Prema članku kojeg je prošlog mjeseca objavio The Economist, kineska ulaganja u Europskoj uniji su u porastu i EU je 2017. bila na četvrtom mjestu u svijetu po količini stranih ulaganja koja dolaze iz kineskih kompanija, najvećim dijelom onih u vlasništvu ili koje primaju izravnu potporu države.
Naravno, The Economist ova ulaganja vidi kao sve veći proboj Kine u EU, ali ne samo ekonomski, nego i politički.
“Kineska ulaganja u Europsku uniju u 2016. godini su porasla na gotovo 36 milijardi eura, dok su 2015. iznosila 20 milijardi eura, prenosi američka istraživačka tvrtka Rhodium Group. Mnoga od njih podupire država, što govori o ambicijama Komunističke partije Kine da Europu zadrži kao pomoć kineskom gospodarskom rastu. Sve do ove godine, koja je bila rekordna, najviše u Njemačkoj, kineske investicije su političari zemalja EU uglavnom pozdravljali bez previše razmišljanja. Ali veliki priliv novca je potaknuo čelnike u Berlinu, Bruxellesu i drugdje da počnu brinuti zbog moći i utjecaja Kine na procese, posebice u manjim zemljama EU. Od tada su pooštrili projekcije kineskog ulaganja i pokušava se stvoriti zajednički europski odgovor. Ali ti napori jedva prate stopu ulaza kineske gotovine. Inozemna ulaganja su 2017. s 40 milijardi pala na 30 milijardi eura, što odražava globalno usporavanje kineskih izravnih stranih ulaganja. Ipak, u Europi udio povećan s petine do četvrtine”, žali se The Economist, koji u ovom dijelu navodi kako kineska ulaganja u EU “pomažu Komunističkoj partiji Kine”, ne kineskoj ekonomiji ili narodima Kine općenito, da se lakše nose s negativnim učincima trgovinskog rata sa Sjedinjenim Državama.
“Kineska ulaganja imaju svoje regionalne trendove. Tako se u istočnoj Europi Peking fokusirao na infrastrukturi koja može učvrstiti veze između starog kontinenta i projekata “Novog puta svile” na Dalekom istoku. U južnoj Europi kineski kupci su sudjelovali u valu privatizacije tijekom i nakon krize eurozone, ali su najveće količine kineske gotovine završile na zapadu Europe. U Velikoj Britaniji su kineska ulaganja ubrzana nakon što je bivši ministar financija zemlje George Osborne Kinu nazvao “najboljim partnerom Zapada”. Fokus u Njemačkoj su visokotehnološke tvrtke s posebnim znanjima koja su potreba Kini da industrijski i tehnološki postane više samodostatna. Čak i Francuska, koja je dugo bila skeptična prema stranim ulaganja, vidjela je kineske kupce kako ulaze u posjed vinograda u Bordeauxu”, nastavlja list.
“Što Kina u konačnici želi? Glavni cilj, kojeg kinesko vodstvo nikad ne gubi iz vida, jest da Kina postane napredna, suvremena supersila, što se drugi ne usuđuju. Njihova ideja o Europi je da je to bogata i inovativna regija koja bi Kini mogla pomoći u postizanju tog cilja”, zaključuje The Economist.
Točno je da Kina ulaže u EU, iako za sada nema vidljivog političkog pritiska na bilo koju zemlju, posebno ne političkih uvjeta za ulaganja. No, Bruxelles je kineski novac počeo shvaćati kao prijetnju i počeo je postavljati uvjete za ulaganja kineskih kompanija. Najlakši način je bio velikim kineskim ulagačima koji imaju veze s državom nametnuti naknade na njihove investicije. To je vrlo lako, jer sve velike kineske kompanije, zbog same strukture gospodarstva, na jedan ili drugi način surađuju ili posluju sa središnjom državom u Pekingu.
