Kina je prije dva dana objavila protumjere na uvoz američkih proizvoda namećući carine u visini do 25% za 128 proizvoda. To je odgovor samo na uvođenje američkih carina na čelik i aluminij, objavilo je kinesko ministarstvo financija, a javlja agencija Xinhua. Vrijednost uvozne robe za koju je Kina uvela carine doseže 3 milijarde dolara.
Službeni Peking je upozorio prošli mjesec da razmišlja o uvođenju carina, što je izazvalo zabrinutost zbog mogućeg izbijanja trgovinskog rata između dva svjetska ekonomska diva. Nove kineske carine, koje je odredila resorna komisija zadužena u okviru kineske vlade, odnose se na različite proizvode od voća do svinjskog mesa.
Međutim, ovaj sukob se neće zaustaviti. Američki predsjednik Donald Trump je 22. ožujka najavio da će SAD uvesti nove carine na oko 60 milijardi dolara uvezene kineske robe. Sredinom ožujka je Bijela kuća odbila komentirati veličinu ili vremenski raspored bilo kojeg poteza vezanog uz uvođenje carina Kinezima.
Potvrđeno je kako Trump nastoji uvesti carine od 60 milijardi dolara na uvoz kineske robe, a usmjerit će se prvenstveno na tehnologiju i telekomunikacijske sektore, izjavili su dužnosnici koji su o tom pitanju raspravljali s Trumpovom administracijom. Dodano je i kako će carine biti povezane s istragom o intelektualnom vlasništvu, koja je u skladu s američkim Zakonom o trgovini počela u kolovozu prošle godine.
One su konačno i objavljene i Bijela kuća je jučer najavila predloženi spisak od 1300 kineskih proizvoda vrijednih oko 50 milijardi dolara. Iako desetak milijardi manje od planiranog, ovo je ipak ogroman iznos i znak da je trgovinski rat između Washingtona i Pekinga ušao u vruću fazu.
Popis širokog spektra obuhvaća zrakoplovnu, informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, robotiku i industriju strojeva. SAD su se očito usmjerile na kineski sektor visoke tehnologije, s ciljem da smanje kineski izvoz u SAD i potkopavaju razvoj visokih tehnologija u Kini.
Kina je odmah odgovorila. Ministarstvo trgovine i Ministarstvo vanjskih poslova su dali izjave kojima je osuđuju američku praksu. Glasnogovornik Ministarstva trgovine je izjavio je kako će Kina usvojiti jednake protumjere na američki izvozu.
Kao što smo naveli, Kina je za sada nametnula carine na američke proizvode vrijedne oko 3 milijarde dolara kao odgovor na američke carine na kineski čelik i aluminij, a mjera je stupila na snagu 2. travnja.
Najnoviji popis koji je SAD objavio, uz jasne izjave Pekinga, znači da su dvije zemlje počele udarati u ratne bubnjeve trgovinskog rata. Kineski državni list Global Times piše kako će Washington morati platiti skupu cijenu za pokretanje ovog rata.
SAD pokušavaju napasti kineski plan “Made in China 2025”. Međutim, Kina ima astronautiku i zrakoplovnu industriju, kao snažnu neovisnost sposobnosti istraživanja i razvoja. Kina je nadmašila SAD u ključnim područjima kao što su komunikacijske tehnologije 5G i ima visoko konkurentne robotske tehnologije. Nerealno je očekivati da SAD mogu blokirati napredak ovih sektora.
Akcije Sjedinjenih Država nas podsjećaju da Kina ne može računati na bilo kakvu američku pomoć u razvoju visoke tehnologije i da Washington želi zaustaviti razvoj neovisnih sposobnosti Kine. Kinesko tržište bi se trebalo okretati domaćim tvrtkama visoke tehnologije. Američki komunikacijski proizvodi predstavljaju veću prijetnju kineskoj nacionalnoj sigurnosti od kineskih proizvoda koji se izvoze u SAD i Kina ne smije smanjiti razinu opreza.
Budući da su SAD pokrenule trgovinski rat, kineske protumjere trebaju biti takve da se mogu nositi s teškim udarcem, udarajući na ono čega se SAD najviše boji.
Kineski stručnjaci, za sada na neslužbenoj razini, preporučuju da se s odgovorom krene udarom na američku soju i proizvode od kukuruza, za što će lako pronaći zamjenu na globalnom tržištu.
