Osjećajući se kao „Pale sam na svijetu“, odlučio sam se za novi đir do Milovićke. Ne znam kako se stvarno ta zgrada zove, ali ne znam baš nikog tko je ne zove „Milovićka“. Milovićka je valjda zovu po Antunu Miloviću, zadnjem predsjedniku/ premijeru „one“ Hrvatske , kojeg je naslijedio svevremenski i nešto stariji prvi hrvatski premijer - Stipe Mesić
Danas, 2019. godine, đir od Svačićeve do Budakove (ustaše) do zgrade narodnog naziva Milovićka (komuniste). Prvo sam, naravno, s desne strane ugledao dobro nam poznati bunker narodnog naziva Brodska bradavica, iako mi više liči na silikonski sisu. Njegova svrha je bila da 40-ih prošlog stoljeća i tisućljeća služi za nadziranje tadašnjeg željezničkog kolodvora da ga ne sruše saveznici. Na kraju su ga izbombardirali i srušili upravo saveznici. Čuvar se uvijek iz sigurnosti brodske sise mogao pravdati da nije vidio, a ni čuo bogme. Bio sam u sisi! U potpunosti razumljivo opravdanje.
S lijeve strane, na sadašnjem Trgu hrvatskog proljeća, nalazila s česma iz koje je tekla temalna voda, bar po pričama starijih. Od potresa 13. travnja 1964 u kojem je porušeno 2170 kuća, a oštećena 7.972 objekta, nema više ni termalne vode, a ni česme iz priče.
Prvo sam se zapitao kako osobe s invaliditetom u invalidskim kolicima mogu priječi na onostrano pješačim nathodnikom. Odgovor je jasan - nikako, ako nemaju mogućnost teleportacije. Pa mi kršimo ratificiranu konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.
Sam nathodnik se raspada i na par mjesta konstrukcija se raspada. Ne znam kakav je po noći. Ima dosta grafita, ali onih političkih nema. Bravo mladi! Nathodnik me podsjeća na Kolmanskop iz Namibie. Samo naš pothodnik ne guta pustinja, nego nebriga.
Na klupama se možeš jedino odmoriti, ako imaš u sebe cjepivo za tetanus, kojeg sam zaboravio kod kuće.. Milovićka i stepenište prilagođeno za nikog. Sama zgrada je afunkcionalana, kao i pristup u istu za osobe s invaliditetom, baš kao i famozni pothodnik u Osječkoj ulici. Suma sumarum, rizično je hodati nad zemljom zbog opasnosti da propadneš i pod zemljom, zbog opasnosti da ne zaglaviš pod zemljom. Ipak, pothodnik u Osječkoj ima automatske rampu za osobe s invaliditetom, koji je doslovno praktični nemoguće koristiti.
Odlučio sam da idem kući sam, iako je 15 h. Iz Đure nitko ne izlazi. Da li tu tko radi? Đir do Milovićke je uspjeh. E da, vidio sam ih . Vidio sam ljude napokon. Ipak nisam Pale sam na svijetu, ali ovim tempom odlaska stanovnika, pretendiram da to postanem.
Hrvatska je ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Da podsjetim.
PRISTUPAČNOST“ članak 9. Konvencije 1. Države stranke ove Konvencije poduzet će odgovarajuće mjere osiguravanja pristupačnosti osobama s invaliditetom, izgradnjom okruženja, prijevozom, informacijama i komunikacijama, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije i sustave, kao i drugim uslugama i prostorima otvorenim i namijenjenim javnosti, kako u urbanim, tako i u ruralnim područjima, na ravnopravnoj osnovi, kako bi osobama s invaliditetom osigurale život neovisan o tuđoj pomoći i potpuno sudjelovanje u svim područjima života. Ove će se mjere, koje će uključivati identifikaciju i uklanjanje prepreka i barijera pristupačnosti, primjenjivati, među ostalim, na: (a) građevine, ceste, prijevoz i druge zatvorene i otvorene prostore, uključujući škole, stambene zgrade, zdravstvene ustanove i radna mjesta, (b) informacije, komunikacije i druge usluge, uključujući elektroničke usluge i službe hitnih intervencija. A da se bar planski počnemo pridržavati ratificiranog?
Volim svoj grad Slavonski Brod , koji je u isto vrijeme neodoljivo privlačan, ali i odbojan. Naš grad ide polako naprijed i puno toga je učinjeno čak i da se pređe na drugu stranu Svačićeve, a dvadest metara dalje, opet su barijere.