Najnoviji primjer je odluka EU da primjenjuje antidampinške pristojbe protiv poduzeća za proizvodnju guma iz Kine koje je kupilo kontrolni udio talijanskog diva Pirelli, a primila subvencije iz državnog fonda “Novi put svile”. Europska komisija, očigledno pod pritiskom, bolje rečeno kao ispostava krupnog kapitala na Zapadu, tvrdi kako vladino financiranje kineskim poduzetnicima daje nepoštene prednosti, omogućuje im da apsorbiraju europske tvrtke i da promoviraju svoje proizvode na europskom tržištu.
U ovom konkretnom slučaju je Europska komisija uvela antidampinške pristojbe protiv kineskog poduzeća CNRC i tvrdi da je ova kineska tvrtka upravo zbog subvencija koje je dobila iz fonda “Novi put svile” uspjela apsorbira talijansku kompaniju Pirelli.
Njemački Handelsblatt piše kako je ova odluka vrlo osjetljiva s političkog stajališta. Prvo, ovo je prva takva odluka Bruxellesa usmjerena protiv jednog od najvažnijih gospodarskih projekata Kine kojeg je osmislio Xi Jinping sa suradnicima. Osim toga, Bruxelles ovakvu odluku donosi u jeku trgovinskog rata između Pekinga i Washingtona u kojem se obje strane natječu za potporu EU.
Njemački list naglašava kako Bruxelles dijeli Trumpov stav o kineskom državnom kapitalizmu, iako ne odobrava metode američkog predsjednika. No, ovo je korak koji bi se mogao nazvati usklađenim s američkom administracijom, iako su i europske zemlje na udaru američkih carina.
Europska komisija predlaže reformu Svjetske trgovinske organizacije koja će osigurati bolju kontrolu nad izravnim stranim ulaganjima, te omogućiti veću transparentnost pri kupnji tvrtki u važnim sektorima gospodarstva, što je logičan zahtjev.
Međutim, Bruxelles i institucije EU, a ne nacionalne vlade, žele provesti istragu o “kineskim državnim subvencijama”, ali tvrdi kako ova istraga nema nikakve političke konotacije.
Kina u okviru inicijative “Jedan pojas – Jedan put” trenutno sponzorira projekte kroz državni fond “Silk Road Foundation” s kapitalom od 55 milijardi dolara. Cilj fonda je pomoći kineskim poduzećima da povećaju svoj izvoz u Europu.
Prema priopćenju Europske komisije, fond “Silk Road Foundation” je pomogao kineskom poduzeću za proizvodnju guma CNRC u kupnji talijanske kompanije Pirelli kada su Kinezi dali 533 milijuna eura za svoj udio. Također kao pomoć, kineske banke povezane s ovim fondom su poduzeću CNRC dale zajam od 800 milijuna eura.
Handelsblatt naglašava kako antidampinške mjere mogu stupiti na snagu samo ako Europska komisija zaprimi konkretnu žalbu od neke europske tvrtke, što znači da ovom odlukom djeluje izvan svojih nadležnosti.
Osim toga, mogućnost uvođenja naknada je od strane Europske komisije nije moguća sve dok se Kina ne proglasi netržišnim gospodarstvom. Mnogi sudionici tržišta se boje da bi takva odluka samo oslabila zaštitu od jeftinih kineskih dobara i otežala uvjete poslovanja ekonomija EU, prije svega jer u Europi naprosto nema ulagača takvog kapaciteta kao što je Kina.
Uoči početka ubiranja carina u trgovinskom ratu kojeg su pokrenule SAD, u srpnju ove godine je američka medijska kuća CNBC napravila analizu kineskih ulaganja i utvrdila da Kina ulaže devet puta više u Europu nego u Sjevernu Ameriku. U prvoj polovici 2018. godine su se izravna kineska ulaganja dramatično okrenula prema Europi, a ona u Sjevernu Ameriku su prošle godine pala za nevjerojatnih 92 posto, a 24 milijarde na samo 2 milijarde dolara, prenosi tvrtka Baker Mackenzie.