Ako američka poljoprivredna industrija pretrpi štete, za razliku od Kine, koja ima stabilan politički sustav, a društvo razvijenu svijest zajedništva, to će imati ogroman učinak na političke procese u Sjedinjenim Državama. Vladajuća garnitura u Washingtonu će platiti veliku cijenu.
Američki uzgajivači soje su već prilično nervozni i vode televizijske kampanje kako bi se suprotstavili Trumpu i spriječili pokretanje trgovinskog rata. Njihova anksioznost će stvoriti pritisak na američke političare.
Američka automobilska industrija bi trebala biti sljedeća. Mnoga američka poduzeća, poput General Motorsa, imaju tvornice u Kini. Peking bi trebao znatno povećati uvozne tarife na američke vozila i njihove dijelove, što će potaknuti američke proizvođače da još više proizvodnje prenesu u Kinu. U tom slučaju će se proizvodnja automobila u Sjedinjenim Državama dodatno smanjiti. Budući da je Kina odavno najveće automobila na svijetu, ova zemlja u tom sektoru ima dominantan utjecaj.
Peking bi također trebao smanjiti narudžbe američke kompanije Boeing i umjesto američkih zrakoplova naručiti Airbus.
Kina ima mnogo aduta u objavljenom trgovinskom ratu. Ogranci američkih kompanije u Kini svake godine proizvode i prodaju više od 200 milijardi dolara proizvoda samo na kineskom tržištu, a domaće kineske tvrtke mogu zamijeniti većinu njih. Uslužna trgovina s Kinom također ubrzano raste. U tom smislu Peking ima puno prostora za suzbijanje Sjedinjenih Država.
Neke američke elite tvrdoglavo i bez ikakvih argumenata vjeruju da je ovisnost kineske ekonomije o američkom tržištu znatno veća od ovisnosti američke ekonomije o kineskom tržištu. Upravo te skupine, na temelju njihovog općeg nerazumijevanja situacije, tjeraju Washington da promijeni svoju trgovinsku politiku s Kinom. No, istina je da je ukupna veličina kineskog tržišta u smislu potrošnje već nadmašila SAD. Logika da Kina ovisi o Sjedinjenim Državama je neodrživa.
SAD pokušavaju ugušiti razvoj kineskih visokih tehnologija, dok se Kina ubrzano razvija i tijekom trgovinskog rata. Logično je da se Washington boji rastuće konkurentnosti Kine u području visokih tehnologija, ali donosi kontraproduktivne mjere, umjesto da potiče američke kompanije na natjecanje.
Kina će u financijskom smislu Washingtonu na nove carine odgovoriti istom mjerom i carinama od oko 50 milijardi dolara na ciljane sektore uvoza iz Sjedinjenih Država. Kineski stručnjaci su već locirali one koji bi, ako budu pogođeni kineskim carinama, najviše ugrozili američko gospodarstvo i državni proračun. SAD će platiti istu cijenu, jer Washington treba prisiliti da razmisli o posljedicama odmjeravanja snage s Kinom i da pokuša raditi na tome kako s Pekingom zajedno raditi na obostrano korisnoj suradnji. U suprotnom slučaju, lavina koja se zakotrljala će dovesti do velike krize i političkih potresa u jednoj od dvije zemlje, a Kina je u toj situaciji u puno povoljnijem položaju.
Profesor James Petras za Global Research piše kako američki predsjednik, europski čelnici i njihovi akademski glasnogovornici žele veći udio na tržištu, a trgovinski suficit i tehnološku moć Kine pripisuju “krađi zapadne tehnologije i nepoštenim trgovačkim praksama”. Predsjednik Trump je zaista pokrenuo “trgovinski rat”, podigao je carine, osobito na kineski izvoz, provodeći protekcionistički gospodarski režim. Međutim, svi ovi zapadni “sinofobi” su zanemarili razvoj posljednjih 250 godina, počevši od postrevolucionarne američke politike “zaštite industrije u nastajanju”. Trebalo bi pojasniti model na kojem se temelji trenutni zapadni napad na Kinu.
Zapadni ideolozi kažu da bi “nazadne ekonomije” trebale slijediti razvoj onih koji su sami sebe proglasili pobjedničkim zemljama, što je u slučaju Kine bilo Ujedinjeno Kraljevstvo. Tvrdili su da su “razvojne faze” počele prihvaćanjem liberalnih tržišnih politika koje karakteriziraju “komparativne prednosti”, što bi bio izvoz sirovina.
