Korijen Davidov! Aleluja!"
Može vam, dopuštam mogućnost, izgledati da je to na gajbi samo jedan prolupali sedamdeset sedmogodišnji penzionirani admiral kojega zajebava čak i Bata Bujanec. Može izgledati, ali nije. Istina, ovaj se prorok zaista zove Domazet Lošo, ali nije to stari admiral, već admirala starog sin – Tomislav Domazet Lošo.
Reklo bi se, jabuka ne pada daleko od stabla. Pardon, ne silazi. Ne silazi daleko od stabla. Da, uma. Jabuka ne silazi daleko s uma.
Tomislav, kako vidimo, nije čak ni prvi Domazet Lošo, a kamoli prvi koji se na Korzu popeo na gajbu Jane i stao upozoravati kako je "kraj blizu". Ono što, međutim, i sad i opet izaziva jezu jest činjenica da je redikul koji Covid-19 tumači kao eshatološku bitku između Kraljevstva Božjeg i Kraljevstva tame u stvarnom životu – u Republici dakle Hrvatskoj kao takvoj – sam dr. sc., viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković i profesor na Medicinskom fakultetu Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, čovjek dakle što obučava liječnike pred kojima ćete sutra puni povjerenja leći na kirurški stol. Molitva u ime Gospodina Isusa Krista Nazarećanina Raspetog, Propetog, Umrlog i Uskrslog bit će zaista sve što će vam preostati.
Kad je, naime, Tomislavov otac onomad najavio Treći svjetski rat u Rijeci 2025., barem je bio u penziji: Bitku posljednjih vremena između Determinističke armije Kraljevstva tame i Bijele vojske Kraljevstva Božjeg njegov sin, međutim, najavljuje u punoj profesionalnoj i formacijskoj snazi, kao mrtav ozbiljan profesor na medicinskom fakultetu i još mrtviji i ozbiljniji ekspert najvažnijeg hrvatskog znanstvenog instituta. Na kojemu je valjda i razvio svoju visoko sofisticiranu molitvu Križa Gospodnjeg, lava iz plemena Judina i korijena Davidovog.
To, eto, za slučaj da se pitate je li Republika Hrvatska – kakvi su joj sve pacijenti načelnici stožera, šefovi obavještajnih uprava, profesori na medicini i stručnjaci na Institutu Ruđer Bošković – na koncu još dobro i ispala.
Srećom, kraj je blizu: posljednje kolo nogometnog prvenstva na rasporedu je u drugu subotu.
Ima li nade, ima li spasa?
Nema.