U prvih šest mjeseci ove godine su kineske akvizicije u Europi iznosile 20 milijardi dolara u usporedbi s 2,5 milijarde dolara u Sjevernoj Americi.
Politike Kine i Sjedinjenih Država su bile ključne za ovu promjenu. 2016. godine je Kina pooštrila propise o inozemnim ulaganjima, što se u drugoj polovici iste godine proširilo i na izlazna izravna strana ulaganja.
U međuvremenu , kao odgovor na Trumpov eskalirajući trgovinski rat s cijelim svijetom, koji se očituje u nametanju carina na čelik i aluminij u kojem nije izuzeta ni Europska unija, Kina i Europa su se približili, prenosi CNBC.
Peking radi kako bi sebi privukao Europu. Na godišnjem sastanku u Pekingu kineski premijer Li Keqiang čelnicima EU naglasio potrebu održavanja slobodne trgovine i multilateralizma.
Zajedničkom deklaracijom, objavljenom na kraju sastanka sredinom srpnja, se potvrdila predanost obje strane tim načelima, što se nije uspjelo postići prethodnih godina.
Peking i Bruxelles su u priopćenju prvi put uključili dostavili ponude pristup tržištu kao dio pregovora o sporazumima o ulaganjima i dogovorili stvaranje radne skupine za reforme WTO.
Početak ekonomskog zbližavanja Bruxellesa i Pekinga ranije ove godine ne treba čuditi.
“Kina se aktivno udvara EU s ponudama recipročnog pristupa tržištu u pokušaju da pokaže kako strana ulaganja nisu jednosmjerna ulica, dok trgovinski odnosi sa Sjedinjenim Državama i dalje strmoglavo propadaju”, rekao je Thomas Gilles, predsjedatelj skupine EMEA-China tvrtke Baker McKenzie.
Unatoč navodnom otvaranju, Bruxelles je i dalje dijelio američke zabrinutosti o kineskoj trgovinskoj praksi i radio na selekciji ulaganja tako da služe nacionalnoj sigurnosti i čitavom bloku.
S druge strane, činjenica da izravna ulaganja iz Kine pokazuju blagu razinu usporavanja može štetiti globalnom rastu. Američka kuća CNBC priznaje da su europske zemlje i druge regije, koje su prihvatile kineski novac, vidjele veće koristi, što znači da od odluke Europske komisije da kazni kineskog dioničara talijanske kompanije Pirelli, čak i ako Bruxelles nema te ovlasti, može imati samo negativan učinak na talijansko gospodarstvo, nikako pozitivan.
Švedska, koja se pogrešno smatra samodostatnom i neizmjerno bogatom zemljom, bila je prva europska destinacija za kineske investicije u prvoj polovici 2018. godine, gdje je Kina uložila 3,6 milijardi dolara. Slijede Velika Britanija s 1,6 milijardi dolara, Njemačka s 1,5 milijardi dolara, Francuska s 1,4 milijardi dolara i druge zemlje EU i one koje nisu članice. Automobilska industrija, zdravstvo i biotehnologija, te proizvodi i usluge za potrošače su postali glavni primatelji izravnih kineskih stranih ulaganja u Europi i diljem svijeta.
Čini se da azijskog diva odluka Bruxellesa neće zaustaviti u poslovanju, ali je pokazatelj da su u EU sve veće razlike u stavovima nacionalnih vlada, kojima kineska ulaganja nisu mrska, štoviše, poželjna su jer za njih nema političkih preduvjeta, dok na drugoj strani Bruxelles odjednom vidi političku komponentu u poslovanju s kineskim partnerima i odlučuje se zaštiti Italiju i Pirelli, iako je takvu odluku mogao donijeti samo na zahtjev talijanske ili neke druge europske kompanije koja je konkurent Kini, a takvih pritužbi, kako tvrdi njemački Handelsblatt, nije bilo.
logično
Naravno, The Economist ova ulaganja vidi kao sve veći proboj Kine u EU, ali ne samo ekonomski, nego i politički.
