„Pravi slikar nevidljivo čini vidljivim. Nije problem naslikati oko, treba znati naslikati pogled! Nije problem naslikati vodu, treba znati naslikati njenu dubinu i tok. To je svečanost za oči.“ Zdravko Ćosić
Zdravko Ćosić, hrvatski slikar, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1965. godine u klasi prof. Vjekoslava Paraća. Bio je izvrstan pejzažist u akvarelu i ulju, jedan od najboljih koje je Hrvatska imala u drugoj polovici XX. stoljeća. Najljepše slike stvarao je u svom zavičaju, Slavonskom Kobašu i njegovoj okolici, uronjen u jedinstven ambijent slavonskog tla i neba, rijeka Save i Orljave, te susjedne planine Motajice.
Dvjema Orljavama nastavljamo serijal tekstova o izabranim slikama Zdravka Ćosića (U sjećanje na velikog čovjeka i slikara Zdravka Ćosića: Proljeće, Brod čika Rasima: Matija Prka donosi nam novu priču o Zdravku Ćosiću), a uz koje me vežu živopisne uspomene. Posvećujem ih nedavno preminulim roditeljima Senki Prki i Tomi Markoviću, Zdravkovim prijateljima, uz koje sam zavolio njegovo slikarstvo i pejzaž kao likovni motiv.
Također, ovaj tekst specijalno posvećujem svom velikom prijatelju liječniku iz Zagreba (nazvat ću ga jednostavno… Kum, jer kumovi doista i jesmo), kojem sam za vjenčanje poklonio jednu od Ćosićevih Orljava o kojima pišem.
Zahvaljujem se gosp. Veljku Lukiću (Aktualiziramo: Sjećanje na prešućivanog Zdravka Ćosića), novinaru i uredniku SBPeriskopa, što me podržao u ovoj nakani.
Orljava, 2002., ulje na platnu, 73x55 cm (1. dio)
Bio je rani prosinac 2002. kad sam posjetio zadnju veliku samostalnu izložbu Zdravka Ćosića za života (Slikarska elegija Slavonije, Izložbeni prostor Porezne uprave, Zagreb, 28. XI. 2002. - 7. I. 2003.). Sjećam se jako dobro gdje je stajala ta sjajna slika, između 74 akvarela i ulja… popneš se velikim stubištem na kat i odmah s lijeve strane. Nemoguće je bilo zaobići tu krasotu. Orljava u jesen… okupana svjetlom, umivena okolnim krošnjama. Ekspresivno, koloristično, produhovljeno, moćno… Čuvam katalog izložbe u kojem je bila reproducirana, označio sam djela koja su mi se najviše svidjela, zaokružio i njen redni broj 72. S razlogom, pokazat će vrijeme…
Orljava, 2002., ulje na platnu, 54x40 cm (1. dio)
Polovica prosinca 2002., uskoro se ženi moj Kum. Odlučio sam… za vjenčanje poklonit ću mu Ćosićevo ulje. Moja mudra mama Senka zarana me naučila… novci dođu i prođu, a slika ostaje kao trajna vrijednost i uspomena. Očuh Tomo poznavao je Zdravka odmalena, sjećao se kako bi radije crtao dok su se druga djeca igrala skrivača, lovice, graničara…
U ateljeu u Kobašu pokazuje nam Ćosić, odjeven u indigo plavu radnu kutu, nekoliko ulja od kojih mi samo jedno zapinje za oko… odskače kvalitetom. Podsjetilo me odmah na Orljavu s izložbe… ista godina, isti motiv, ista voda, samo drugi ambijent. Ta je za Kuma! Nek' bar on ima sliku nalik onoj ljepotici s kata Porezne.
Orljava, 2002., ulje na platnu, 73x55 cm (2. dio)
„Dragi moj dobri sine, mama bi ti kupila Ćosićevu sliku za diplomu“ - bile su riječi moje mame Senke negdje u kasnu jesen 2003. Bio je to kobaški déjà-vu, nedugo nakon toga ponovo sam s roditeljima bio u domu velikog slikara. Kad smo sjeli u dnevni boravak, nisam vjerovao svojim očima kad sam ugledao Orljavu sa zagrebačke izložbe kako se šepuri ispred mene na zidu. Prvo sam zanijemio, a onda bojažljivo izrekao: „Ggg…ospodine Zdravko, ova slika je bila na Vašoj izložbi u Poreznoj upravi, sjećam se točno da je bila tamo i tamo…“. Znao je od mame zašto smo došli, istog trena skinuo je Orljavu sa zida i namijenio je meni. Kakva je to ljudska gesta bila!
Orljava, 2002., ulje na platnu, 54x40 cm (2. dio)
Kum je u četvrtak popodne doletio u Zagreb s kongresa u SAD-u, a otvorenje izložbe (Krajolici kroz desetljeća - akvareli i izabrana ulja na platnu iz Zbirke Prka, Knjižara Nova, Osijek, 15. XII. 2023. - 4. I. 2024.) bilo je već sutra navečer (https://ika.hkm.hr/novosti/u-osijeku-otvorena-izlozba-slika-zdravka-cosica-iz-zbirke-prka/, https://www.glas-slavonije.hr/538814/5/Slavonska-neba-u-svim-svojim-mijenama-odaju-pocast-slikaru). Rekao sam mu još prije odlaska da ću razumjeti ako ne dođe, jer jet lag je neumoljiv. Ipak je došao! „Nije kum dugme“ - kaže naš narod. Poveo je sa sobom i dvije prekrasne kćeri, stariju od 20 i mlađu od 18 godina. Na otvorenju izložbe djevojke su zamijetile sličnost naših dvaju Orljava, premda ovu moju nikad prije nisu vidjele. Njihova koja je u obitelji od prije nego su začete… otad za njih, a oduvijek za mene… vrijedi neprocjenjivo!
Kum se prvi i jedini put oženio na današnji dan 2003., a moja prva (nadam se ne i jedina) izložba Ćosićevih slika u Osijeku zatvorila se točno 21 godinu nakon Kumovog pira. Ako je nešto u ovome vrijedno onda su to dvije Zdravkove Orljave koje od danas… za sva vremena… kroz priču postaju jedno.
Prim. dr. sc. Matija Prka, dr. med.
matija.prka@gmail.com