Gospodarska “modernizacija” bi, korak po korak, dovela do stvaranja “zrelih” društava visoke potrošnje. Zagovornici liberalne teorije dominiraju ekonomskim odjelima glavnih američkih sveučilišta i planiraju strategiju koju zagovaraju američki političari.
Međutim, od samog početka su različiti ekonomski povjesničari naglašavali ozbiljne anomalije. Na primjer, “prvi poticatelji razvoja”, poput Velike Britanije, imali su zajamčene komercijalne prednosti koje je proizvelo carstvo koje je prisililo kolonije na izvoz sirovina u nepovoljnim komercijalnim uvjetima, što je prednost koju nisu imale ostale zemlje. U drugom slučaju, postrevolucionarne Sjedinjene Države koje je vodio ministar financija Alexander Hamilton su uspješno promovirale protekcionističku industrijsku politiku kako bi zaštitile “stvaranje američke industrije” i oslobađanje od dominacije Britanskog carstva.
Profesor James Petras pojašnjava da se građanski rat u Americi vodio upravo kako bi spriječilo vlasnike plantaža da slobodno izvoze svoje sirovine engleskim proizvođačima. Sredinom devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća zemlje u razvoju poput Njemačke, Japana i Sovjetskog Saveza odbijaju ideologiju slobodne trgovine i otvorenih tržišta u korist industrije zaštićene od strane središnje države. Tako su uspjeli su prevladati zaostalost, natjecati se i prevladati “prve razvojne sile” poput Velike Britanije.
Nakon Drugog svjetskog rata i nakon neuspjelih pokušaja da slijedi model “slobodnog zapadnog tržišta”, Južna Koreja, Tajvan i Malezija uspješno primjenjuju protekcionističke razvojne modele u izvozu. Regije i zemlje koje su pratile zapadnu politiku slobodnog tržišta u izvozu primarnih dobara, kao što su Latinska Amerika, Afrika, Bliski istok i Filipini, nisu izašli iz ekonomske stagnacije i zaostalosti.
Ekonomski povjesničar Alexander Gerschenkron je tvrdio da je ekonomska zaostalost zemljama u nastajanju dala određene strateške prednosti, jer su sustavno zamijenile uvoz s nacionalnim industrijama, što je dovelo do dinamičnog rasta, a kasnije do konkurentnih izvoznih strategija.
Uspješne zemlje u razvoju posuđivale su i stekle najnovije tehnologije proizvodnje dok su prvi razvijeni industrijalci ostali pri zastarjelom načinu proizvodnje.
Drugim riječima, zemlje u razvoju, koje je vodila država, “preskočile” su faze rasta i nadvladale konkurente. Kina je izvrstan primjer Gerschenkronovog modela. Kroz državnu intervenciju je nadmašila ograničenja monopolističkih kontrola imperijalističkih zemalja i brzo napredovala posuđivanjem naprednijih tehnologija i inovacija, a potom je postala najaktivniji kreator naprednih patenata u svijetu. 2017. Kina je podnošenjem 225 patenata nadmašila Sjedinjene Države, dok su Sjedinjene Države ostale na 91. mjestu, piše Financial Times u članku od 16. ožujka. Izvrstan primjer napretka u tehnološkim inovacijama Kine je Huawei Grupa, koja je u 2017. uložila 13,8 milijardi dolara u istraživanje i razvoj, te planira povećati svoj godišnji proračun od 20 milijardi dolara.
Kineske će nastoje definirati standarde u tehnologijama sljedeće generacije, uključujući umrežavanje ili takozvani “networking”. Odluka Washingtona da isključi Kinu s američkog tržišta nema nikakve veze s navodnim optužbama da Kina “krade” patente i američke tajne i sve je posljedica troškova za istraživanje Huawei Grupe, privlačenja talenata, tehnologije, opreme i međunarodnog partnerstva.