“Kineska ulaganja u Europsku uniju u 2016. godini su porasla na gotovo 36 milijardi eura, dok su 2015. iznosila 20 milijardi eura, prenosi američka istraživačka tvrtka Rhodium Group. Mnoga od njih podupire država, što govori o ambicijama Komunističke partije Kine da Europu zadrži kao pomoć kineskom gospodarskom rastu. Sve do ove godine, koja je bila rekordna, najviše u Njemačkoj, kineske investicije su političari zemalja EU uglavnom pozdravljali bez previše razmišljanja. Ali veliki priliv novca je potaknuo čelnike u Berlinu, Bruxellesu i drugdje da počnu brinuti zbog moći i utjecaja Kine na procese, posebice u manjim zemljama EU. Od tada su pooštrili projekcije kineskog ulaganja i pokušava se stvoriti zajednički europski odgovor. Ali ti napori jedva prate stopu ulaza kineske gotovine. Inozemna ulaganja su 2017. s 40 milijardi pala na 30 milijardi eura, što odražava globalno usporavanje kineskih izravnih stranih ulaganja. Ipak, u Europi udio povećan s petine do četvrtine”, žali se The Economist, koji u ovom dijelu navodi kako kineska ulaganja u EU “pomažu Komunističkoj partiji Kine”, ne kineskoj ekonomiji ili narodima Kine općenito, da se lakše nose s negativnim učincima trgovinskog rata sa Sjedinjenim Državama.
“Kineska ulaganja imaju svoje regionalne trendove. Tako se u istočnoj Europi Peking fokusirao na infrastrukturi koja može učvrstiti veze između starog kontinenta i projekata “Novog puta svile” na Dalekom istoku. U južnoj Europi kineski kupci su sudjelovali u valu privatizacije tijekom i nakon krize eurozone, ali su najveće količine kineske gotovine završile na zapadu Europe. U Velikoj Britaniji su kineska ulaganja ubrzana nakon što je bivši ministar financija zemlje George Osborne Kinu nazvao “najboljim partnerom Zapada”. Fokus u Njemačkoj su visokotehnološke tvrtke s posebnim znanjima koja su potreba Kini da industrijski i tehnološki postane više samodostatna. Čak i Francuska, koja je dugo bila skeptična prema stranim ulaganja, vidjela je kineske kupce kako ulaze u posjed vinograda u Bordeauxu”, nastavlja list.
“Što Kina u konačnici želi? Glavni cilj, kojeg kinesko vodstvo nikad ne gubi iz vida, jest da Kina postane napredna, suvremena supersila, što se drugi ne usuđuju. Njihova ideja o Europi je da je to bogata i inovativna regija koja bi Kini mogla pomoći u postizanju tog cilja”, zaključuje The Economist.
FOTO – Izravna kineska ulaganja u zemljama EU u milijardama eura od 2000. do 2017.
Bruxelles pronašao formulu za “obranu od nepoštenih kineskih ulaganja”
Točno je da Kina ulaže u EU, iako za sada nema vidljivog političkog pritiska na bilo koju zemlju, posebno ne političkih uvjeta za ulaganja. No, Bruxelles je kineski novac počeo shvaćati kao prijetnju i počeo je postavljati uvjete za ulaganja kineskih kompanija. Najlakši način je bio velikim kineskim ulagačima koji imaju veze s državom nametnuti naknade na njihove investicije. To je vrlo lako, jer sve velike kineske kompanije, zbog same strukture gospodarstva, na jedan ili drugi način surađuju ili posluju sa središnjom državom u Pekingu.
