Stanje radikalno konzervativnog društvenog mainstreama i nakon rujanskih izbora matematički dokazuje da nikad konzumirana tzv. ženska kvota ostaje velika hrvatska sramota. Lažna pozlata što se ljušti na proklamiranoj rodnoj ravnopravnosti. Falična demokracija pritiješnjena debelim nanosima milenijske tlačiteljske, seksističke i čak sadističke u pojedinim razdobljima svijesti prema pripadnicama tzv. slabijeg spola. „Bog vas nije stvorio za mudraca, nego za madraca“, usudio se svojedobno usred Sabora i pred tv-kamerama zastupnici Vesni Pusić bubnuti (i neprirodno isceren ostati živ) redikulozni Anto Kovačević. U seksističkoj bedastoći uvijek je pretijesno i najmanjem zrncu zdrave pameti
Marijan Vogrinec
Deveti saziv Hrvatskog sabora u 26 godina tzv. hrvatske državne „samostalnosti, neovisnosti i suverenosti“, koji će se najvjerojatnije konstituirati 14. listopada s HDZ-ovim Gordanom Jandrokovićem, a ne Mostovim Robertom Podolnjakom na mjestu predsjednika, ostat će zapisan u povijesti parlamentarne demokracije RH po zaista sramotnoj – ženskoj kvoti. Samo je 19 žena prošlo izborno sito u odnosu na 132 muškarca, što je najgori omjer od međunarodnog priznanja države. Budući da je vrlo izgledno kako će HDZ-ova zastupnica Ivana Maletić ustupiti saborsku klupu svom muškom zamjeniku, među 151 predstavnikom građana bit će samo 18 žena.
„Žene su tople, žene su meke/ žene su blijede, žene su snene/ žene su ukras prirode/ žene su ženstvene, žene su ženstvene…“, ali „muškarci su pravi muškarci“, prije punih je 36 godina bodljikavo-ironično zapjevao megapopularni slovenski bend Buldožeri i svojim hitom zapalio radijski eter estradne Jugoslavije. Unatoč činjenici da u zemlji „komunističkog mraka“ nikom živom u vlasti – kao nakon preokreta 1990-ih u RH – nije padalo na um ne poštivati obvezatnu kvotu o trećinskoj zastupljenosti žena (i omladine, i naroda i narodnosti) na svim iole važnijim političkim i šire društvenim dužnostima u državi.
Stroj za kuhanje, pranje i rađanje
Buldožeri su ipak provocirali: „Žene su stvarnost, žene su bajke/ žene su žene, žene su majke…“ ali „muškarci su pravi muškarci“. Danas, 36 godina poslije, „muškarci su pravi muškarci“ ne samo još češće, žešće i nekažnjenije „tuku žene i zatvaraju ih u kuhinju“ već i škartiraju u javnom životu i – ubijaju. Statistika bilježi da svakih 28 dana „muškarci su pravi“ prekrate život jednoj ženi, više od 300 u zadnjih 10 godina. U 65 posto slučajeva to su njihovi aktualni ili bivši partneri.
Istaknuta aktivistica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Toelle kazala je ovih dana Radiju Dalmaciji: „Tendencija je da žene ostanu u kući, da rađaju minimalno troje, po mogućnosti petero djece. Čujemo i da se nudi plaća odgajateljice (vrsni „demografi“ zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, tehnička ministrica socijalne skrbi i mladih Bernardica Juretić…, op. a.) od čega se meni ledi krv u žilama. Sličan zakon imao je Hitler u doba nacističke Njemačke. Žene u reproduktivnoj dobi rađajte najmanje petero, sedmero djece za obnovu nacije, a za uzvrat ćete dobiti plaću majke odgajateljice. Dužnost vam je rađati, ići u crkvu i držati se kuhače“.
„Muškarci su pravi muškarci“, uče zauzeti katolički pastiri nevinu jagnjad na školskom vjeronauku, „Adamovi sinovi“, a žene su „Evine kćeri“. Dakle, griješne od začeća i, „braćo i sestre“, nemaju božje/prirodno pravo biti jednako vrijedne s muškarcima. Zato se u svjetonazorski „zdravoj“ državi, „katoličkoj Hrvatskoj“, u kakvu se tzv. Crkva u Hrvata i građanska desnica upinju i silom i milom prepraviti navodno sekularan RH, ženama ne smije ni za boga živoga dati preblizu politici.
