Kolaps ekosustava biljnog i životinjskog svijeta neće ići postepeno, kako smo se do sada nadali, već će umjesto toga promjene biti jako nagle i iznenadne te bi mogle nastupiti puno ranije nego što su znanstvenici očekivali. Nastavi li se Zemlja zagrijavati donedavnim tempom, posljedice ćemo jasno osjetiti za deset godina. Budući da svaka nova znanstvena studija na ovu temu nudi sve katastrofalnije scenarije skore budućnosti, i s obzirom na gotovo promilsku točnost predviđanja dekadama starih istraživanja, nije li vrijeme da ozbiljno prionemo sanaciji planete?

Da osobe na pozicijama moći, bilo da govorimo o političkim ili poduzetničkim elitama, ne misle isto, jasno svjedoče apeli brojnih izrazito zagađujućih industrija da se zbog pandemije koronavirusa, i ekonomske štete koju im je ona nanijela, odgode svi klimatski ciljevi te da se tim industrijama, umjesto karbonskih penala, odobre nove linije javnih subvencija. Nas, koji diljem svijeta stvaramo sredstva za te subvencije i dalje nitko ne pita na što da se naši novci troše. Za to vrijeme, znanost je neumoljiva.

Časopis Nature, jedan od najprestižnijih uopće, objavio je studiju trojice autora (Trisos, Merow, Pigot) koja prorokuje da će veliki pojasevi ekosustava umirati u valovima, u iznenadnim masovnim izumiranjima što će uzrokovati disbalanse i među zajednicama ljudi ovisnima o tim ekosustavima. Tropi su već sada najviše izloženi te zbog malenog manevarskog prostora u pogledu adaptacije na rast temperatura zapravo i najugroženiji.

Trisos, Merow i Pigot smatraju da se ovo izumiranje vrsta događa tako da se jako dugo čini kao da je sve u redu dok odjednom nije, a tada je kasno za bilo što poduzeti i obrnuti proces. Njihova usporedba kaže da se radi o tome da shvatiš da padaš s litice, nakon što si već pao. Trojac znanstvenika upozorava da su rezultati studije izrazito crni te da je nužna hitna akcija da se već otpočeo proces zaustavi. Smatraju da je nužno sačuvati staništa i da se zbog bezbroj načina na koji ljudi mijenjaju lice Zemlje (ribolovom, poljoprivredom, sječom šuma, rudarenjem i sagorijevanjem fosilnih goriva) u riziku od izumiranja nalazi milijun biljnih i životinjskih vrsta.

Budući da metode ovakvih studija obično ostanu izvan novinarskih tekstova, radi čega zaključci u očima javnosti često gube na težini, ovdje ćemo iznijeti neke metodološke okvire kako bi bilo jasno da je studija itekako kredibilna i pouzdana. Znanstvenici su proučavali malo više od 30.000 (vodenih) morskih i kopnenih vrsta koje su podijelili s obzirom na staništa u kvadrante površine sto kilometara, i s pitanjem kada bi klimatske promjene mogle utjecati na pad njihove populacije te da li će se to dogoditi naglo ili postupno. Potom su odredili najviše temperature koje vrste mogu podnijeti (proučili su maksimalne temperature u staništima u kojima vrste obitavaju) i izračunali kada će globalno zatopljenje prevazići te temperature. Pri tome su kao faktor zagrijavanja uzeti poznati scenariji globalnog zatopljenja nižeg i višeg od prosječna dva stupnja Celzijusa godišnje.

Rezultati su ih šokirali: naglo izumiranje vrsta prijeti svim razredima – ribama, vodozemcima, gmazovima, pticama i sisavcima – i u svim staništima. Dakle, ne radi se o nečemu što se događa samo u tropskim krajevima nego o sustavu povezanih posuda, samo što će te promjene biti nagle, i jako vidljive, a ne postupne i neprimjetne. Kako god analizirali prikupljene podatke, ishod je uvijek isti – kazao je za New York Times Cory Merow, ekolog i jedan od autora studije zaposlen na Sveučilištu u Conneticutu. Dodao je kako bi u slučaju da se globalno zatopljenje zaustavi na ispod dva stupnja u prosjeku godišnje pomor vrsta bio manji od 60 posto. No, ako nastavimo po sadašnjoj putanji, kolaps tropskih šuma čeka nas već za dvadeset godina, u 2040-ima (do krajeva u umjerenom pojasu izumiranje bi stiglo do 2050-ih, što ne znači da se poremećaji neće osjećati i ranije). Ako počnemo odmah, svako poboljšanje statistika u stvarnosti znači spašavanje i preživljavanje tisuća vrsta. No i smanjeno zagrijavanje ipak će poremetiti živote tisuća ljudskih, biljnih i životinjskih zajednica diljem planete, a za početak, posebno one u tropskim krajevima.

Također, makar i samo kupovanje vremena od nekoliko dekada može rezultirati boljom adaptacijom vrsta na nove, visoke temperature, što bi također smanjilo razmjere izumiranja. Sprečavanje najgoreg scenarija mora započeti odmah i sada. Globalna epidemija virusa Serioznog akutnog respiratornog sindroma 2 (SARS-CoV 2) i bolesti koju on izaziva (COVID-19) kao jin u jangu ima trunčicu dobra u sebi – a to je smanjenje emisija stakleničkih plinova, koja bi Zemlji mogla donijeti toliko žuđeni predah. Pitanje je samo hoće li se u skladu s epidemijom i znanosti promijeniti i politička ekonomija.

bilten