Globalna pandemija koronavirusa izazvala je ogromne ekonomske potrese i krizu kakva se ne pamti od Drugog svjetskog rata. Ekonomski analitičari, uvijenim riječnikom, nazvat će 2020. godinom globalnih izazova. Svijet se zaustavio. Obustavljen je sav promet, stali su građevinski radovi, industrijska i poljoprivredna proizvodnja. Potražnja za naftom pala je najnižu razinu što je uzrokovalo nezamisliv cijenovni pad – ‘crno zlato’ se tržilo za ispod 30 dolara po barelu. Istovremeno, i cijene plina na tzv. spot tržištu tijekom ljeta doživjele su svoje povijesne minimume.
Premda nismo ni blizu svođenja konačne računice kolike su gubitke uzrokovali potpuni ‘lockdowni’, neke stvari već sada su jasne: slobodno možemo zaključiti da je s 2020. godinom započela nova era u energetici, a posljedično i veliko preslagivanje odnosa između svjetskih velesila. Pitanje ‘Brexita’, dolazak nove američke administracije te utjecaj kineskog gospodarstva koje se najbrže oporavlja od pandemije, uz dolazak cjepiva, definitivno će biti glavne odrednice koje će utjecati na ekonomska kretanja u 2021. godini.
A s ‘novom erom’, kažu eksperti, stigla su i nova pravila. Poslovni modeli koji su vrijedili zadnjih desteljeća otišli su u povijest. U novom vremenu opstaju samo oni akteri koji imaju sposobnost brze prilagodbe, visoku razinu tehnološke opremljenosti i digitaliziranosti poslovanja.
Zorno to pokazuje i tržište plina koje je tijekom godine pokazalo iznimne oscilacije, a za uspjeh “igrača” na tom tržištu od presudne je važnosti bila brza reakcija. “Nikada do sada nije bilo toliko važno brzo reagirati na promjene na tržištu”, kažu poznavatelji prilika.
U protekloj godini, uslijed pandemije, potražnja za plinom pala je za četiri posto. U idućoj se očekuje progresivan oporavak potražnje. To će, prije svega, ovisiti o povratku potražnje na pretkriznu razinu na razvijenim tržištima, dok se na tzv. novim tržištima očekuje povećanje zbog ekonomskog oporavka i nižih cijena prirodnog plina. Prema projekcijama Međunarodne energetske agencije (IEA) očekivana godišnja stopa rasta u idućih pet godina trebala bi iznositi 1,5 posto.
Najveća potražnja, predviđa se, biti će u azijsko-pacifičkoj regiji koja bi trebala preuzeti polovicu globalne potrošnje plina. Vodeće dvije zemlje tu su Kina i Indija, a koliko će oni povećati potražnju ovisit će o smjeru njihove politike oporavka nakon krize. Zasad u obje zemlje plin ima jako političku podršku, a prema postojećim reformama njegova uloga još bi trebala ojačati .
Kad je riječ o proizvodnji, porast se očekuje u svim regijama, a gotovo polovina globalnog rasta odnosi se na plin iz Sjeverne Amerike i Bliskog istoka. Američka proizvodnja plina iz šrkiljavca i dosad je bila glavni pokretač globalnog rasta izvoza, no sada je ranjiva zbog smanjene potražnje tijekom krize. U bliskoistočnoj regiji porast se vezuje uz velike projekte u Saudijskoj Arabiji, Iranu, Izraelu, Iraku i Kataru za koje određeni rizik predstavlja nestabilnost i pad cijena nafte. Tu je dakako i Rusija, čija je proizvodnja gotovo je u potpunosti usklađena s izvozno orijentiranim projektima.
Međunarodne energetske agencije predviđa i da će LNG ostati glavni nositelj međunarodne trgovine plinom. Valom investicija u Sjevernoj Americi, Africi i Rusiji tijekom 2018. i 2019. godine značajno su povećani kapaciteti za ukapljivanje prirodnoga plina. Kakose uslijed krize smanjila potražnja kapaciteti LNG-a neće biti popunjeni sve do 2025. Najveći rast trgovine očekuje se također u Kini i Indiji kao i na novim azijskih tržištima, dok bi se u Europi trište trebalo vratiti na razinu pretkrizne, 2019. godine. Povećat će se i trgovanje plinom koji se prevozi plinovodima i to zahvaljujući euroazijskim Transanadolijskom plinovodu (TANAP) i Trans-jadranski plinovod (TAP) te plinovodu”Snaga Sibira” koji vodi iz Rusije prema Kini.
