Unatoč tome što imaju najveći vojni proračun na svijetu, pet puta veći od sljedećih šest zemalja zajedno, najveći broj vojnih baza, više od 180 u svijetu i najskuplji vojno-industrijski kompleks, Sjedinjene Države nisu uspjele osvojiti nijedan rat u XXI stoljeću. U ovom članku nabrojat ćemo ratove i analizirati zašto su SAD, unatoč moćnoj sili, na kraju gubile i gube ratove.
Sjedinjene Države od početka dvadeset i prvog stoljeća sudjeluju u mnogim ratovima i udarima, kao u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Somaliji, Palestini, Venezuela i Ukrajini. Osim toga, obavještajne agencije Washingtona su financirale pet svojih terorističkih skupina, u Pakistanu, Kini, Rusiji, Srbiji i Nikaragvi.
Sjedinjene Države su napale zemlje, proglasile pobjede i kasnije se suočile s otporom i produženim ratovima koji traže veliku vojnu nazočnost samo kako bi zaštitili svoje inozemne ispostave. Sjedinjene Države su imale stotine tisuća žrtava, mrtvih, osakaćenih i psihički poremećenih vojnika. Što Pentagon više troši, veći su gubici i naknadna povlačenja. Vazalni režimi su sve nesposobniji, a korupcija cvjetaju. Nijedan režim kojeg štite SAD nije ispunio ciljeve koje su osmislili američki stratezi i vojni savjetnici. Što se više troši za regrutiranje plaćenika, veći je broj poraza i isporuka oružja protivnicima samih Amerikanaca.
Uspjeh u pokretanju ratova i neuspjeh u njihovom završetku
Sjedinjene Države su upale u Afganistan, osvajajući prijestolnicu Kabul i porazivši njegovu vojsku, a potom su tamo proveli dvadeset godina u izgubljenom asimetričnom ratu. Prve pobjede su postavile temelje za buduće poraze. Bombardiranja su milijune seljaka, trgovaca i obrtnika natjerala da se pridruže lokalnim milicijama. Agresori su poraženi od strane nacionalističkih snaga i religije koja ima duboke korijene vezane uz obitelj i zajednicu.
Lokalni pobunjenici su u mnogim selima, gradovima i pokrajinama uzeli oružje i dolare. Slični rezultati su se ponovili u Iraku i Libiji. Sjedinjene Države su upale u te dvije zemlje, porazile stalne vojske, okupirale glavni grad i na vlast postavile svoje marionete, čime su postavile temelje za dugoročni rat kojeg vode lokalni pobunjenici.
Što su bombardiranja NATO pakta češći, otpor i regrutiranje militanata su veći. Somalija je često bila meta bombardirana. Američke specijalne snage su regrutirale i naoružale lokalne marionete, uz potporu vojske afričkih plaćenika, ali nisu uspjeli ostati u glavnom gradu Mogadišu, gdje su bili okruženi i napadnuti od slabo naoružanih, ali vrlo motiviranih i discipliniranih islamskih pobunjenika.
Siriju je napala cijela vojska oružanih plaćenika koju financiraju Sjedinjene Države. Isprva su islamisti napredovali, ubijajući i protjerujući milijune ljudi, uništavajući gradove i kuće, zauzimajući teritorij. Sve to je impresioniralo stratege ovog rata u SAD i Europskoj uniji. Kad su Sirijskoj arapskoj armiji pomogli Hezbollah, Ruskom i iransko stanovništvo i saveznici, Damask je porazio plaćenike. Nakon više od sedam godina su se kurdski separati, zajedno s islamističkim teroristima i drugim zapadnim marionetama, povukli u posljednja područja otpora na sjevernu, preostalim bastionima zapadnih agresorskih trupa.
Ukrajinski državni udar 2014. su financirale i režirale Sjedinjene Države i EU, okupirajući glavni grad Kijev, ali bez osvajanja istočne Ukrajine i Krima. Korupcija proameričkih kleptokrata uništava zemlju. Više od tri milijuna Ukrajinaca je pobjeglo u inozemstvo, u Poljsku, Rusiju i drugdje u potrazi za životom. Rat se nastavlja, ali je očito da su korumpirane američke marionete diskreditirane i pretrpjet će poraz na izborima. Njihov ostanak na vlasti je moguć samo ako se izbori ukinu.
U Latinskoj Americi je pobune u Venezueli i Nikaragvi financirala američka Nacionalna zaklada za demokraciju (NED), uništavajući gospodarstvo ove dvije zemlje, ali su američki “emisari demokracije” izgubili rat na ulicama.