Protekcionistička “sinofobija” Bijele kuće je potaknuta strahom zbog kineskog napretka u računalnim mrežama velike brzine pete generacije, čime se potkopava sposobnost Sjedinjenih Država da se natječu u najsuvremenijim tehnologijama. Natjecateljska izvrsnost Kine je rezultat sustavnom državnom zamjenom tehnologije, što je dozvolilo ekonomiji postupnu liberalizaciju i da prestigne SAD na domaćem i svjetskim tržištima. Kina je slijedila i nadmašila primjer gore navedenih zemalja sa “zakašnjelim razvojem” u odnosu na centar imperije, prije svega Njemačke i Japana, kombinirajući rast izvoza naprednih industrijskih proizvoda, kao vodeći sektor, s relativno zaostalim poljoprivrednim sektorom koji pruža rad i hranu po vrlo niskim cijenama. Kina se sada penje na ljestvama razvoja, produbljuje i jača unutarnje tržište, unapređuje područje visoke tehnologije i postupno smanjuje važnost bazne industrije i hrđe.
Američka nemogućnosti da se natječe s Kinom i posljedični trgovinski deficit proizlazi iz nemogućnosti da se usvoje nove tehnologije te da ih se primijeni u nacionalnoj civilnoj proizvodnji, čime bi se povećali prihodi, poboljšala i ojačala radna snaga u konkurentnim sektorima koji bi mogli braniti domaće tržište.
Država je svoju vodeću ulogu predala u ruke financijske i vojne elite koje su narušile konkurentnost američke industrije. To bi ukratko bio ključni razlog američke propasti. Štoviše, za razliku od Kine, država nije obraća pozornost prepoznavanju prioritetnih ciljeva koji bi bili kompatibilni s intenziviranjem kineske konkurencije.
Dok Kina izvozi gospodarske proizvode, Sjedinjene Države izvoze oružje i ratove. Istina, Sjedinjene Države prednjače u izvozu oružja, ali imaju i sve veći trgovinski deficit.
Kina troši milijarde dolara na ulaganja u infrastrukturu u više od pedeset zemalja, čime samo povećava svoj trgovinski višak, a Sjedinjene Države troše milijarde na više od 800 vojnih baza u inozemstvu.
Nakon svega, SAD optužuju Kinu, globalnu ekonomsku silu, za nelojalnu trgovinu i krađu američke tehnologije, ignorirajući povijest svih zemalja s namjerno odgođenim razvojem, počevši s razvojem samih Sjedinjenih Država i pada Velike Britanije u devetnaestom stoljeću. Sjedinjene Države pokušavaju vratiti vrijeme, a to čine na pozornici na kojoj protekcionizam ne povećava konkurentnost Sjedinjenih Država ili njihov udio na domaćem tržištu.
Američki protekcionizam će jednostavno rezultirati višim cijenama, neiskusnim radom, ratnim dugovima i financijskim monopolom. “Trgovinski rat” Sjedinjenih Država će jednostavno dopustiti kineskoj državi da preusmjeri trgovinu s američkog tržišta na druga tržišta i preusmjeriti ulaganja u jačanje nacionalnog gospodarstva, poveća veze s Rusijom, Azijom, Afrikom, Latinskom Amerikom i Oceanijom.
“Igru optužbi” Sjedinjenih Država protiv Kine je vrlo loš odgovor na unutarnje američke probleme. Umjesto toga, Washington bi trebao preispitati svoju ovisnost o liberalnom gospodarstvu, koje nema ni planova ni smisla. Posezanje za carinama će u ovom slučaju povećati troškove bez povećanja prihoda i inovativnosti. Trenutni protekcionizam Sjedinjenih Država je u začetku. Najnovije carina od 50 milijardi dolara utječu na manje od 3% kineskog izvoza. Umjesto da pokuša optužiti inozemne konkurente poput Kine, bilo bi pametnije učiti iz svog iskustva i objediniti tehnološki napredak sa strateškim ulaganjima u infrastrukturu i domaću potrošnju. Sve dok se ne smanji vojna potrošnja za dvije trećine i dok se financijski sektor ne podredi industriji i unutarnjem tržištu, SAD će i dalje će zaostajati za Kinom.
Umjesto povratka strategiji zaostalih zemalja koje su se oslanjale ili se još uvijek oslanjaju na zaštitu nacionalne industrije u povojima, Sjedinjene Države trebaju prihvatiti svoju odgovornosti natjecati se s razvojem kojeg će voditi država, koja će poboljšati svoju radnu snagu, vještine i samim time osigurati blagostanje širokim slojevima stanovništva.
