Petsto tisuća kuna na ulazu u naš grad. Ni više ni manje da se vrtiš u kružnom toku i da gledaš zašto to toliko para košta. Par krugova istim, prijeko potrebnim prometnim rješenjem i opet nije ništa jasno. Zašto 500 tisuća kuna za uređenje kružnog toka? Da li u njemu ima koji Pokemon da ga ulovimo? To raskršće je bilo opasno po život. Nažalost, nekoliko naših sugrađana izgubilo je život na istom. Zar treba unutar istog biti ulupane tolike pare, zar ne bi bila dovoljna jedna fontanica od milijun kuna? U konačnici naš grad je nama Brođanima i tu uštedio velike fontane.
Spomen park i Kuća Đure Đakovića. Uf, to više nije lokani problem. Guglanjem sam ustanovio da parkovi našeg Đure imaju jedno zajedničko, a to je nebriga(http://www.avaz.ba/clanak/245044/kad-ce-se-renovirati-park-dure-dakovica?url=clanak/245044/kad-ce-se-renovirati-park-dure-dakovica).Polako, ali sigurno postajemo "Prvi europski postindustrijski grad". Naš grad s najzageđenijim zrakom ni spomen kuću svog branda, po kojem i parkovi glavnog grada (gle čuda zapušteni) susjedne nam države nose ime, nije u stanju obnoviti. Već godinama ista je pred obnovom, ali „Jedan je princip propadanja i nastajanja, jer propadanje nije ništa drugo nego nastajanje, a nastajanje propadanje.“ Kod nas postoji samo jedan pricip a sve su ostalo nijanse. Princip je glupost, a on je kod nas konstanta.
Ako idemo iz Coloseuma do kružnog toka i izađemo na drugi izlaz udesno, a da previše ne gledamo u tih 500 tisuća kuna, 500 metara na istok, nalazi se meni toliko neomiljena papirnato plišana rodica i to ni više ni manje visoka 5 metara. Prekrasno cvijeće oko nje je, njegovano. Da li je rodica spomenik kič? Što ona predstavlja? Da li je to spomenik Malenoj, a Malena opet čeka svog Klepetana. Staza, cesta i što već nedefinirano kao i sama rodica je puna rupa. Rodica mi ne smeta, ona mi samo predstavlja brodski kič. Uostalom, simbol našeg grada je Čaplja, da nije papirnato plišana rodica prerušena Čaplja?
Dok pijem kavu u Fruškoj pogledavam oko sebe u strahu da odnekle ne izađe neka nova papirnato plišana rodica. Već kad se Sinčić osam puta multiplicirao u Saboru, pardon sedam, jedan je bio fake.
Nisam spomenuo ni jednom Plenkovića, Ostojića i ekipu. Na odvikavanju sam. Dvadesetčetirti žene u Saboru, a OSI? Jadno za 2016 prejadno. I zgleda da će se žene opet morati borit za svoja prava. Markićka i sad Petir sve u svemu nije ni čudo (njih dvije su najeksporinanije), što i žene glasaju za muške.
Koji bi bi bio to tek PR za naš grad da se naša rodica vidi iz svemira i da je multipliciramo. Houston, we have problem! Mislim da se bi emitentni svjetski stručnjaci bili zbunjeni i samim proporcijama kao i izboru materijala već toliko puta navedene papirnato plišane rodice.
Spomen park i Kuća Đure Đakovića. Uf, to više nije lokani problem. Guglanjem sam ustanovio da parkovi našeg Đure imaju jedno zajedničko, a to je nebriga(http://www.avaz.ba/clanak/245044/kad-ce-se-renovirati-park-dure-dakovica?url=clanak/245044/kad-ce-se-renovirati-park-dure-dakovica).Polako, ali sigurno postajemo "Prvi europski postindustrijski grad". Naš grad s najzageđenijim zrakom ni spomen kuću svog branda, po kojem i parkovi glavnog grada (gle čuda zapušteni) susjedne nam države nose ime, nije u stanju obnoviti. Već godinama ista je pred obnovom, ali „Jedan je princip propadanja i nastajanja, jer propadanje nije ništa drugo nego nastajanje, a nastajanje propadanje.“ Kod nas postoji samo jedan pricip a sve su ostalo nijanse. Princip je glupost, a on je kod nas konstanta.
Ako idemo iz Coloseuma do kružnog toka i izađemo na drugi izlaz udesno, a da previše ne gledamo u tih 500 tisuća kuna, 500 metara na istok, nalazi se meni toliko neomiljena papirnato plišana rodica i to ni više ni manje visoka 5 metara. Prekrasno cvijeće oko nje je, njegovano. Da li je rodica spomenik kič? Što ona predstavlja? Da li je to spomenik Malenoj, a Malena opet čeka svog Klepetana. Staza, cesta i što već nedefinirano kao i sama rodica je puna rupa. Rodica mi ne smeta, ona mi samo predstavlja brodski kič. Uostalom, simbol našeg grada je Čaplja, da nije papirnato plišana rodica prerušena Čaplja?
Dok pijem kavu u Fruškoj pogledavam oko sebe u strahu da odnekle ne izađe neka nova papirnato plišana rodica. Već kad se Sinčić osam puta multiplicirao u Saboru, pardon sedam, jedan je bio fake.
Nisam spomenuo ni jednom Plenkovića, Ostojića i ekipu. Na odvikavanju sam. Dvadesetčetirti žene u Saboru, a OSI? Jadno za 2016 prejadno. I zgleda da će se žene opet morati borit za svoja prava. Markićka i sad Petir sve u svemu nije ni čudo (njih dvije su najeksporinanije), što i žene glasaju za muške.
Koji bi bi bio to tek PR za naš grad da se naša rodica vidi iz svemira i da je multipliciramo. Houston, we have problem! Mislim da se bi emitentni svjetski stručnjaci bili zbunjeni i samim proporcijama kao i izboru materijala već toliko puta navedene papirnato plišane rodice.