Najnoviji primjer je odluka EU da primjenjuje antidampinške pristojbe protiv poduzeća za proizvodnju guma iz Kine koje je kupilo kontrolni udio talijanskog diva Pirelli, a primila subvencije iz državnog fonda “Novi put svile”. Europska komisija, očigledno pod pritiskom, bolje rečeno kao ispostava krupnog kapitala na Zapadu, tvrdi kako vladino financiranje kineskim poduzetnicima daje nepoštene prednosti, omogućuje im da apsorbiraju europske tvrtke i da promoviraju svoje proizvode na europskom tržištu.
U ovom konkretnom slučaju je Europska komisija uvela antidampinške pristojbe protiv kineskog poduzeća CNRC i tvrdi da je ova kineska tvrtka upravo zbog subvencija koje je dobila iz fonda “Novi put svile” uspjela apsorbira talijansku kompaniju Pirelli.
Njemački Handelsblatt piše kako je ova odluka vrlo osjetljiva s političkog stajališta. Prvo, ovo je prva takva odluka Bruxellesa usmjerena protiv jednog od najvažnijih gospodarskih projekata Kine kojeg je osmislio Xi Jinping sa suradnicima. Osim toga, Bruxelles ovakvu odluku donosi u jeku trgovinskog rata između Pekinga i Washingtona u kojem se obje strane natječu za potporu EU.
Njemački list naglašava kako Bruxelles dijeli Trumpov stav o kineskom državnom kapitalizmu, iako ne odobrava metode američkog predsjednika. No, ovo je korak koji bi se mogao nazvati usklađenim s američkom administracijom, iako su i europske zemlje na udaru američkih carina.
Europska komisija predlaže reformu Svjetske trgovinske organizacije koja će osigurati bolju kontrolu nad izravnim stranim ulaganjima, te omogućiti veću transparentnost pri kupnji tvrtki u važnim sektorima gospodarstva, što je logičan zahtjev.
Međutim, Bruxelles i institucije EU, a ne nacionalne vlade, žele provesti istragu o “kineskim državnim subvencijama”, ali tvrdi kako ova istraga nema nikakve političke konotacije.
Kina u okviru inicijative “Jedan pojas – Jedan put” trenutno sponzorira projekte kroz državni fond “Silk Road Foundation” s kapitalom od 55 milijardi dolara. Cilj fonda je pomoći kineskim poduzećima da povećaju svoj izvoz u Europu.
Prema priopćenju Europske komisije, fond “Silk Road Foundation” je pomogao kineskom poduzeću za proizvodnju guma CNRC u kupnji talijanske kompanije Pirelli kada su Kinezi dali 533 milijuna eura za svoj udio. Također kao pomoć, kineske banke povezane s ovim fondom su poduzeću CNRC dale zajam od 800 milijuna eura.
Handelsblatt naglašava kako antidampinške mjere mogu stupiti na snagu samo ako Europska komisija zaprimi konkretnu žalbu od neke europske tvrtke, što znači da ovom odlukom djeluje izvan svojih nadležnosti.
Osim toga, mogućnost uvođenja naknada je od strane Europske komisije nije moguća sve dok se Kina ne proglasi netržišnim gospodarstvom. Mnogi sudionici tržišta se boje da bi takva odluka samo oslabila zaštitu od jeftinih kineskih dobara i otežala uvjete poslovanja ekonomija EU, prije svega jer u Europi naprosto nema ulagača takvog kapaciteta kao što je Kina.
Kina ulaže devet puta više u Europu nego u Sjevernu Ameriku
Uoči početka ubiranja carina u trgovinskom ratu kojeg su pokrenule SAD, u srpnju ove godine je američka medijska kuća CNBC napravila analizu kineskih ulaganja i utvrdila da Kina ulaže devet puta više u Europu nego u Sjevernu Ameriku. U prvoj polovici 2018. godine su se izravna kineska ulaganja dramatično okrenula prema Europi, a ona u Sjevernu Ameriku su prošle godine pala za nevjerojatnih 92 posto, a 24 milijarde na samo 2 milijarde dolara, prenosi tvrtka Baker Mackenzie.