Međutim, kako financijskom i vojnom sektoru u Washingtonu a pamet ne pada da popusti u ovom sukobu, vjerojatno ćemo svjedočiti još većem zaoštravanju sukoba kojeg su SAD unaprijed izgubile. Ovo je zapravo kraj igre, a Amerika će ostati sama sa svojim lažima.
logično
Službeni Peking je upozorio prošli mjesec da razmišlja o uvođenju carina, što je izazvalo zabrinutost zbog mogućeg izbijanja trgovinskog rata između dva svjetska ekonomska diva. Nove kineske carine, koje je odredila resorna komisija zadužena u okviru kineske vlade, odnose se na različite proizvode od voća do svinjskog mesa.
Međutim, ovaj sukob se neće zaustaviti. Američki predsjednik Donald Trump je 22. ožujka najavio da će SAD uvesti nove carine na oko 60 milijardi dolara uvezene kineske robe. Sredinom ožujka je Bijela kuća odbila komentirati veličinu ili vremenski raspored bilo kojeg poteza vezanog uz uvođenje carina Kinezima.
Potvrđeno je kako Trump nastoji uvesti carine od 60 milijardi dolara na uvoz kineske robe, a usmjerit će se prvenstveno na tehnologiju i telekomunikacijske sektore, izjavili su dužnosnici koji su o tom pitanju raspravljali s Trumpovom administracijom. Dodano je i kako će carine biti povezane s istragom o intelektualnom vlasništvu, koja je u skladu s američkim Zakonom o trgovini počela u kolovozu prošle godine.
One su konačno i objavljene i Bijela kuća je jučer najavila predloženi spisak od 1300 kineskih proizvoda vrijednih oko 50 milijardi dolara. Iako desetak milijardi manje od planiranog, ovo je ipak ogroman iznos i znak da je trgovinski rat između Washingtona i Pekinga ušao u vruću fazu.
Popis širokog spektra obuhvaća zrakoplovnu, informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, robotiku i industriju strojeva. SAD su se očito usmjerile na kineski sektor visoke tehnologije, s ciljem da smanje kineski izvoz u SAD i potkopavaju razvoj visokih tehnologija u Kini.
Kina je odmah odgovorila. Ministarstvo trgovine i Ministarstvo vanjskih poslova su dali izjave kojima je osuđuju američku praksu. Glasnogovornik Ministarstva trgovine je izjavio je kako će Kina usvojiti jednake protumjere na američki izvozu.
Kao što smo naveli, Kina je za sada nametnula carine na američke proizvode vrijedne oko 3 milijarde dolara kao odgovor na američke carine na kineski čelik i aluminij, a mjera je stupila na snagu 2. travnja.
Washington mora platiti skupu cijenu za pokretanje trgovinskog rata
FOTO: Ilustracija, Capitol Hill – SAD
Najnoviji popis koji je SAD objavio, uz jasne izjave Pekinga, znači da su dvije zemlje počele udarati u ratne bubnjeve trgovinskog rata. Kineski državni list Global Times piše kako će Washington morati platiti skupu cijenu za pokretanje ovog rata.
SAD pokušavaju napasti kineski plan “Made in China 2025”. Međutim, Kina ima astronautiku i zrakoplovnu industriju, kao snažnu neovisnost sposobnosti istraživanja i razvoja. Kina je nadmašila SAD u ključnim područjima kao što su komunikacijske tehnologije 5G i ima visoko konkurentne robotske tehnologije. Nerealno je očekivati da SAD mogu blokirati napredak ovih sektora.
Akcije Sjedinjenih Država nas podsjećaju da Kina ne može računati na bilo kakvu američku pomoć u razvoju visoke tehnologije i da Washington želi zaustaviti razvoj neovisnih sposobnosti Kine. Kinesko tržište bi se trebalo okretati domaćim tvrtkama visoke tehnologije. Američki komunikacijski proizvodi predstavljaju veću prijetnju kineskoj nacionalnoj sigurnosti od kineskih proizvoda koji se izvoze u SAD i Kina ne smije smanjiti razinu opreza.
Budući da su SAD pokrenule trgovinski rat, kineske protumjere trebaju biti takve da se mogu nositi s teškim udarcem, udarajući na ono čega se SAD najviše boji.
Kineski stručnjaci, za sada na neslužbenoj razini, preporučuju da se s odgovorom krene udarom na američku soju i proizvode od kukuruza, za što će lako pronaći zamjenu na globalnom tržištu.
Ako američka poljoprivredna industrija pretrpi štete, za razliku od Kine, koja ima stabilan politički sustav, a društvo razvijenu svijest zajedništva, to će imati ogroman učinak na političke procese u Sjedinjenim Državama. Vladajuća garnitura u Washingtonu će platiti veliku cijenu.
