U sveopćoj nervozi i sve češćim optužbama i protuoptužbama oko toga tko je kriv za aktualnu pandemiju koronavirusa COVID-19, iznenađenjima, čini se, nema kraja. U SAD-u se sve češće pojavljuju žučne rasprave oko toga, zašto od COVIDa-19 najviše stradava crnačko i hispansko stanovništvo (primjerice u Chicagu oko 70 % oboljelih od koronavirusa čine crnci iako je njihov udio u stanovništvu toga, trećeg po velličini američkog grada svega 30%). Naravno, iako se, možda, pri pokretanju takvih rasprava implicira ili sugerira i na mogućnost koketiranja vlade s rasizmom (ili razne druge tzv. teorije zavjere), ovdje, ipak, prije svega treba imati na umu egzaktne i lako dokazljive činjenice koje ukazuju kako crnačka populacija, općenito gledano, predstavlja najsiromašniji sloj američkih građana, koji teže dolazi do posla, da je u postotku crnačko stanovništvo puno manje zdravstveno osigurano, a zbog nižeg standarda sklonije je i nezdravoj fast food prehrani što ih čini nezdravijima i imunološko osjetljivijima. Sve to, narvno, ne znači kako se lokalne i federlne vlasti i institucije ne bi mogle i morale drugačije i bolje postaviti prema tom negativnom fenomenu u smislu bržeg otklanjanja evidentnih razlika, a što (ne samo) sada nikako nije slučaj. Jer dobro je znano koliko u uvjetima neoliberalnog kapitalizma ali i degeneriranoj svijesti tamošnjeg društva ustvari zanči jedan ljudski život. On uglavnom vrijedi ukoliko iza njega stoji poslovni uspjeh i  novac, dok se svi oni koje život nije mazio ili im sustav uopće i nije dao stvarnu šansu za dokazivanje svojih sposobnosti, najčešče tretiraju prema posebnim „kriterijima“ i nepisanim pravilima – redovito izvan okvira nužne međuljudske solidarnosti. Po tom je pitanju stanje slično i u Velikoj Britaniji i zato nikada ne dozvoljavam da nas oni uče elementarnim temeljima socijalnog prava i zaštite, a najmanje međuljudskoj solidarnosti koja je u tim i takvim društvima blago rečeno selektivna, a zapravo lažna i licemjerna, i u kojoj se sve gleda kroz svemoćni dolar/funtu.

Podjela na konzervativnu i liberalnu Ameriku

U američkom društvu vidljive su sve veće dubioze, koje se ne ogledaju samo na povećanoj rasnoj podjeli, već i na onoj drugoj – ideološkoj: na konzervativnu i liberalnu Ameriku. A upravo je ona došla na kritičnu razinu u vrijeme aktualne zdravstvene krize, pričemu se čak mogu čuti i (neslužbene) izjave o mogućem pokretanju procesa za uspostavu nezavisnosti pojedinih saveznih država, poput onih iz Kalifornije – nezadovoljnih načinom rješavanja problema od strane federalnih vlasti. A da o političkom sukobu na saveznoj razini između republikanaca i demokrata uopće i ne govorimo, a on eskalira sukladno približavanju datuma provedbe predsjedničkih izbora (početkom studenog). Naime, demokrati su sada „nanjušili“ da mogu ozbiljno (bar tako oni misle) zaprijetiti Trumpovu reizboru tj. da krajnjom politizacijom sadašnje zdravstvene krize (i dramatizacijom stvarnoga stanja „na terenu“)  njega i konačno detroniziranju s vlasti. Drugih metoda ali i novih prilika, osim ove s epidemijom, demokrati zapravo više i nemaju. Tu je, međutim, zabrinjavajuće, kako se u želji za očuvanjem ili osvajanjem vlasti malo tko od njih uopće i osvrće ili brine oko rijetko kada viđene podjele američkog društva, k tome još i u nikada složenijim globalnim geopolitičkim odnosima, uključno i onima iz doba hladnog rata kada je Washington, zajedno sa svojim saveznicima i partnerima diljem svijeta imao samo jednog stvarnog političkog ali i ideološkog neprijatelja – SSSR. Danas tog čvrstog savezništva nema, dok je ozbiljnih suparnika sve više, pričemu se izgubila i ona ideološka „poluga“ koja je bila motivirajuća pa i presudna za američko istrajavanje u hladnoratovskoj borbi. Jer američki neoliberalizam, vješto izvezen u Europu kroz stvaranje EU i uz pomoć tamošnjih liberalnih elita, doveo je do rastakanja nacionalnih država, njihove samostalnosti i samosvjesti (svedene su na geografske odnosno folklorne pojmove i okvire), dok je istodobno pao omraženi komunizam i nestao SSSR čije je mjesto zauzela Rusija. Međutim, ovoga puta s kapitalističkim modelom gospodarstva i, što je još važnije, duhovnim povratkom na kršćanske temelje i tradicionalne društvene vrijednosti što je sada američkim stratezima teško prikazivati „kao grijeh“ i uporabiti kao „motivacijsku polugu“ budući da upravo te „ruske“ vrijednosti ponovo žele za sebe i mnogi od američkih europskih saveznika i partnera. Zato Washington u tom smislu posljednjih tjedana pokreće novi ideološki rat, više ne protiv Rusije gdje je to sada nemoguće, već  protiv Kine (čija je Rusija strateška partnerica pa im dođe nekako na isto, i čime je „oštrica“ američkog „mača“ time usmjerena u njih obje) kroz sve snažnije kritiziranje kineskog komunističkog sustava iako on SAD-u od 70.-ih godina prošloga stoljeća pa sve donedavno uopće nije smetao (štoviše, bio je protuteža SSSR-u do negovog raspada ali i omogućavao američkim tvrtkama golemo tržište za brzu i enormnu zaradu) te je suradnja između Washingtona i Pekinga tekla vrlo glatko, poglavito ona gospodarska. A što je u tom smislu još tragikomičnije, kineski komunizam od 70.-ih je godina do danas evoluirao do te mjere da ga je sada teško odijeliti od zapadnog neoliberalizma jer su se i jedan i drugi pretvorili u neprobojni bedem zaštite interesa njihovih multinacionalnih kompanija te oba ubrzano klize prema stvarnoj diktaturi i nametanju svojih pravila igre svima ostalima koji se s njima ne slažu – i kod kuće i u svijetu. U toj velikoj „igri“  aktualna pandemija ima itekako važnu ulogu, koja, kako se čini, najviše ide na ruku globalistima i neoliberalizmu koji je već prije nje upao u goleme probleme i prijetio mu je stvarni kolaps. Sada će on, s urušenim ekonomijama čitavoga svijeta, iznova pokušati „loviti u mutnom“ gdje se, tradicionalno, najbolje i snalazi.

