Iako je upravo Zakonom o obnovi Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije HDZ-ova parlamentarna većina mogla učiniti najbolji potez za u potresu stradali dio Hrvatske, njegovim je nedonošenjem u prvi plan stavila stranačke interese. Kakav odgovor slijedi 5. srpnja u pola izbornih jedinica?
Treba li uopće izaći na izbore za zastupnike u Hrvatski sabor koji se ove godine održavaju 5. srpnja? Slušajući predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića, izbori su sve samo ne neizvjesni. Pobijedit će HDZ. Čemu se onda oporba uopće trudi? I ona s lijeva, koju pokušava voditi predsjednik SDP-a Davor Bernardić, kako bi nakon 2000. i 2011. ponovno došla i – sišla s vlasti. I ona zdesna, koju je poveo Domovinski pokret Miroslava Škore, kako bi ponovno došla na vlast s – HDZ-om.
Što se tiče HDZ-a, na izbore su dobrodošli samo birači ove stranke jer se birači drugih opcija i nemaju čemu nadati. Slušajući pak predsjednika Republike Zorana Milanovića, motiv za izlazak na izbore također je upitan. Jer – ni on sam ne zna hoće li se 5. srpnja pojaviti na biralištu. Želi biti neutralan. Kad god netko pomisli da je Zoran Milanović politički maturirao, on se vrati u svoje prvobitno stanje: vječni politički pubertet. Drukčije je nemoguće objasniti da netko tko je izabran na neposrednim izborima i tko se višestruko pozivao na poštivanje ustavnih načela i normi sada dvoji oko vlastitoga biračkog prava. Niti njegov glas ima drukčiji tretman na izborima, niti itko ima pravo nijekati i njegovo pravo na tajnost glasovanja. Samo je netko poput Kolinde Grabar Kitarović mogao fotografirati vlastiti glasački listić. Znamo kako je to završilo.
Tu je Plenković u pravu jer je Milanovićeva sumnja oko vlastitog izlaska na parlamentarne izbore poruka aktualnom šefu SDP-a koji pak prijepornu izjavu tumači 'simboličnom gestom neutralnosti'. Kao što je svoje nekadašnje micanje s mjesta SDP-ova gradonačelničkog kandidata tumačio zavjerom neimenovanog podzemlja. Nadzemlje nije uočio. Uostalom, kao što Andreju Plenkoviću za vlastito političko održavanje puno više odgovara Zoran Milanović od Kolinde Grabar Kitarović, tako je i Zoranu Milanoviću politički znatno profitabilniji 'najbolji neprijatelj' u liku čelnika HDZ-a nego li 'najgori prijatelj' u vidu čelnika SDP-a, osobito počne li se potonji na mjestu predsjednika Vlade ponašati kao na mjestu šefa zagrebačkog i nacionalnog SDP-a. Ovako treba razumjeti Zorana Milanovića u slučaju da se 5. srpnja odluči pojaviti tek u 19 sati.
Odugovlačenje sa zakonom o obnovi
No do zatvaranja birališta u Hrvatskoj 5. srpnja mnogobrojni će birači imati itekako jak argument za odlazak na njih. I to ne samo vezan uz svoje Ustavom zajamčeno opće i jednako biračko pravo, nego i uz svoja očekivanja o budućem sastavu Hrvatskog sabora i Vlade. Ta će se očekivanja uvelike temeljiti i na ocjeni dosadašnjeg rada vlasti i oporbe. Predstojeći postpandemijski izbori najvećim su dijelom rezultat aktualne vlasti da ju se honorira zbog upravljanja krizom izazvanom globalnim širenjem koronavirusa.
No kako se život u zemlji bude sve više normalizirao, tako će građane sve više brinuti 'normalne' brige. Ali ostat će i jedna 'nenormalna' koju je aktualna vlast iz nekog razloga odlučila tek djelomice sanirati, propustivši čak i njezino zakonsko reguliranje. To je, naravno, potres sa svojim posljedicama koji je 22. ožujka pogodio Zagreb te dijelove Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Potres je ovom dijelu Hrvatske nanio štetu u iznosu od više desetina milijarda kuna, a ni dva mjeseca od potresa Zagreb i ostala stradala mjesta nisu bliže strategiji svoje obnove. Referentni je zakon tek u javnoj raspravi te nema nijednog opravdanja zašto ga prethodni, ekspresno raspušteni saziv Sabora nije mogao donijeti na vrijeme. Očito jer se vlasti baš jako žurilo do – nove vlasti.