Američki uzgajivači soje su već prilično nervozni i vode televizijske kampanje kako bi se suprotstavili Trumpu i spriječili pokretanje trgovinskog rata. Njihova anksioznost će stvoriti pritisak na američke političare.
Američka automobilska industrija bi trebala biti sljedeća. Mnoga američka poduzeća, poput General Motorsa, imaju tvornice u Kini. Peking bi trebao znatno povećati uvozne tarife na američke vozila i njihove dijelove, što će potaknuti američke proizvođače da još više proizvodnje prenesu u Kinu. U tom slučaju će se proizvodnja automobila u Sjedinjenim Državama dodatno smanjiti. Budući da je Kina odavno najveće automobila na svijetu, ova zemlja u tom sektoru ima dominantan utjecaj.
Peking bi također trebao smanjiti narudžbe američke kompanije Boeing i umjesto američkih zrakoplova naručiti Airbus.
Kina ima mnogo aduta u objavljenom trgovinskom ratu. Ogranci američkih kompanije u Kini svake godine proizvode i prodaju više od 200 milijardi dolara proizvoda samo na kineskom tržištu, a domaće kineske tvrtke mogu zamijeniti većinu njih. Uslužna trgovina s Kinom također ubrzano raste. U tom smislu Peking ima puno prostora za suzbijanje Sjedinjenih Država.
Neke američke elite tvrdoglavo i bez ikakvih argumenata vjeruju da je ovisnost kineske ekonomije o američkom tržištu znatno veća od ovisnosti američke ekonomije o kineskom tržištu. Upravo te skupine, na temelju njihovog općeg nerazumijevanja situacije, tjeraju Washington da promijeni svoju trgovinsku politiku s Kinom. No, istina je da je ukupna veličina kineskog tržišta u smislu potrošnje već nadmašila SAD. Logika da Kina ovisi o Sjedinjenim Državama je neodrživa.
SAD pokušavaju ugušiti razvoj kineskih visokih tehnologija, dok se Kina ubrzano razvija i tijekom trgovinskog rata. Logično je da se Washington boji rastuće konkurentnosti Kine u području visokih tehnologija, ali donosi kontraproduktivne mjere, umjesto da potiče američke kompanije na natjecanje.
Kina će u financijskom smislu Washingtonu na nove carine odgovoriti istom mjerom i carinama od oko 50 milijardi dolara na ciljane sektore uvoza iz Sjedinjenih Država. Kineski stručnjaci su već locirali one koji bi, ako budu pogođeni kineskim carinama, najviše ugrozili američko gospodarstvo i državni proračun. SAD će platiti istu cijenu, jer Washington treba prisiliti da razmisli o posljedicama odmjeravanja snage s Kinom i da pokuša raditi na tome kako s Pekingom zajedno raditi na obostrano korisnoj suradnji. U suprotnom slučaju, lavina koja se zakotrljala će dovesti do velike krize i političkih potresa u jednoj od dvije zemlje, a Kina je u toj situaciji u puno povoljnijem položaju.
Trumpov protekcionizam i Kina kao svjetska ekonomska sila
Profesor James Petras za Global Research piše kako američki predsjednik, europski čelnici i njihovi akademski glasnogovornici žele veći udio na tržištu, a trgovinski suficit i tehnološku moć Kine pripisuju “krađi zapadne tehnologije i nepoštenim trgovačkim praksama”. Predsjednik Trump je zaista pokrenuo “trgovinski rat”, podigao je carine, osobito na kineski izvoz, provodeći protekcionistički gospodarski režim. Međutim, svi ovi zapadni “sinofobi” su zanemarili razvoj posljednjih 250 godina, počevši od postrevolucionarne američke politike “zaštite industrije u nastajanju”. Trebalo bi pojasniti model na kojem se temelji trenutni zapadni napad na Kinu.
Zapadni ideolozi kažu da bi “nazadne ekonomije” trebale slijediti razvoj onih koji su sami sebe proglasili pobjedničkim zemljama, što je u slučaju Kine bilo Ujedinjeno Kraljevstvo. Tvrdili su da su “razvojne faze” počele prihvaćanjem liberalnih tržišnih politika koje karakteriziraju “komparativne prednosti”, što bi bio izvoz sirovina.
