"To je samo vrh ledenog brijega. Veliki politički projekt počinje se ostvarivati..." Tako je javila ruska službena novinska agencija ITAR-TASS, a tu su vijest mnogi očekivali od početka ukrajinske krize; najveća ruska energetska kompanija, Gazprom Neft, konačno je "potpisala ugovor sa svojim klijentima o prelasku sa dolara na euro (u tranziciji na rublju) "kod plaćanja u gotovini". Vijest da je dogovor zaista potpisan, a ne samo da se o njemu raspravljalo, data je od strane predsjednika upravnog odbora Gazproma, Aleksandra Đurkova.Usprkos pritiscima Wall Streeta i cijele vojske njegovih propagandista kao i političkog aparata, 9 od 10 potrošača nafte i plina Gazproma kroz sljedećih 30 godina pristaju na plaćanje u Eurima. Naravno, veliku vododjelnicu predstavljao je dosad još nikad viđen dogovor Gazproma s Kinom, za 30 godišnju isporuku u vrijednosti od 400 milijardi Gazpromu, za snabdjevanje Kine plinom, potpisan u Šangaju prošlog 21. svibnja, u prisutnosti predsjednika Putina i predsjednika Xi Jaopinga, za vrijeme žestoke englesko-američke destabilizacije Ukrajine.Ustvari, nije točno govoriti o 400 milijardi dolara, jer taj "veliki posao" već u renminbi (ili yuanima)i ruskim rubljama, vezuje ekonomski i strateški Kinu i Rusiju kroz sljedeća tri decenija de facto (a možda čak de jure) i stvara nerazorivo simboličko savezništvo, koje će nužno obuhvatiti i vojni aspekt.Dogovor između Rusije i Kine je jasan poraz opsesivnih pokušaja Wall Streeta da se dvije zemlje održe u stanju konkurencije i, idealno, sukobljavanja, gotovo ratnog. Dakle mijenja se struktura savezništava, udara se na historijske temelje engleske kolonijalne geopolitike (podijeli pa vladaj!).Pod porastom pritisaka i prijetnji upućenih nacionalnoj sigurnosti dvije zemlje, Rusija i Kina, su briljantno nadišle ideološko-kulturne razlike, koje su ranije bile potaknute od starih kolonijalnih sila (i od njihovih nasljednika financijera Wall Streeta i Londona) u svojoj strategiji "podijeli&osvoji". Osim toga, na užas Londona i Washingtona, Kina i Rusija su zaključile dogovor s Indijom (zemlje BRICS-a!) rušeći još jedan princip engleske geokolonijalne politike: tajna kontrole Azije i Euroazije uvijek se svodila na izazivanje vječnog rivalstva između Indije, Kine i Rusije.
Bila je to formula "Velike igre"u XIX stoljeću. To je bio motiv zbog kojega je Obama bio izabran da naslijedi Georgea W. Busha. Tadašnji kandidat za podpredsjedništvo, Joseph Biden, javno je izjavio, 27.kolovoza 2008., na demokratskoj "konvenciji" u Denveru, zašto je dvojac Obama- Biden bio izabran da zaposjedne Bijelu Kuću.
Najveća pogreška Busheve administracije kao i republikanaca, tada je rečeno, nije bila žestoka ratobornost, koju su pokazali, već njihov poraz u "suočavanju s najmoćnijim snagama, koje na izvjestan način oblikuju ovo stoljeće: izranjanje Rusije, Kine i Indije i njihovo pretvaranje u velesile". Ljubljeni posinak Zbigniewa Brzezinskog , Barack Obama, morao je poraziti tu veliku "prijetnju". Očito, nije u tome uspio! Ali to objašnjava tvrdoglavu, neracionalnu, autodestruktivnu aroganciju Sijedog kralja sadašnje administracije.
