Vlasti nas vode na put bez povratka

Postupak za uključivanje Hrvatske u eurozonu je počeo, iako Vlada na tom putu ima slabu potporu građana i stručnjaka. Ministarstvo financija i Hrvatska narodna banka poslali su prekjučer europskim institucijama pismo namjere kojim izražavaju težnju Hrvatske za ulazak u čekaonicu za euro, u europski tečajni mehanizam (ERM2).

U priloženom akcijskom planu, kažu, opisali su 19 mjera koje bi Hrvatska trebala provesti u idućih godinu dana. Bude li sve išlo prema planu, Hrvatska bi već 2023. mogla prihvatiti euro.Vlada i HNB smatraju odricanje od nacionalne valute poželjnim, jer se Hrvatska na uvođenje eura obvezala pristupnim ugovorom s Europskom unijom - što su hrvatski građani neizravno prihvatili na referendumu o ulasku države u EU. Vlasti pritom zanemaruju činjenicu da Hrvatska nije obvezna prihvatiti euro dok god ne smatra da su sazreli uvjeti.

U silnoj žurbi, vlasti su zaboravile upozoriti građane da je ulazak u euro jednosmjerna ulica, iz koje više nema povratka. Naime, države se ne mogu vratiti na staru valutu ako naknadno uvide, poput Grčke i Italije, da im je euro naškodio.

Zanimljivo je da vlasti ne obećavaju građanima da će uvođenje eura potaknuti veći izvoz, investicije, pokrenuti hrvatsko gospodarstvo, zapošljavanje, povećati plaće i smanjiti iseljavanje iz zemlje.

Vladajući krugovi to su obećavali više od dva desetljeća, kada je Hrvatska ulazila u različite međunarodne organizacije, uključujući i EU. Međutim, događa se suprotno. Hrvatska sve više zaostaje za drugima i pada na dno EU-a.Uvođenje tuđe valute nijednoj državi nije omogućilo procvat.

Iskustva Poljske, Mađarske, Češke, Švedske, Rumunjske i ostalih zemalja pokazuju da se s vlastitom valutom može natprosječno brzo napredovati. Naprotiv, iskustva Grčke, Italije i ostalih mediteranskih zemalja potvrđuju da prihvaćanje zajedničke europske valute pridonosi njihovom sve većem zaostajanju za Njemačkom i Nizozemskom, koje od eura imaju najveće koristi. Koliko je euro ekonomski učinkovit, najslikovitije pokazuju podaci Svjetske banke za posljednjih 10 godina.

Nakon 2009. gospodarstvo Kine skočilo je 139 posto, SAD-a 34 posto, a 19 članica eurozone jedva je dosegnulo prijekriznu razinu.Vladajući krugovi, HDZ i SDP, sustavno ignoriraju brojne naše stručnjake koji dokazuju da je jedan od ključnih razloga za zaostajanje Hrvatske u posljednjih četvrt stoljeća upravo u tome što je sustavno zanemarivala vlastitu valutu.

Za razliku od uspješnih zemalja, hrvatske vlasti nisu koristile monetarnu politiku, tečaj i kamate, za poticanje gospodarstva. Naprotiv, kuna je upotrebljavana, svjesno ili nesvjesno, na način koji je više koristio tuđim gospodarstvima, nego vlastitom.

Kuna je od uvođenja 1994. bila precijenjena prema njemačkoj marki, a potom i prema euru. Stoga je gospodarstvo izgubilo konkurentnost, industrija i poljoprivreda su propadale, nezaposlenost se povećavala, a Hrvatska se morala sve više zaduživati.

Vladajući krugovi pobrkali su ciljeve. Težeći za stabilnom (i precijenjenom) kunom, destabilizirali su gospodarstvo.HNB se nije trudio da konkurentnost gospodarstva potiče postupnom devalvacijom kune, iako bi to pojeftinilo hrvatske proizvode na domaćem i stranom tržištu. Naprotiv, vlade su konkurentnost odlučile postizati obilazno, putem interne devalvacije.

Krenule su u devalvaciju hrvatskih plaća. To potvrđuje i istraživanje ETUI-ja, prema kojem su plaće u našoj zemlji nakon 2008. realno pale 11 posto - najviše u EU-u, nakon Grčke.

Ako Hrvatska prihvati euro i odrekne se mogućnosti devalvacije valute, ta će interna devalvacija postati normalna stvar. Hrvatskoj, poput Grčke, u sljedećoj krizi neće preostati ostati drugo nego iznova stezati plaće, javnu potrošnju i životni standard građana. Mladi će ljudi nastaviti s iseljavanjem i graditi druge zemlje.

Ukratko, vladajući krugovi već se dugo ponašaju kao da se Hrvatska nalazi u čekaonici za euro - otkako su kunu razmjerno čvrsto vezali uz stranu valutu. Formalnom aplikacijom za ulazak u ERM2, Vlada zapravo želi potvrditi jalovu politiku prema gospodarstvu, koja se u Hrvatskoj provodi nakon Domovinskog rata.

Međutim, ako nastavi tim putem i potpuno se odrekne kune, Hrvatska će se lišiti mogućnosti da jednom napravi gospodarski zaokret. Hrvatska će eurom zabetonirati svoju lošu ekonomsku situaciju i masovno iseljavanje, staviti se u polukolonijalni položaj prema najjačim državama EU-a i prikovati za dno Unije.

Pravi put bio bi da vladajući rehabilitiraju ulogu kune i maksimalno je iskoriste za dobrobit hrvatskoga gospodarstva. Paradoksalno jest da se danas čak i privatne kompanije, poput Facebooka, bore za mogućnost izdavanja vlastita novca, znajući njegovu golemu moć. Istodobno, države poput Hrvatske trebale bi nad vlastitom valutom izvesti eutanaziju.

novilist