Gospodarska “modernizacija” bi, korak po korak, dovela do stvaranja “zrelih” društava visoke potrošnje. Zagovornici liberalne teorije dominiraju ekonomskim odjelima glavnih američkih sveučilišta i planiraju strategiju koju zagovaraju američki političari.
Međutim, od samog početka su različiti ekonomski povjesničari naglašavali ozbiljne anomalije. Na primjer, “prvi poticatelji razvoja”, poput Velike Britanije, imali su zajamčene komercijalne prednosti koje je proizvelo carstvo koje je prisililo kolonije na izvoz sirovina u nepovoljnim komercijalnim uvjetima, što je prednost koju nisu imale ostale zemlje. U drugom slučaju, postrevolucionarne Sjedinjene Države koje je vodio ministar financija Alexander Hamilton su uspješno promovirale protekcionističku industrijsku politiku kako bi zaštitile “stvaranje američke industrije” i oslobađanje od dominacije Britanskog carstva.
Profesor James Petras pojašnjava da se građanski rat u Americi vodio upravo kako bi spriječilo vlasnike plantaža da slobodno izvoze svoje sirovine engleskim proizvođačima. Sredinom devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća zemlje u razvoju poput Njemačke, Japana i Sovjetskog Saveza odbijaju ideologiju slobodne trgovine i otvorenih tržišta u korist industrije zaštićene od strane središnje države. Tako su uspjeli su prevladati zaostalost, natjecati se i prevladati “prve razvojne sile” poput Velike Britanije.
Nakon Drugog svjetskog rata i nakon neuspjelih pokušaja da slijedi model “slobodnog zapadnog tržišta”, Južna Koreja, Tajvan i Malezija uspješno primjenjuju protekcionističke razvojne modele u izvozu. Regije i zemlje koje su pratile zapadnu politiku slobodnog tržišta u izvozu primarnih dobara, kao što su Latinska Amerika, Afrika, Bliski istok i Filipini, nisu izašli iz ekonomske stagnacije i zaostalosti.
Ekonomski povjesničar Alexander Gerschenkron je tvrdio da je ekonomska zaostalost zemljama u nastajanju dala određene strateške prednosti, jer su sustavno zamijenile uvoz s nacionalnim industrijama, što je dovelo do dinamičnog rasta, a kasnije do konkurentnih izvoznih strategija.
Uspješne zemlje u razvoju posuđivale su i stekle najnovije tehnologije proizvodnje dok su prvi razvijeni industrijalci ostali pri zastarjelom načinu proizvodnje.
Drugim riječima, zemlje u razvoju, koje je vodila država, “preskočile” su faze rasta i nadvladale konkurente. Kina je izvrstan primjer Gerschenkronovog modela. Kroz državnu intervenciju je nadmašila ograničenja monopolističkih kontrola imperijalističkih zemalja i brzo napredovala posuđivanjem naprednijih tehnologija i inovacija, a potom je postala najaktivniji kreator naprednih patenata u svijetu. 2017. Kina je podnošenjem 225 patenata nadmašila Sjedinjene Države, dok su Sjedinjene Države ostale na 91. mjestu, piše Financial Times u članku od 16. ožujka. Izvrstan primjer napretka u tehnološkim inovacijama Kine je Huawei Grupa, koja je u 2017. uložila 13,8 milijardi dolara u istraživanje i razvoj, te planira povećati svoj godišnji proračun od 20 milijardi dolara.
Kineske će nastoje definirati standarde u tehnologijama sljedeće generacije, uključujući umrežavanje ili takozvani “networking”. Odluka Washingtona da isključi Kinu s američkog tržišta nema nikakve veze s navodnim optužbama da Kina “krade” patente i američke tajne i sve je posljedica troškova za istraživanje Huawei Grupe, privlačenja talenata, tehnologije, opreme i međunarodnog partnerstva.
Protekcionistička “sinofobija” Bijele kuće je potaknuta strahom zbog kineskog napretka u računalnim mrežama velike brzine pete generacije, čime se potkopava sposobnost Sjedinjenih Država da se natječu u najsuvremenijim tehnologijama. Natjecateljska izvrsnost Kine je rezultat sustavnom državnom zamjenom tehnologije, što je dozvolilo ekonomiji postupnu liberalizaciju i da prestigne SAD na domaćem i svjetskim tržištima. Kina je slijedila i nadmašila primjer gore navedenih zemalja sa “zakašnjelim razvojem” u odnosu na centar imperije, prije svega Njemačke i Japana, kombinirajući rast izvoza naprednih industrijskih proizvoda, kao vodeći sektor, s relativno zaostalim poljoprivrednim sektorom koji pruža rad i hranu po vrlo niskim cijenama. Kina se sada penje na ljestvama razvoja, produbljuje i jača unutarnje tržište, unapređuje područje visoke tehnologije i postupno smanjuje važnost bazne industrije i hrđe.