Kada ludost pomrači um onih koji odlučuju



Međutim, od problema s kojima se Washington  susreće na vanjskopolitičkom planu, sada su ipak puno ozbiljniji oni unutarnji s obzirom kako SAD dobro znaju kako ih Rusija i Kina nemaju namjeru vojno napasti.

Pritom sve veći broj različitih informacija (naravno i dezinformacija) o „čudnim“ američkim djelovanjima u ne tako davnoj prošlosti i prema svom narodu, nedaju razloga za prevelik optimizam oko stvaranja toliko potrebne unutrnje kohezije ali i poboljšanja američkog vanjskopolitičkog imidža. O tome svjedoči i vijest iz španjolskog medija Publico, koji je 16. travnja objavio zanimljiv tekst pod naslovom  „Los ensayos de armas bacteriológicas de EEUU sobre su propia población“, u kojemu se govori o eksperimentima američke vojske s biološkim oružjem na domaćem tlu  (https://blogs.publico.es/puntoyseguido/6402/los-ensayos-de-armas-bacteriologicas-de-eeuu-sobre-su-propia-poblacion/).

Evo što je u tekstu navedeno:

Naziv operacije: „Sea-Spray“

Mjesto izvođenja: San Francisco, SAD

Vrijeme provedbe: od 20. do 27, rujna 1950.g.

Predsjednik: Harry S. Truman

Tijekom sedam dana američke pomorske snage su iz golemih spremnika sa svojih minolovaca raspršivale značajne količine bakterija Serratia Marcescens i Bacillus Globigii, stvarajući čitav oblak koji je visio nad 800 tisuća stanovnika zaljeva (San Francisca). Mjesto provedbe operacije izabrano je zbog njegove blizine moru, visoke gustoće naseljenosti, postojanja nebodera, kao i zbog velike naoblake u toj zoni koja je pomagala prikriti masu patogenih tvari i omogućavala njihovo širenje. Cilj vježbe bio je proučavanje posljedica toga oružja ne na zdrave ljude, već na slijedeće:

protok vjetra, koji raznosi smrtonosne bakterije; dim, koji bi prenosio bakterije na ogromne udaljenosti; vrijeme, za koje bi bakterije stigle do drugih regija i količina bakterija nužna za infekciju; proučiti ranjivost velikih gradova u slučaju primjene biološkog oružja, njegov utjecaj na okoliš i način borbe protiv njega.

Serratia Marcescens izabrana je prema dvama kriterijima, navodi Publico:

1. Ta bakterija nije toliko smrtonosna kao Bacillus Anthracis, ona ista koju 2003.g. Saddam Hussein nije slao poštanskim kuvertama u SAD-u (što je onda bio jedan od razloga za pokretanje invazije na Irak). Tim se bavio agent FBI-a Bruce E. Ivins, koji je 18 godina radio u Vojnom institutu za istraživanje zaraznih bolesti i izradio cjepivo protiv te bakterije: on je zarazio 22-oje svojih suradnika, od kojih su petorica umrla.