Treba podvući značenje ovakvog razvoja u odnosu na stvarnu ekonomiju i na financijske strukture, koje su njome uvjetovane. Takvi pravci razvoja Euroazije mogu oslabiti "lance koji vežu Europsku Uniju za londonski City". Kraj sistema plaćanja u dolarima (petrodolarima) ne odnosi se na valutu Sjedinjenih Država ili na Sjedinjene Države kao takve. Napuštanje tog sistema znači restauraciju racionalne i prosperitetne ekonomije u samim Sjedinjenim Državama. Ono što je poznato pod nazivom "sistem dolara" samo je sredstvo financijskih centara, koji na taj način posjeduju feude za pljačkanje svjetske ekonomije. Ti su centri spremni na bilo što, samo kako bi spasili svoje pravo na pljačkanje. Poznato je, da tko god je dosad tražio alternativu dolaru kao sistemu, kako je naišao na divljački otpor. U ovom času ispravno je sjetiti se generala Leonida Ivašova. On je 15.lipnja 2011., razmišljajući o divljem razaranju Libije, kao glasnogovornik oružanih snaga Rusije i prijašnji predstavnik Rusije u NATO-u, napisao " BRICS i misija preobličavanja svijeta" : tko se usudio osporavati hegemoniju dolara, objasnio je Ivašov, postaje meta napada. Naveo je vrlo precizne primjere: Irak, Libija, Iran.
"Zemlje koje su se usudile izazvati i osporiti nadmoć dolara, bez ikakve razlike, sve do jedne, podnijele su žestoke pritiske i u nekim slučajevima razorne napade" . Ali "financijski imperiji koje su stvorili Rothschild i Rockefeller nemoćni su pred pet najvećih civilizacija, koje predstavljaju BRICS".
Tako je Ivašov pristalica koordinirane strategije zemalja, koje predstavljaju polovicu svjetskog stanovništva, i koje potvrđuju svoju nezavisnost korištenjem vlastite valute. "Prelazak na nacionalne monete u financijskim transakcijama između zemalja BRICS-a garantirat će im postizanje dosad neviđene razine nezavisnosti."
Od propasti Sovjetskog Saveza zemlje koje su ugrozile prevlast dolara bez razlike podnosile su jake pritiske i ponekad razorne napade. Sadam Husein, koji je zabranio cirkulaciju dolara u svim sektorima iračke ekonomije, pa i u trgovini naftom, bio je srušen i podvrgnut smrtnoj kazni, a njegova je zemlja uništena.
Gaddafi je započeo s premještanjem trgovine plinom i naftom Libije u arapske valute, pokrivene zlatom, a zrakoplovni napadi na njegovu zemlju započeli su gotovo smjesta...Teheran je morao prekinuti namjeru da napusti dolar, kako bi izbjegao da i on ne postane žrtva agresije. Pa ipak, uživajući i neograničenu podršku Sjedinjenih Država, financijski imperiji Rotschilda i Rockefellera nemoćni su protiv pet najvećih civilizacija svijeta, što ih predstavljaju zemlje koje imaju gotovo polovicu svjetskog stanovništva.
BRICS su očito imuni na vrlo velike pritiske i zemlje članice BRICS-a nisu ranjive šarenim revolucijama i strategija izazivanja i izvoza financijskih kriza može se vrlo lako obrnuti protiv onih, koji su je započeli. Nasuprot Sjedinjenim Državama i Europskoj Uniji zemlje BRICS-a imaju dosta prirodnih resursa ne samo da održavaju vlastitu ekonomiju na površini, prodajući hidrokarburate, hranu, vodu i električnu energiju, već i da podrže snažan ekonomski rast.
Prelazak na nacionalne valute u financijskim transakcijama između zemalja BRICS-a garantirat će još nepoznatu razinu nezavisnosti od Sjedinjenih Država i od Zapada općenito, ali i to je samo vrh ledene sante. Veliki geopolitički projekt počet će se ostvarivati. Sad je na Europi da se odluči za veliki korak.
Ukrajinska kriza je ustvari bitka za Europu. Elite kontinentalne Europe, Njemačka Alfreda Herrausena, Francuska Charlesa De Gaullea, Italija za vrijeme Enrica Mattei i Alda Mora pripadali su jednoj Europi, koja je bila u potrazi za vlastitim suverenitetom i za vlastitom nezavisnošću...Međutim europske elite do sada su podnosile teror i prijetnje upravo u onim terminima, kako je to naveo general Ivašov.
Sada upravo bjesni bitka za Europu. Treba vidjeti, koje europske velesile, a koji pak šutljivi partneri, traumatizirani i prestrašeni, posmatraju sa strepnjom i s bolnim sjećanjima na prošle poraze, čvrst stav Rusije.
Izvor: advance