Stanje radikalno konzervativnog društvenog mainstreama i nakon rujanskih izbora matematički dokazuje da nikad konzumirana tzv. ženska kvota ostaje velika hrvatska sramota. Lažna pozlata što se ljušti na proklamiranoj rodnoj ravnopravnosti. Falična demokracija pritiješnjena debelim nanosima milenijske tlačiteljske, seksističke i čak sadističke u pojedinim razdobljima svijesti prema pripadnicama tzv. slabijeg spola. „Bog vas nije stvorio za mudraca, nego za madraca“, usudio se svojedobno usred Sabora i pred tv-kamerama zastupnici Vesni Pusić bubnuti (i neprirodno isceren ostati živ) redikulozni Anto Kovačević. U seksističkoj bedastoći uvijek je pretijesno i najmanjem zrncu zdrave pameti.
Za žaljenje su svjetonazorski i intelektualno deficitarni suvremeni poklonici dogme o griješnoj Evinoj kćeri kojoj je bog namijenio mjesto uz zadimljeno ognjište, kuhaču, puru, kolijevku i Raosovoj „sili nečistoj“ tri koraka iza muža. Baš kao što zapovijeda Katolička crkva u, recimo, „načelima koja mogu spasiti vaš brak“, indoktrinacijskoj sramoti iz bjelovarske katedrale sv. Terezije Avilske. Ili u molitvama Obiteljskog centra Varaždinske biskupije „žene za muža“ te „za samu sebe kao suprugu“.
Žena je niže biće od muškarca, mora mu biti podređena, bez pogovora udovoljiti svim njegovim prohtjevima u svako doba i na svakom mjestu, žena nema razuma već se vodi intuicijom, mora muškarca priznati za vođu i strogo poštovati tu hijerarhiju „Želim osloboditi svog supruga odgovornosti da on treba zadovoljiti moje potrebe koje samo Ti (bog, op. a.) možeš ispuniti“, piše u „Molitvi za samu sebe kao suprugu“. „Pomozi mi da prihvatim svog supruga onakvog kakav je i da ga ne pokušavam promijeniti.“
Zadrto katoličko srednjovjekovlje na početku 21. stoljeća napadno srozava ženu ispod razine samosvjesnog ljudskog bića: „Žena iskazuje poštovanje držeći se šest načela, koje vidimo u nastavku. Time svojem mužu pokazuje koliko joj je on važan, nezamjenjiv“. Ma kakav bio: obiteljski nasilnik ili teški ovisnik. U šestom načelu, koje su mediji masovno ismijali, pastiri ne dopuštaju ovci „boli me glava“ kada ovan želi seks. Makar došao kući iza ponoći, pomućena uma i nesnošljivo bazdi po znoju i alkoholu. Crkva danas u RH tom duhu odgaja djecu, od vrtića i pučke škole naviše.
Preferencijalna nemarnost
Iako je žena u RH 51,7 posto, rujanski su izbori ukazali na pogubnost mentaliteta „griješne Evine kćeri“, koji je kršćanska vjera udarnički zidala još od katakombi i prvomučenice Perpetue te duboki animozitetom prema ženi/ženskom uspjela zatrovati i sam ženski um. Samo 19 ili 18 (12,5 posto) žena u „Visokom domu“ više je činjenica za sprdnju sa (ne)zrelošću demokracije u RH i štetnoj predominaciji vjerske dogme/predrasude u javnom životu, nego slučajna pojava ili trenutna anomalija. U osmom, samoraspuštenom sazivu Sabora bile su 23 žene, što je 15 zastupnica ili 10 posto manje nego u sedmom sazivu.
Službene internetske stranice Sabora donose podatak da je „od 153 zastupnika šestog saziva Hrvatskog sabora 39 žena što čini udio od visokih 25 posto zastupnica. Za usporedbu, prošle je godine u svjetskim parlamentima bilo 19,2 posto žena, a u predstavničkim tijelima europskih zemalja 20 posto“. Dostignutih 25 posto zastupnica jest znatan napredak u odnosu na bijednih 3,8 posto žena u prvom višestranačkom Saboru, ali taj trend se nije održao.