U kakvoj je tu situaciji Hrvatska u toj novoj energetskoj eri? Analitičari naglašavaju kako je pred nama “vrlo zanimljiva godina za sve sudionike na plinskom tržištu”. Osim nepredvidljivosti koja je obilježila europsko tržište, u idućoj godini očekuju nas i novi regionalni i nacionalni – “izazovi”. Podsjetimo, s prvim danom 2021. godine u rad će biti pušten LNG terminal na otoku Krku. S novim izvorom dobave plina – dosad smo svoje potrebe pokrivali iz vlastite proizvodnje i uvozom prirodnoga plina putem plinovoda – svakako će doći i do novog načina formiranja cijene na našem tržištu. Važan datum je i 1. travnja kada ulazimo u posljednje tri godine tzv. prijelaznog razdoblja prije potpune deregulacije cijene plina za kućanstva.
No, odmah treba reći da puštanje u rad LNG terminala na Krku, unatoč tomu što će diversificirati dobavne pravce plina za hrvatsko i za regionalno tržište, ne znači automatski i nižu cijenu plina u Hrvatskoj. Cijene plina ne formiraju se ovisno o dolascima tankera u Hrvatsku, već cijenama na globalnom i europskom tržištu. Konkretno, u našem slučaju na cijenu plina ponajveći utjeca dosadj su imala kretanja cijena na tzv. austrijskoj burzi plina (VTP-u), dok će s LNG-om porasti utjecaj nizozemske burze plina, nalikvidnije burze tog tipa u Europi. Dakle, LNG terminal na Krku promijenit će burzovne cijene u regiji, u ovom je trenutku teško procijeniti u kojoj će mjeri to biti.
Slično vrijedi, uostalom, i za jedinstveno europsko tržište. Premda je na europskoj razini potrošnja plina smanjena, uvoz LNG-a (ukapljenog prirodnog plina) u zadnje tri godine porasla je čak 55 posto, dok je uvoz prirodnoga plina putem plinovoda u istom razdoblju pao za 5,5 posto. Međutim, ovogodišnji pad cijene plina nije imao veze s uvozom preko LNG-ova, nego isključivo sa zastojem gospodarstva.
Kad je riječ o ulasku u zadnje tri godine prijelaznog razdoblja prije potpune deregulacije cijene plina za kućanstva, u Hrvatskoj je vidljiv trend okrupnjavanja lokalnih distributera. Cilj je jasan, žele osigurati bolje tržišne pozicije, optimizirali troškove održavanja mreže i sigurnosti opskrbe prirodnim plinom, a u tom kontekstu treba promatrati i ovogodišnju akviziciju “HEP plina d.o.o. Osijek” koji je preuzeo tvrtke “PPD distribucija plina” i “PPD opskrba kućanstava”.
Ovu transkaciju svakako treba promatrati i kao svojevrsnu prektrenicu za Prvo plinarsko društvo (PPD) koja se, očito, još snažnije usmjerava prema veleprodaji i rastu na inozemnim tržištima. Već danas 60-65 posto prihoda PPD grupa ostvaruje na inozemnim tržištima, a 30-35 posto u Hrvatskoj. Iako iza sebe ima već dva desetljeća tradicije poslovanja na domaćem tržištu, PPD na inozemnom uživa ugled mlade, ambiciozna grupacija vrlo spretne na europskim plinskim burzama.
Da je PPD – kao sve utjecajniji igrač na regionalnom tržištu plina iza kojeg u potpunosti stoji domaći kapital – na dobrom putu, pokazuju i poslovni rezultati u ovoj kriznoj godini koji su u skladu s očekivanjima, na razini prošlogodišnjih. Dok je u Hrvatskoj nezaposlenost rasla, ili je čuvana uz pomoć državnih mjera, ENNA/PPD grupa je, prema riječima predsjednika uprave Pavla Vujnovca, zaposlila ukupno 20 novih ljudi, u Hrvatskoj i Mađarskoj.
geopolitika
