Da Bernardić i nije radio gafove i da ga protivnici nisu išli detronizirati na ovaj način, SDP ne bi bio na sadašnjih 16, već na moguće 26 posto. I sve bi naoko bilo dobro. Ali SDP bi izbore izgubio i sa 16 i s 26 posto. Jer ni ovaj drugi rezultat ne bi bio dovoljan za relativnu pobjedu na parlamentarnim izborima
Prije par godina jedan ugledni hrvatski socijaldemokrat govorio je o tome da njegovu stranku ne zanima previše domaće radništvo kao potencijalni izvor glasova.
Teza je bila ta da radnici ionako u pravilu glasuju za HDZ pa je manje važno kakve se politike vode prema njima, te da je stoga za SDP puno važniji famozni srednji, obrazovani sloj koji u pravilu zaokružuje socijaldemokrate na izbornim listićima. Ovih se teza dobro sjetiti uvijek kada se promatraju izborni rezultati domaće, ali i većine europskih stranaka lijevog centra.
Proteklog vikenda cijela je Europa usmjerila svoju pažnju prema pokrajinskim izborima u njemačkom Hessenu gdje je SPD prije pet godina dobio 31 posto glasova.
Ovaj mu puta, ako bude sreće, barem tako kažu istraživanja javnog mnijenja, u najboljem slučaju sljeduje kakvih dvadesetak. Prije samo dva tjedna na izborima u Bavarskoj SPD je osvojio patetičnih deset posto.
Toliko negdje najstarija europska socijaldemokratska stranka dobiva i na državnoj razini. Toliko su, moguće i manje, teški njihovi francuski kolege koji su gotovo pa pometeni s političke pozornice prije dvije godine na tamošnjim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.
Riječ je o stranci koja je imala dva predsjednika francuske Pete Republike i više puta osvajala apsolutnu većinu u Nacionalnoj skupštini. Kada piše o njima britanski tjednik Economist tekst obično potkrijepi fotografijom vodstva ove stranke u luksuznom restoranu kako se časte jastozima.
Teza je naravno da se radi o salonskoj ljevici odvojeno od realnog svijeta. O stanju duha u ovoj stranci govore i opisi ponašanja njihovih lidera u knjizi nekadašnjeg grčkog ministra financija Yanisa Varoufakisa. Ako je i samo pet posto točno od onoga što je on napisao, potop francuskih socijalista više je nego logičan.
Situacija je slična i u puno drugih europskih zemalja. Pa naravno i u Hrvatskoj. Zadnje istraživanje javnog mnijenja koje je provela agencija IPSOS puls stavlja SDP na bijednih 16,3 posto.
Pernar, Sinčić, Bunjac i društvo zaostaju samo tri postotna boda. I to u anketi koja biračima nije ponudila vrlo izvjesnu listu Dalije Orešković koja bi SDP-u mogla otkinuti znatan dio komadića izbornog tijala koje se početkom listopada izjasnilo da i dalje podržava SDP.
Nije ovdje problem samo u lošem predsjedniku koji se očito ne snalazi na toj poziciji i njegovim protivnicima koji ga pokušavaju smijeniti već više od godinu dana pritom rušeći rejting stranke.
Da Bernardić i nije radio gafove i da ga protivnici nisu išli detronizirati na ovaj način, SDP ne bi bio na sadašnjih 16, već na moguće 26 posto. I sve bi naoko bilo dobro. Ali SDP bi izbore izgubio i sa 16 i s 26 posto. Jer ni ovaj drugi rezultat ne bi bio dovoljan za relativnu pobjedu na parlamentarnim izborima.
Možda hrvatskim i inim europskim socijaldemokratima ne bi bilo loše baciti pogled na ono što se događa u Velikoj Britaniji. I pokušati shvatiti zbog čega su tamošnji laburisti jedina veća europska socijaldemokratska stranka koja nije bez izgleda za pobjedu na parlamentarnim izborima.
I razmisliti je li do toga možda došlo i zbog toga jer Corbyn i njegovi kolege jako dobro znaju koja je njihova prava biračka baza.
novilist