Naravno, na povratku nju opet sam ugledao nju. Svoju jadnu ne podapranu i raspadajuću papirnato plišanu rodicu.
Danas, 2019. godine, đir od Svačićeve do Budakove (ustaše) do zgrade narodnog naziva Milovićka (komuniste). Prvo sam, naravno, s desne strane ugledao dobro nam poznati bunker narodnog naziva Brodska bradavica, iako mi više liči na silikonski sisu. Njegova svrha je bila da 40-ih prošlog stoljeća i tisućljeća služi za nadziranje tadašnjeg željezničkog kolodvora da ga ne sruše saveznici. Na kraju su ga izbombardirali i srušili upravo saveznici. Čuvar se uvijek iz sigurnosti brodske sise mogao pravdati da nije vidio, a ni čuo bogme. Bio sam u sisi! U potpunosti razumljivo opravdanje.
S lijeve strane, na sadašnjem Trgu hrvatskog proljeća, nalazila s česma iz koje je tekla temalna voda, bar po pričama starijih. Od potresa 13. travnja 1964 u kojem je porušeno 2170 kuća, a oštećena 7.972 objekta, nema više ni termalne vode, a ni česme iz priče.
Prvo sam se zapitao kako osobe s invaliditetom u invalidskim kolicima mogu priječi na onostrano pješačim nathodnikom. Odgovor je jasan - nikako, ako nemaju mogućnost teleportacije. Pa mi kršimo ratificiranu konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.
Sam nathodnik se raspada i na par mjesta konstrukcija se raspada. Ne znam kakav je po noći. Ima dosta grafita, ali onih političkih nema. Bravo mladi! Nathodnik me podsjeća na Kolmanskop iz Namibie. Samo naš pothodnik ne guta pustinja, nego nebriga.
Na klupama se možeš jedino odmoriti, ako imaš u sebe cjepivo za tetanus, kojeg sam zaboravio kod kuće.. Milovićka i stepenište prilagođeno za nikog. Sama zgrada je afunkcionalana, kao i pristup u istu za osobe s invaliditetom, baš kao i famozni pothodnik u Osječkoj ulici. Suma sumarum, rizično je hodati nad zemljom zbog opasnosti da propadneš i pod zemljom, zbog opasnosti da ne zaglaviš pod zemljom. Ipak, pothodnik u Osječkoj ima automatske rampu za osobe s invaliditetom, koji je doslovno praktični nemoguće koristiti.
Odlučio sam da idem kući sam, iako je 15 h. Iz Đure nitko ne izlazi. Da li tu tko radi? Đir do Milovićke je uspjeh. E da, vidio sam ih . Vidio sam ljude napokon. Ipak nisam Pale sam na svijetu, ali ovim tempom odlaska stanovnika, pretendiram da to postanem.Hrvatska je ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Da podsjetim.
PRISTUPAČNOST“ članak 9. Konvencije 1. Države stranke ove Konvencije poduzet će odgovarajuće mjere osiguravanja pristupačnosti osobama s invaliditetom, izgradnjom okruženja, prijevozom, informacijama i komunikacijama, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije i sustave, kao i drugim uslugama i prostorima otvorenim i namijenjenim javnosti, kako u urbanim, tako i u ruralnim područjima, na ravnopravnoj osnovi, kako bi osobama s invaliditetom osigurale život neovisan o tuđoj pomoći i potpuno sudjelovanje u svim područjima života. Ove će se mjere, koje će uključivati identifikaciju i uklanjanje prepreka i barijera pristupačnosti, primjenjivati, među ostalim, na: (a) građevine, ceste, prijevoz i druge zatvorene i otvorene prostore, uključujući škole, stambene zgrade, zdravstvene ustanove i radna mjesta, (b) informacije, komunikacije i druge usluge, uključujući elektroničke usluge i službe hitnih intervencija. A da se bar planski počnemo pridržavati ratificiranog?
Volim svoj grad Slavonski Brod , koji je u isto vrijeme neodoljivo privlačan, ali i odbojan. Naš grad ide polako naprijed i puno toga je učinjeno čak i da se pređe na drugu stranu Svačićeve, a dvadest metara dalje, opet su barijere.
Naravno, na povratku nju opet sam ugledao nju. Svoju jadnu ne podapranu i raspadajuću papirnato plišanu rodicu.
