Dobriša Cesarić: Pogled

U tvojim očima kadikad
Tajanstven jedan pogled sine.
Al' tek što sine već i mine.
Što skriva u svom čudnom sjaju
Taj odraz bogate dubine?

Da l' bol, što neće da se smiri?
Ne znam, gonetam uzaman.
Il' bljeskom tuge iz njeg viri
Nesretni, davni neki dan?

Ili je san, duboko snivan,
Nikad neostvaren al divan,
što svagda će mi ostat skrit,
A tvoga bića on je bit.

Svakog jutra kad se probudim, nakon vađenja krmelja iz lijevog oka, i naravno, standardnog rituala čitanja vijesti na mobitelu, u sjedećem položaju na wc školjki, bacim pogled sa svog balkona i vidim tri slike.

Prvi pogled

Prekrasna  crvena staza, koju već djeca zovu  crveni tepih. Njena refleksija me zabljesne da pomislim otići po svoje sunčane naočale. Ljubav, strast, radost i revolucionarna boja. Zadato je crvena. AlI ne valjda toliko crvena koja  bi trebala imati snažno, razdražujuće djelovanje, popravlja raspoloženje, ubrzava puls, disanje i mišićnu napetost. Naravno, kod mene je sve obrnuto. Toliko mi diže raspoloženje da se odmah sjetim onih upozorenja s tv a za epi napade

Drugi pogled

Prekrasna Brodska avenija u terminalnom stadiju raskopavanja. Vidim smeđu boju  i sivu boju. To je boja zemlje, prirode, nastanka novog života, snage i želje za novim postignućima. Kod nas je opet obrnuto smeđu boju  okružuje boja asfalta.

Da stabiliziram pogledavanje,  pogledat ću baš između prva dva pogleda.

Treći pogled

A  joj to je ona papirnato plišana gigantska roda s video nadzorom. Spustit ću roletnu i, naposljetku,  predivan pogled. Ne vidim više ništa osim crne boje. Koja se povezuje sa žalošću, tajnama, magijom, silom, nasiljem, zlom i elegancijom. Povezuje se i crnokošuljašima, da dignem roletnu i nađem balans u prvom crvenom pogledu?

Neću, idem na kavu.