Ljutite imperijalističke ekonomije se vraćaju protekcionizmu
Američka nemogućnosti da se natječe s Kinom i posljedični trgovinski deficit proizlazi iz nemogućnosti da se usvoje nove tehnologije te da ih se primijeni u nacionalnoj civilnoj proizvodnji, čime bi se povećali prihodi, poboljšala i ojačala radna snaga u konkurentnim sektorima koji bi mogli braniti domaće tržište.
Država je svoju vodeću ulogu predala u ruke financijske i vojne elite koje su narušile konkurentnost američke industrije. To bi ukratko bio ključni razlog američke propasti. Štoviše, za razliku od Kine, država nije obraća pozornost prepoznavanju prioritetnih ciljeva koji bi bili kompatibilni s intenziviranjem kineske konkurencije.
Dok Kina izvozi gospodarske proizvode, Sjedinjene Države izvoze oružje i ratove. Istina, Sjedinjene Države prednjače u izvozu oružja, ali imaju i sve veći trgovinski deficit.
Kina troši milijarde dolara na ulaganja u infrastrukturu u više od pedeset zemalja, čime samo povećava svoj trgovinski višak, a Sjedinjene Države troše milijarde na više od 800 vojnih baza u inozemstvu.
Nakon svega, SAD optužuju Kinu, globalnu ekonomsku silu, za nelojalnu trgovinu i krađu američke tehnologije, ignorirajući povijest svih zemalja s namjerno odgođenim razvojem, počevši s razvojem samih Sjedinjenih Država i pada Velike Britanije u devetnaestom stoljeću. Sjedinjene Države pokušavaju vratiti vrijeme, a to čine na pozornici na kojoj protekcionizam ne povećava konkurentnost Sjedinjenih Država ili njihov udio na domaćem tržištu.
Američki protekcionizam će jednostavno rezultirati višim cijenama, neiskusnim radom, ratnim dugovima i financijskim monopolom. “Trgovinski rat” Sjedinjenih Država će jednostavno dopustiti kineskoj državi da preusmjeri trgovinu s američkog tržišta na druga tržišta i preusmjeriti ulaganja u jačanje nacionalnog gospodarstva, poveća veze s Rusijom, Azijom, Afrikom, Latinskom Amerikom i Oceanijom.
“Igru optužbi” Sjedinjenih Država protiv Kine je vrlo loš odgovor na unutarnje američke probleme. Umjesto toga, Washington bi trebao preispitati svoju ovisnost o liberalnom gospodarstvu, koje nema ni planova ni smisla. Posezanje za carinama će u ovom slučaju povećati troškove bez povećanja prihoda i inovativnosti. Trenutni protekcionizam Sjedinjenih Država je u začetku. Najnovije carina od 50 milijardi dolara utječu na manje od 3% kineskog izvoza. Umjesto da pokuša optužiti inozemne konkurente poput Kine, bilo bi pametnije učiti iz svog iskustva i objediniti tehnološki napredak sa strateškim ulaganjima u infrastrukturu i domaću potrošnju. Sve dok se ne smanji vojna potrošnja za dvije trećine i dok se financijski sektor ne podredi industriji i unutarnjem tržištu, SAD će i dalje će zaostajati za Kinom.
Umjesto povratka strategiji zaostalih zemalja koje su se oslanjale ili se još uvijek oslanjaju na zaštitu nacionalne industrije u povojima, Sjedinjene Države trebaju prihvatiti svoju odgovornosti natjecati se s razvojem kojeg će voditi država, koja će poboljšati svoju radnu snagu, vještine i samim time osigurati blagostanje širokim slojevima stanovništva.
Međutim, kako financijskom i vojnom sektoru u Washingtonu a pamet ne pada da popusti u ovom sukobu, vjerojatno ćemo svjedočiti još većem zaoštravanju sukoba kojeg su SAD unaprijed izgubile. Ovo je zapravo kraj igre, a Amerika će ostati sama sa svojim lažima.
logično