Dakle, ratovi se ne osvajaju samo oružjem. Zapravo, teška bombardiranja i produljena vojna djelovanja jamče široku popularnu otporu, povlačenje i konačni poraz. Veliki i manji ratovi Sjedinjenih Država XXI stoljeća napadnute zemlje nisu uspjeli uključiti u imperiju.
Imperijalističke okupacije nisu vojne pobjede. One jednostavno mijenjaju prirodu rata, protagoniste otpora, opseg i dubinu nacionalne borbe. Sjedinjene Države su uspjele uništiti stalne vojske poput onih u Libiji, Iraku, Afganistanu, Somaliju i Ukrajini. Međutim, osvajanje je ograničeno vremenom i prostorom.
Novi oružani pokreti otpora, predvođeni bivšim časnicima, vjerskim aktivistima i aktivistima preuzeli su vodstvo. Imperijalistički ratovi su masakrirali milijune ljudi, uništili su tradicionalne odnose obitelji, rada i susjedstva, ali su stvorili novu konstelaciju antiimperijalističkih vođa i milicija.
Imperijalističke su snage likvidirale vođe i njihove najbliže sljedbenike, pljačkajući tuđa blaga. No, ubrzo nakon ove prve pobjedničke faze redovi je slijedio otpor ljudi koji su postali ljudske bombe koje se protive projektilima i dronovima.
Američke imperijalističke snage nemaju nikakvih veza s teritorijem i okupiranim narodima. Za njih su američke trupe “izvanzemaljci” koji pokušavaju preživjeti, osigurati sebi promocije i izaći s nagradama i počastima. Nasuprot njima, borci otpora su zauvijek tu, napreduju, udaraju i uništavaju imperijalističke trupe i plaćenike. Oni razotkrivaju korumpirane marionetske vladare koji im negiraju osnovne uvjete za život. Drže ih pod okupacijom, uskraćuju pitku vodu, električnu energiju i osnovne usluge.
Za razliku od boraca otpora, imperijalistički vazali nisu prisutni, nitko ih ne zove i ne treba na svadbama, svetkovinama ili pogrebima. Njihova prisutnost ukazuje na odanost prema smrti. Otpor kruži slobodno u gradovima i selima, uz široku podršku lokalnog stanovništva, a noću upravlja neprijateljskim područjem gdje ga štite ljudi koji im dijele obavještajne podatke i pružaju potrebnu logistiku.
Motivacija, moral, solidarnost i lagano oružje su više nego dovoljni za borbu protiv projektila i borbenih helikoptera. Čak i plaćenici, obučeni od strane specijalnih snaga, napuštaju i izdaju bivše imperijalističke gospodare.
Kratkoročno napredovanje imperijalističkih snaga, otporu samo dopuštaju pregrupiranje za protunapad. Za njih je predaja čin izdaje i pokoravanja zapadnim okupacijskim snagama i njihovim lokalnim korumpiranim marionetama.
Afganistan je primjer imperijalističkog “izgubljenog rata”. Nakon dva desetljeća rata, bačenih tisuće milijardi dolara na vojnu potrošnju, desetaka tisuća žrtava, talibani kontroliraju većinu sela i gradova. Ulaze i preuzimaju kontrolu nad glavnim gradovima i bombardiraju Kabulu. Nakon odlaska američkih trupa, oni će preuzeti punu kontrolu nad zemljom.
Američki vojni porazi su posljedica fatalne pogreške. Naime, američki stratezi još uvijek ne uspijevaju prihvatiti činjenicu da autohtone narode ne mogu predstavljati kolonijalni vladari i njihove lokalne marionete. Ratovi se ne osvajaju visoko-tehnološkim oružjima kojima upravljaju strani časnici koji ne dijele osjećaj mira i pravde. Izrabljivano stanovništvo, koje ujedinjuje zajednički lokalni otpor i osjećaj potrebe za žrtvovanjem, pokazuje veću koheziju, zbog čega su u prednosti u odnosu na strane trupe željne povratka u domovinu i plaćenike koji se bore isključivo za novac.
Iz iskustva izgubljenih ratova ništa nisu naučili od onih koji propovijedaju moć vojno-industrijskog kompleksa, koji proizvode, prodaju i zarađuju na oružju, ali gube od mase ljudi koji s lakim oružjem, ali velikim uvjerenjem, demonstriraju mogućnost poraza vojske velikog broja imperijalističkih zemalja.
