“Dragi članovi, ako niste znali, pravi Klepetan se vjerojatno nije vratio. Ova roda se ponaša čudno, došao je jesti i onda ga nije bilo dva dana. Malena je vjerojatno frustrirana pa je uništila dva jaja. Čak je demolirala gnijezdo, ne potpuno, ali novi materijal koji je on donio. Moj tata misli da je Klepetan star te da je uginuo. I ja vjerujem da ovo nije on”, napisao je sin na engleskom jeziku u grupi.! Izvor: https://ezadar.rtl.hr/dogadaji/3436385/malena-porazbijala-jaja-umjesto-klepetana-dosao-je-prevarant/ Malena se svađa i sumnja u Klepetana. Pa Malena, vara te! Predaj papire za razvod!
Odlučio sam otići malo podalje od gigantske papirnato plišane rodice na novi đir, ovaj put s prijateljima. Đir do Korza. Ne, ipak nisam Pale sam na svijetu . Napokon ljudi na korzu. Špica je turističke sezone. Brođani, Kinezi, Eskimi i ostali turisti su tu u našem gradu, gradu s prelijepim velikim Korzom, javnim wc-om za koji treba ključ, ali ne, radni je dan. Moja greška, iza drveta ću mokriti. Valjda turisti neće viriti. Baš mi nije jasno kako se osobe s invaliditetom spuste ili slete u javni wc. Delikventi bi ga sigurno polupali. Razumljivo, ali zar ne bi bila dovoljna kamerica makar s ebaya da znamo i vidimo tko nam potencijalno uništava mogućnost otključanog pišanja?! Papirnato plišana rodica može imati video nadzor, a mjesto gdje se ide zbog elementarne ljudske potrebe koja može biti piškit ili kakiti - ne. Čista diskriminacija. Teleportiranje je rješenje.
Dok razmišljam kako provariti pojedena jaja i šunku, ugledao sam nova jaja na Korzu, kao u Guliverovim putovanjima. Zaključio sam da nitko, doslovno nitko, nema velika jaja kao mi Brođani, a tek zec. Pa i noj ima jajašca u odnosu na naša Brodska.
Odlučili smo malo otići u mir Starčevićeve iliti pijane ulice. U ulici koja je uređena stazama, oronulim fasadama, Ušao sam u trgovački centar, koji to je, ali nije. Potencijal je imala, ali ljepotu nije da postane kao naša verzija Galerije Vittorio Emanuele II u Milanu. Danas je prazna, dugo već zapravo. Piši propalo, nego koja je svrha te zgradice ili trgovinice? Došli smo do Šetališta braće Radić i spomen-obilježja „Prekinuto djetinjstvo“ djeci poginuloj u Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj i prekrasnog dječjeg igrališta na kojem se spomenik nalazi.
U Starčevićevoj se nalaze prekrasne male saksijice (posudice, pardon, posudetine za cvijeće) od betona, jedno sto puta veće od prosječne veličine saksije. Pijana ulica je tu i dalje miriše i podsjeća me na moju mladost. Ne nisam pijan, ali šlagirano polupijano hodam nakon sladoleda u Požeškoj slastičarni. Nakon spoznaje da naš grad ima gigantska jaja iliti muda, ono iznad muda nisam imao ni hrabrosti tražiti. Koliko bi to tek bilo?
Odlučio sam otići malo podalje od gigantske papirnato plišane rodice na novi đir, ovaj put s prijateljima. Đir do Korza. Ne, ipak nisam Pale sam na svijetu . Napokon ljudi na korzu. Špica je turističke sezone. Brođani, Kinezi, Eskimi i ostali turisti su tu u našem gradu, gradu s prelijepim velikim Korzom, javnim wc-om za koji treba ključ, ali ne, radni je dan. Moja greška, iza drveta ću mokriti. Valjda turisti neće viriti. Baš mi nije jasno kako se osobe s invaliditetom spuste ili slete u javni wc. Delikventi bi ga sigurno polupali. Razumljivo, ali zar ne bi bila dovoljna kamerica makar s ebaya da znamo i vidimo tko nam potencijalno uništava mogućnost otključanog pišanja?! Papirnato plišana rodica može imati video nadzor, a mjesto gdje se ide zbog elementarne ljudske potrebe koja može biti piškit ili kakiti - ne. Čista diskriminacija. Teleportiranje je rješenje.
Dok razmišljam kako provariti pojedena jaja i šunku, ugledao sam nova jaja na Korzu, kao u Guliverovim putovanjima. Zaključio sam da nitko, doslovno nitko, nema velika jaja kao mi Brođani, a tek zec. Pa i noj ima jajašca u odnosu na naša Brodska.
Odlučili smo malo otići u mir Starčevićeve iliti pijane ulice. U ulici koja je uređena stazama, oronulim fasadama, Ušao sam u trgovački centar, koji to je, ali nije. Potencijal je imala, ali ljepotu nije da postane kao naša verzija Galerije Vittorio Emanuele II u Milanu. Danas je prazna, dugo već zapravo. Piši propalo, nego koja je svrha te zgradice ili trgovinice? Došli smo do Šetališta braće Radić i spomen-obilježja „Prekinuto djetinjstvo“ djeci poginuloj u Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj i prekrasnog dječjeg igrališta na kojem se spomenik nalazi.
U Starčevićevoj se nalaze prekrasne male saksijice (posudice, pardon, posudetine za cvijeće) od betona, jedno sto puta veće od prosječne veličine saksije. Pijana ulica je tu i dalje miriše i podsjeća me na moju mladost. Ne nisam pijan, ali šlagirano polupijano hodam nakon sladoleda u Požeškoj slastičarni. Nakon spoznaje da naš grad ima gigantska jaja iliti muda, ono iznad muda nisam imao ni hrabrosti tražiti. Koliko bi to tek bilo?