U prvih šest mjeseci ove godine su kineske akvizicije u Europi iznosile 20 milijardi dolara u usporedbi s 2,5 milijarde dolara u Sjevernoj Americi.
Politike Kine i Sjedinjenih Država su bile ključne za ovu promjenu. 2016. godine je Kina pooštrila propise o inozemnim ulaganjima, što se u drugoj polovici iste godine proširilo i na izlazna izravna strana ulaganja.
U međuvremenu , kao odgovor na Trumpov eskalirajući trgovinski rat s cijelim svijetom, koji se očituje u nametanju carina na čelik i aluminij u kojem nije izuzeta ni Europska unija, Kina i Europa su se približili, prenosi CNBC.
Peking radi kako bi sebi privukao Europu. Na godišnjem sastanku u Pekingu kineski premijer Li Keqiang čelnicima EU naglasio potrebu održavanja slobodne trgovine i multilateralizma.
Zajedničkom deklaracijom, objavljenom na kraju sastanka sredinom srpnja, se potvrdila predanost obje strane tim načelima, što se nije uspjelo postići prethodnih godina.
Peking i Bruxelles su u priopćenju prvi put uključili dostavili ponude pristup tržištu kao dio pregovora o sporazumima o ulaganjima i dogovorili stvaranje radne skupine za reforme WTO.
Početak ekonomskog zbližavanja Bruxellesa i Pekinga ranije ove godine ne treba čuditi.
“Kina se aktivno udvara EU s ponudama recipročnog pristupa tržištu u pokušaju da pokaže kako strana ulaganja nisu jednosmjerna ulica, dok trgovinski odnosi sa Sjedinjenim Državama i dalje strmoglavo propadaju”, rekao je Thomas Gilles, predsjedatelj skupine EMEA-China tvrtke Baker McKenzie.
Obrat s antidampinškim naknadama – Zaokret u politici Bruxellesa prema Kini
Unatoč navodnom otvaranju, Bruxelles je i dalje dijelio američke zabrinutosti o kineskoj trgovinskoj praksi i radio na selekciji ulaganja tako da služe nacionalnoj sigurnosti i čitavom bloku.
S druge strane, činjenica da izravna ulaganja iz Kine pokazuju blagu razinu usporavanja može štetiti globalnom rastu. Američka kuća CNBC priznaje da su europske zemlje i druge regije, koje su prihvatile kineski novac, vidjele veće koristi, što znači da od odluke Europske komisije da kazni kineskog dioničara talijanske kompanije Pirelli, čak i ako Bruxelles nema te ovlasti, može imati samo negativan učinak na talijansko gospodarstvo, nikako pozitivan.
Švedska, koja se pogrešno smatra samodostatnom i neizmjerno bogatom zemljom, bila je prva europska destinacija za kineske investicije u prvoj polovici 2018. godine, gdje je Kina uložila 3,6 milijardi dolara. Slijede Velika Britanija s 1,6 milijardi dolara, Njemačka s 1,5 milijardi dolara, Francuska s 1,4 milijardi dolara i druge zemlje EU i one koje nisu članice. Automobilska industrija, zdravstvo i biotehnologija, te proizvodi i usluge za potrošače su postali glavni primatelji izravnih kineskih stranih ulaganja u Europi i diljem svijeta.
Čini se da azijskog diva odluka Bruxellesa neće zaustaviti u poslovanju, ali je pokazatelj da su u EU sve veće razlike u stavovima nacionalnih vlada, kojima kineska ulaganja nisu mrska, štoviše, poželjna su jer za njih nema političkih preduvjeta, dok na drugoj strani Bruxelles odjednom vidi političku komponentu u poslovanju s kineskim partnerima i odlučuje se zaštiti Italiju i Pirelli, iako je takvu odluku mogao donijeti samo na zahtjev talijanske ili neke druge europske kompanije koja je konkurent Kini, a takvih pritužbi, kako tvrdi njemački Handelsblatt, nije bilo.
Izvori: The Economist / Handelsblatt / CNBC
logično