“Zvijezde i pruge” se vijore u Washingtonu, ali su složene u ladicama u uredima veleposlanstava u Kabulu, Tripoliju, Damasku i drugim izgubljenim bojnim poligonima.
logično
Izgubljeni ratovi
Sjedinjene Države od početka dvadeset i prvog stoljeća sudjeluju u mnogim ratovima i udarima, kao u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Somaliji, Palestini, Venezuela i Ukrajini. Osim toga, obavještajne agencije Washingtona su financirale pet svojih terorističkih skupina, u Pakistanu, Kini, Rusiji, Srbiji i Nikaragvi.
Sjedinjene Države su napale zemlje, proglasile pobjede i kasnije se suočile s otporom i produženim ratovima koji traže veliku vojnu nazočnost samo kako bi zaštitili svoje inozemne ispostave. Sjedinjene Države su imale stotine tisuća žrtava, mrtvih, osakaćenih i psihički poremećenih vojnika. Što Pentagon više troši, veći su gubici i naknadna povlačenja. Vazalni režimi su sve nesposobniji, a korupcija cvjetaju. Nijedan režim kojeg štite SAD nije ispunio ciljeve koje su osmislili američki stratezi i vojni savjetnici. Što se više troši za regrutiranje plaćenika, veći je broj poraza i isporuka oružja protivnicima samih Amerikanaca.
Uspjeh u pokretanju ratova i neuspjeh u njihovom završetku
Sjedinjene Države su upale u Afganistan, osvajajući prijestolnicu Kabul i porazivši njegovu vojsku, a potom su tamo proveli dvadeset godina u izgubljenom asimetričnom ratu. Prve pobjede su postavile temelje za buduće poraze. Bombardiranja su milijune seljaka, trgovaca i obrtnika natjerala da se pridruže lokalnim milicijama. Agresori su poraženi od strane nacionalističkih snaga i religije koja ima duboke korijene vezane uz obitelj i zajednicu.
Lokalni pobunjenici su u mnogim selima, gradovima i pokrajinama uzeli oružje i dolare. Slični rezultati su se ponovili u Iraku i Libiji. Sjedinjene Države su upale u te dvije zemlje, porazile stalne vojske, okupirale glavni grad i na vlast postavile svoje marionete, čime su postavile temelje za dugoročni rat kojeg vode lokalni pobunjenici.
FOTO: Ilustracija, AWACS i F-16
Što su bombardiranja NATO pakta češći, otpor i regrutiranje militanata su veći. Somalija je često bila meta bombardirana. Američke specijalne snage su regrutirale i naoružale lokalne marionete, uz potporu vojske afričkih plaćenika, ali nisu uspjeli ostati u glavnom gradu Mogadišu, gdje su bili okruženi i napadnuti od slabo naoružanih, ali vrlo motiviranih i discipliniranih islamskih pobunjenika.
Siriju je napala cijela vojska oružanih plaćenika koju financiraju Sjedinjene Države. Isprva su islamisti napredovali, ubijajući i protjerujući milijune ljudi, uništavajući gradove i kuće, zauzimajući teritorij. Sve to je impresioniralo stratege ovog rata u SAD i Europskoj uniji. Kad su Sirijskoj arapskoj armiji pomogli Hezbollah, Ruskom i iransko stanovništvo i saveznici, Damask je porazio plaćenike. Nakon više od sedam godina su se kurdski separati, zajedno s islamističkim teroristima i drugim zapadnim marionetama, povukli u posljednja područja otpora na sjevernu, preostalim bastionima zapadnih agresorskih trupa.
FOTO: Ilustracija, Kijev 2014.
Ukrajinski državni udar 2014. su financirale i režirale Sjedinjene Države i EU, okupirajući glavni grad Kijev, ali bez osvajanja istočne Ukrajine i Krima. Korupcija proameričkih kleptokrata uništava zemlju. Više od tri milijuna Ukrajinaca je pobjeglo u inozemstvo, u Poljsku, Rusiju i drugdje u potrazi za životom. Rat se nastavlja, ali je očito da su korumpirane američke marionete diskreditirane i pretrpjet će poraz na izborima. Njihov ostanak na vlasti je moguć samo ako se izbori ukinu.
U Latinskoj Americi je pobune u Venezueli i Nikaragvi financirala američka Nacionalna zaklada za demokraciju (NED), uništavajući gospodarstvo ove dvije zemlje, ali su američki “emisari demokracije” izgubili rat na ulicama.
Dakle, ratovi se ne osvajaju samo oružjem. Zapravo, teška bombardiranja i produljena vojna djelovanja jamče široku popularnu otporu, povlačenje i konačni poraz. Veliki i manji ratovi Sjedinjenih Država XXI stoljeća napadnute zemlje nisu uspjeli uključiti u imperiju.
