Pala Vlada, otišao Kara Marko, progresivni političar (nazadni desničar). INA, MOL - napokon je Karamarko progovorio na razumljiv način. Čak sam u jednom trenutku pomislio „na čemu je ovaj?“. Trebalo mu je 76 ruku, ali kad je i brojanje do pet viša matematika... Jedan, dva, tri... Pa 125 ruku se diglo za rušenje Vlade eksperta (poznatog i priznatog političkog eksperimenta "Orešković").
Čovjek, pardon, premijer, pažljivo je slušao raspravu. Čak ga je neočekivano podržalo 15 zastupnika. Ako do tad nije brijao na teorije zavjere, sad sigurno brije. Kao desna ruka mu je ostao do kraja vjeran najklimavija hrvatska građevina, psihijatar Božo. Ako mu zatreba tu je, samo da dijagnoza i terapija ne bude promjenjiva kao Božina politika. ”Imali smo najbolje namjere za pomoć domovini. Nažalost, neki elementi nisu funkcionirali”, rekao je. Drugi element koji je trebao biti važan, ali uvijek mu je konstanta bila da ga birači ne vole i da tome usprkos ostvaruje pobjede.
Napokon jedna pametna od Karamarka: „Dajem ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a.“ Najveće stranke u Hrvata, HDZ-a. Prije par mjeseci bio je jedini kandidat za predsjednika. Mahali si mu i virili iz guzice kao i svim njegovim prethodnicima. Ups, malo sam bio u INA MOL u sukobu interesa, ali neću priznati. I nije. Ulizice postaju hijene, a cilj im je zasjesti u fotelju detroniziranog vođe.
HSP-ovi i HRAST-ovi taman su zasjeli u Sabor, ni sami nisu kužili da ruše i Vladu za koju su glasali. Tko god bude novi vođa HDZ-a, teško će dobiti potporu za stvaranje koalicije tolikog broja stranaka.
Andrej Plenković prvi je neslužbeni kandidat za novog prezidentea HDZ-a (ako Milijan Brkić, zvani Vaso, ne iskemija nekog vođu a la Karamarko). Plenković je dosta nezgodan za Milanovića i SDP, nije njihov antipod. Nezgodno je što su jako slični, čak se i uvažavaju do te mjere da je Milanović izjavio: „Neke od HDZ-ovih kandidata znam, Plenkovića znam godinama. Prema onome što ja znam on bi pripadao liberalnoj struji SDP-a. Što Plenković radi u HDZ-u, to ne znam“.
Prije gotovo jednog desetljeća (2007. godine, ako se ne varam), u vrijeme one Sanadareve jamstvene kartice izjava: „ Glas za HSP je glas za SDP“, ubrzano je započelo pretvaranje i cjepkanje HSP-a u niz marginalnih desnih stranaka. Karamarko je jednu od tih opcija suludim koalicijama nagradio s podosta mandata - HSP-AS, HSLS (koji ni sam nije očekivao da će više biti parlamentaran, još su i klub dobili), HRAST i BUZ.
Svi će oni benifite i lijepe plaćice uživati još dugo, pa čak i kad zaboravimo na njih. Plaće na teret poreznih obveznika, onih građana Hrvatske koji su uredno platili sve poreze i popušili priču o MOST-ovim devetkama (99 zastupnika u Saboru, 9.999 kn plaća). Tko se još sjeća njihovih obećanja kad ni sami pojma nemaju što su obećali? Tijekom pola godine su pogubili i obećanja i sedam zastupnika.
Ako Plenković postane predsjednik HDZ-a (iako su šanse po meni male), glas za HDZ postaje glas za SDP. Ili obrnuto. Zar već nije tako?
Sezona „ kiselih krastavaca“ je stvarno počela burno. Pala Vlada, pao Karamarko, pao Orešković, Britanija ispala, pao Cameron, pala Španjolska. Skoro je pao i Portugal, ali ti pristrani suci...
Čovjek, pardon, premijer, pažljivo je slušao raspravu. Čak ga je neočekivano podržalo 15 zastupnika. Ako do tad nije brijao na teorije zavjere, sad sigurno brije. Kao desna ruka mu je ostao do kraja vjeran najklimavija hrvatska građevina, psihijatar Božo. Ako mu zatreba tu je, samo da dijagnoza i terapija ne bude promjenjiva kao Božina politika. ”Imali smo najbolje namjere za pomoć domovini. Nažalost, neki elementi nisu funkcionirali”, rekao je. Drugi element koji je trebao biti važan, ali uvijek mu je konstanta bila da ga birači ne vole i da tome usprkos ostvaruje pobjede.
Napokon jedna pametna od Karamarka: „Dajem ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a.“ Najveće stranke u Hrvata, HDZ-a. Prije par mjeseci bio je jedini kandidat za predsjednika. Mahali si mu i virili iz guzice kao i svim njegovim prethodnicima. Ups, malo sam bio u INA MOL u sukobu interesa, ali neću priznati. I nije. Ulizice postaju hijene, a cilj im je zasjesti u fotelju detroniziranog vođe.
HSP-ovi i HRAST-ovi taman su zasjeli u Sabor, ni sami nisu kužili da ruše i Vladu za koju su glasali. Tko god bude novi vođa HDZ-a, teško će dobiti potporu za stvaranje koalicije tolikog broja stranaka.
Andrej Plenković prvi je neslužbeni kandidat za novog prezidentea HDZ-a (ako Milijan Brkić, zvani Vaso, ne iskemija nekog vođu a la Karamarko). Plenković je dosta nezgodan za Milanovića i SDP, nije njihov antipod. Nezgodno je što su jako slični, čak se i uvažavaju do te mjere da je Milanović izjavio: „Neke od HDZ-ovih kandidata znam, Plenkovića znam godinama. Prema onome što ja znam on bi pripadao liberalnoj struji SDP-a. Što Plenković radi u HDZ-u, to ne znam“.
Prije gotovo jednog desetljeća (2007. godine, ako se ne varam), u vrijeme one Sanadareve jamstvene kartice izjava: „ Glas za HSP je glas za SDP“, ubrzano je započelo pretvaranje i cjepkanje HSP-a u niz marginalnih desnih stranaka. Karamarko je jednu od tih opcija suludim koalicijama nagradio s podosta mandata - HSP-AS, HSLS (koji ni sam nije očekivao da će više biti parlamentaran, još su i klub dobili), HRAST i BUZ.
Svi će oni benifite i lijepe plaćice uživati još dugo, pa čak i kad zaboravimo na njih. Plaće na teret poreznih obveznika, onih građana Hrvatske koji su uredno platili sve poreze i popušili priču o MOST-ovim devetkama (99 zastupnika u Saboru, 9.999 kn plaća). Tko se još sjeća njihovih obećanja kad ni sami pojma nemaju što su obećali? Tijekom pola godine su pogubili i obećanja i sedam zastupnika.
Ako Plenković postane predsjednik HDZ-a (iako su šanse po meni male), glas za HDZ postaje glas za SDP. Ili obrnuto. Zar već nije tako?
Sezona „ kiselih krastavaca“ je stvarno počela burno. Pala Vlada, pao Karamarko, pao Orešković, Britanija ispala, pao Cameron, pala Španjolska. Skoro je pao i Portugal, ali ti pristrani suci...