Izvjestan će „komunistički“ zlobnik Ivan Krolo to prokomentirati na Fejsu: „A kakvo čuđenje, evo građani su htjeli demokršćansku Hrvatsku i dobili na izborima. Žene marš u kuhinju i rađaonicu. U jednoj ruci beba, a u drugoj kuhača. Takvu državu ja ne želim, ali eto vam volje građani“. E sad, „domoljubni“ će mu ucrnjeni Hrvat od stoljeća sedmog glatko odgovoriti: „Komunjaro koja ne voliš Hrvate ni Hrvatsku, tko te drži ovdje – iseli se u vražju mater“. ZNA SE čija je to domovina i tko u njoj ima pravo živjeti. Tko ne zna, neka pita Velimira Bujanca, Marka Juriča, Željka Glasnovića ili Ružu Tomašić. A to sa ženama, tko im je kriv, jelte, što na izborima preferencijalno zaokružuju – muškarce. I vjeruju Buldožerima.
tacno
Marijan Vogrinec
Deveti saziv Hrvatskog sabora u 26 godina tzv. hrvatske državne „samostalnosti, neovisnosti i suverenosti“, koji će se najvjerojatnije konstituirati 14. listopada s HDZ-ovim Gordanom Jandrokovićem, a ne Mostovim Robertom Podolnjakom na mjestu predsjednika, ostat će zapisan u povijesti parlamentarne demokracije RH po zaista sramotnoj – ženskoj kvoti. Samo je 19 žena prošlo izborno sito u odnosu na 132 muškarca, što je najgori omjer od međunarodnog priznanja države. Budući da je vrlo izgledno kako će HDZ-ova zastupnica Ivana Maletić ustupiti saborsku klupu svom muškom zamjeniku, među 151 predstavnikom građana bit će samo 18 žena.
„Žene su tople, žene su meke/ žene su blijede, žene su snene/ žene su ukras prirode/ žene su ženstvene, žene su ženstvene…“, ali „muškarci su pravi muškarci“, prije punih je 36 godina bodljikavo-ironično zapjevao megapopularni slovenski bend Buldožeri i svojim hitom zapalio radijski eter estradne Jugoslavije. Unatoč činjenici da u zemlji „komunističkog mraka“ nikom živom u vlasti – kao nakon preokreta 1990-ih u RH – nije padalo na um ne poštivati obvezatnu kvotu o trećinskoj zastupljenosti žena (i omladine, i naroda i narodnosti) na svim iole važnijim političkim i šire društvenim dužnostima u državi.
Stroj za kuhanje, pranje i rađanje
Buldožeri su ipak provocirali: „Žene su stvarnost, žene su bajke/ žene su žene, žene su majke…“ ali „muškarci su pravi muškarci“. Danas, 36 godina poslije, „muškarci su pravi muškarci“ ne samo još češće, žešće i nekažnjenije „tuku žene i zatvaraju ih u kuhinju“ već i škartiraju u javnom životu i – ubijaju. Statistika bilježi da svakih 28 dana „muškarci su pravi“ prekrate život jednoj ženi, više od 300 u zadnjih 10 godina. U 65 posto slučajeva to su njihovi aktualni ili bivši partneri.
Istaknuta aktivistica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Toelle kazala je ovih dana Radiju Dalmaciji: „Tendencija je da žene ostanu u kući, da rađaju minimalno troje, po mogućnosti petero djece. Čujemo i da se nudi plaća odgajateljice (vrsni „demografi“ zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, tehnička ministrica socijalne skrbi i mladih Bernardica Juretić…, op. a.) od čega se meni ledi krv u žilama. Sličan zakon imao je Hitler u doba nacističke Njemačke. Žene u reproduktivnoj dobi rađajte najmanje petero, sedmero djece za obnovu nacije, a za uzvrat ćete dobiti plaću majke odgajateljice. Dužnost vam je rađati, ići u crkvu i držati se kuhače“.
„Muškarci su pravi muškarci“, uče zauzeti katolički pastiri nevinu jagnjad na školskom vjeronauku, „Adamovi sinovi“, a žene su „Evine kćeri“. Dakle, griješne od začeća i, „braćo i sestre“, nemaju božje/prirodno pravo biti jednako vrijedne s muškarcima. Zato se u svjetonazorski „zdravoj“ državi, „katoličkoj Hrvatskoj“, u kakvu se tzv. Crkva u Hrvata i građanska desnica upinju i silom i milom prepraviti navodno sekularan RH, ženama ne smije ni za boga živoga dati preblizu politici.
Stanje radikalno konzervativnog društvenog mainstreama i nakon rujanskih izbora matematički dokazuje da nikad konzumirana tzv. ženska kvota ostaje velika hrvatska sramota. Lažna pozlata što se ljušti na proklamiranoj rodnoj ravnopravnosti. Falična demokracija pritiješnjena debelim nanosima milenijske tlačiteljske, seksističke i čak sadističke u pojedinim razdobljima svijesti prema pripadnicama tzv. slabijeg spola. „Bog vas nije stvorio za mudraca, nego za madraca“, usudio se svojedobno usred Sabora i pred tv-kamerama zastupnici Vesni Pusić bubnuti (i neprirodno isceren ostati živ) redikulozni Anto Kovačević. U seksističkoj bedastoći uvijek je pretijesno i najmanjem zrncu zdrave pameti.