Imperijalističke okupacije nisu vojne pobjede. One jednostavno mijenjaju prirodu rata, protagoniste otpora, opseg i dubinu nacionalne borbe. Sjedinjene Države su uspjele uništiti stalne vojske poput onih u Libiji, Iraku, Afganistanu, Somaliju i Ukrajini. Međutim, osvajanje je ograničeno vremenom i prostorom.
Novi oružani pokreti otpora, predvođeni bivšim časnicima, vjerskim aktivistima i aktivistima preuzeli su vodstvo. Imperijalistički ratovi su masakrirali milijune ljudi, uništili su tradicionalne odnose obitelji, rada i susjedstva, ali su stvorili novu konstelaciju antiimperijalističkih vođa i milicija.
Imperijalističke su snage likvidirale vođe i njihove najbliže sljedbenike, pljačkajući tuđa blaga. No, ubrzo nakon ove prve pobjedničke faze redovi je slijedio otpor ljudi koji su postali ljudske bombe koje se protive projektilima i dronovima.
FOTO: Egzekucija Saddama Husseina, IZVOR: http://www.ynetnews.com/PicServer2/20122005/975972/LON104_wa.jpg
Američke imperijalističke snage nemaju nikakvih veza s teritorijem i okupiranim narodima. Za njih su američke trupe “izvanzemaljci” koji pokušavaju preživjeti, osigurati sebi promocije i izaći s nagradama i počastima. Nasuprot njima, borci otpora su zauvijek tu, napreduju, udaraju i uništavaju imperijalističke trupe i plaćenike. Oni razotkrivaju korumpirane marionetske vladare koji im negiraju osnovne uvjete za život. Drže ih pod okupacijom, uskraćuju pitku vodu, električnu energiju i osnovne usluge.
Za razliku od boraca otpora, imperijalistički vazali nisu prisutni, nitko ih ne zove i ne treba na svadbama, svetkovinama ili pogrebima. Njihova prisutnost ukazuje na odanost prema smrti. Otpor kruži slobodno u gradovima i selima, uz široku podršku lokalnog stanovništva, a noću upravlja neprijateljskim područjem gdje ga štite ljudi koji im dijele obavještajne podatke i pružaju potrebnu logistiku.
Motivacija, moral, solidarnost i lagano oružje su više nego dovoljni za borbu protiv projektila i borbenih helikoptera. Čak i plaćenici, obučeni od strane specijalnih snaga, napuštaju i izdaju bivše imperijalističke gospodare.
Kratkoročno napredovanje imperijalističkih snaga, otporu samo dopuštaju pregrupiranje za protunapad. Za njih je predaja čin izdaje i pokoravanja zapadnim okupacijskim snagama i njihovim lokalnim korumpiranim marionetama.
FOTO: Ilustracija, Afganistan
Afganistan je primjer imperijalističkog “izgubljenog rata”. Nakon dva desetljeća rata, bačenih tisuće milijardi dolara na vojnu potrošnju, desetaka tisuća žrtava, talibani kontroliraju većinu sela i gradova. Ulaze i preuzimaju kontrolu nad glavnim gradovima i bombardiraju Kabulu. Nakon odlaska američkih trupa, oni će preuzeti punu kontrolu nad zemljom.
Američki vojni porazi su posljedica fatalne pogreške. Naime, američki stratezi još uvijek ne uspijevaju prihvatiti činjenicu da autohtone narode ne mogu predstavljati kolonijalni vladari i njihove lokalne marionete. Ratovi se ne osvajaju visoko-tehnološkim oružjima kojima upravljaju strani časnici koji ne dijele osjećaj mira i pravde. Izrabljivano stanovništvo, koje ujedinjuje zajednički lokalni otpor i osjećaj potrebe za žrtvovanjem, pokazuje veću koheziju, zbog čega su u prednosti u odnosu na strane trupe željne povratka u domovinu i plaćenike koji se bore isključivo za novac.
Iz iskustva izgubljenih ratova ništa nisu naučili od onih koji propovijedaju moć vojno-industrijskog kompleksa, koji proizvode, prodaju i zarađuju na oružju, ali gube od mase ljudi koji s lakim oružjem, ali velikim uvjerenjem, demonstriraju mogućnost poraza vojske velikog broja imperijalističkih zemalja.
“Zvijezde i pruge” se vijore u Washingtonu, ali su složene u ladicama u uredima veleposlanstava u Kabulu, Tripoliju, Damasku i drugim izgubljenim bojnim poligonima.
logično