2. Ona izaziva crveni pigment. zahvaljujući čemu je to postalo svojevrsni „marker“, širenje kojeg omogućuje lako praćenje u prostoru.

Te iste godine slični eksperimenti provedeni su i u okruzima Calhoun (Alabama) i Key West (Florida), gdje je isprovocirana epidemija pneumonije.

Španjolski medij odmah donosi slijedeći zaključak: radilo se o stvarnom uspjehu „kriminalnog vojno-industrijskog kompleksa i njegovih političkih predstavnika“, koji je postao najveći eksperiment u povijesti s biološkim oružjem. Obrasci, uzeti iz 43 oblasti širenja bakterija, pokazali su njihovu učinkovitost: osim samog Zaljeva, patogenim tvarima bili su zaraženi i obližnji gradovi. Njihovi su stanovnici o tome doznali puno kasnije, zahvaljujući novinarskom istraživanju koje je provela novina Longday Newsday 1976. godine.

Međutim, kako dalje navodi španjolski medij, operacija „Sea-Spray“ nije bila ni prva ni posljednja tijekom koje su SAD testirale biološko oružje. U tekstu se navode sve poznate operacije i godine njihove provedbe, počevši od 1920. g. i završivši s 2013.godinom. Za ovu posljednju se navodi kako se radi o Pentagonovom programu vrijednom 300 milijuna dolara za tajni biološki rat i otvaranju Centra za laboratorijska biološka istraživanja u Gruziji, u blizini granice s Rusijom.

Ovdje bih podsjetio kako je upravo na taj američki Centar u Gruziji 18. travnja (dakle 4 dana nakon objave ovog teksta španjolskog medija) službeno upozorilo rusko Ministarstvo vanjskih poslova, kao na jedan od američkih bioloških laboratorijskih centara koji se nalaze u inozemstvu, prije svega na postsovjetskim prostorima, koji mogu biti orijentirani na proizvodnju biološkog oružja. Tada je glasnogovornica ruskog MVP Marija Zaharova kazala kako su SAD u Gruziji otvorile američko-gruzijski Centar za istraživanje javnog zdravlja po imenu Richard Lugar (Richard Lugar Center for Public Health Research), koji je službeno ušao u sastav američkog vojnog sustava za nadzor širenja zaraznih bolesti. Zaharova je izjavila kako su nedavno u tom Centru boravili predstavnici Pentagona, koji su gruzijskoj strani predlagali proširenje spektra istraživanja (vidi link ispod teksta).

Ne vjerujmo ničemu a priori, već sve provjeravajmo

Upravo iz ovakvih razloga, kakvi su navedeni u ovom tekstu, u svojim izjavama uvijek upozoravam kako ne treba brzati sa zaključcima i optužbama upućenih s ove ili one strane prema ovoj ili onoj zemlji, da je baš ona kriva za pojavu sadašnje pandemije koronavirusa COVID-19. Kada znamo koliko pomračenih umova sjedi u udobnim i „nedodirljivim“ foteljama, koji se, navodno, primarno brinu za sigurnost vlastitih građana i naroda a obično svoju ulogu u tom smislu rado proširuju i na navodnu brigu za sigurnost čitavog slobodarskog svijeta od „pomračenih režima“ i „povampirenih diktatora“, ne treba nekritički sagledavati i zdravo za gotovo uzimati baš sve što oni kažu, pa makar to na prvi pogled izgledalo i logično. Jer od propusta osude i kažnjavanja stvarnog zločinca gora je jedino osuda nevinoga – bilo pojedinca, bilo naroda ili države.

Jasno je kako ovdje prije svega aludiram na sadašnja američko-kineska prepucavanja oko njihove uloge i navodnog spornog činjenja odnosno nečinjenja oko sprječavanja aktualne pandemije, pričemu sam i ranije navodio kako se ostali svijet ne smije dati uvući u njihove igre (koje, zapravo, niti nemaju nikakve veze s pandemijom već isključivo s borbom za golu dominaciju u svijetu) i a priori se svrstavati za jednu ili drugu stranu. Jer sada je najpametnije stajati sa strane, a zlo se ionako samo od sebe proždre ako ga dodatno ne hranimo svojim glupostima ili strahovima koji proizlaze iz pukog neznanja i nepoznavanja elemantarnog stanja stvari i procesa koji se odvijaju u svijetu. A od tog neznanja i(li) gluposti u pravilu stradavaju upravo oni narodi i zemlje koje vode neuki, bojažljivi i neodlučni političari.



geopolitika