Za žaljenje su svjetonazorski i intelektualno deficitarni suvremeni poklonici dogme o griješnoj Evinoj kćeri kojoj je bog namijenio mjesto uz zadimljeno ognjište, kuhaču, puru, kolijevku i Raosovoj „sili nečistoj“ tri koraka iza muža. Baš kao što zapovijeda Katolička crkva u, recimo, „načelima koja mogu spasiti vaš brak“, indoktrinacijskoj sramoti iz bjelovarske katedrale sv. Terezije Avilske. Ili u molitvama Obiteljskog centra Varaždinske biskupije „žene za muža“ te „za samu sebe kao suprugu“.
Žena je niže biće od muškarca, mora mu biti podređena, bez pogovora udovoljiti svim njegovim prohtjevima u svako doba i na svakom mjestu, žena nema razuma već se vodi intuicijom, mora muškarca priznati za vođu i strogo poštovati tu hijerarhiju „Želim osloboditi svog supruga odgovornosti da on treba zadovoljiti moje potrebe koje samo Ti (bog, op. a.) možeš ispuniti“, piše u „Molitvi za samu sebe kao suprugu“. „Pomozi mi da prihvatim svog supruga onakvog kakav je i da ga ne pokušavam promijeniti.“
Zadrto katoličko srednjovjekovlje na početku 21. stoljeća napadno srozava ženu ispod razine samosvjesnog ljudskog bića: „Žena iskazuje poštovanje držeći se šest načela, koje vidimo u nastavku. Time svojem mužu pokazuje koliko joj je on važan, nezamjenjiv“. Ma kakav bio: obiteljski nasilnik ili teški ovisnik. U šestom načelu, koje su mediji masovno ismijali, pastiri ne dopuštaju ovci „boli me glava“ kada ovan želi seks. Makar došao kući iza ponoći, pomućena uma i nesnošljivo bazdi po znoju i alkoholu. Crkva danas u RH tom duhu odgaja djecu, od vrtića i pučke škole naviše.
Preferencijalna nemarnost
Iako je žena u RH 51,7 posto, rujanski su izbori ukazali na pogubnost mentaliteta „griješne Evine kćeri“, koji je kršćanska vjera udarnički zidala još od katakombi i prvomučenice Perpetue te duboki animozitetom prema ženi/ženskom uspjela zatrovati i sam ženski um. Samo 19 ili 18 (12,5 posto) žena u „Visokom domu“ više je činjenica za sprdnju sa (ne)zrelošću demokracije u RH i štetnoj predominaciji vjerske dogme/predrasude u javnom životu, nego slučajna pojava ili trenutna anomalija. U osmom, samoraspuštenom sazivu Sabora bile su 23 žene, što je 15 zastupnica ili 10 posto manje nego u sedmom sazivu.
Službene internetske stranice Sabora donose podatak da je „od 153 zastupnika šestog saziva Hrvatskog sabora 39 žena što čini udio od visokih 25 posto zastupnica. Za usporedbu, prošle je godine u svjetskim parlamentima bilo 19,2 posto žena, a u predstavničkim tijelima europskih zemalja 20 posto“. Dostignutih 25 posto zastupnica jest znatan napredak u odnosu na bijednih 3,8 posto žena u prvom višestranačkom Saboru, ali taj trend se nije održao.
Izvjestan će „komunistički“ zlobnik Ivan Krolo to prokomentirati na Fejsu: „A kakvo čuđenje, evo građani su htjeli demokršćansku Hrvatsku i dobili na izborima. Žene marš u kuhinju i rađaonicu. U jednoj ruci beba, a u drugoj kuhača. Takvu državu ja ne želim, ali eto vam volje građani“. E sad, „domoljubni“ će mu ucrnjeni Hrvat od stoljeća sedmog glatko odgovoriti: „Komunjaro koja ne voliš Hrvate ni Hrvatsku, tko te drži ovdje – iseli se u vražju mater“. ZNA SE čija je to domovina i tko u njoj ima pravo živjeti. Tko ne zna, neka pita Velimira Bujanca, Marka Juriča, Željka Glasnovića ili Ružu Tomašić. A to sa ženama, tko im je kriv, jelte, što na izborima preferencijalno zaokružuju – muškarce. I vjeruju Buldožerima.
tacno
