„Ovdje počiva u miru božjem Zlatica Broz stara dvije godine i bratac joj Hinko star tri dana“, zapisano je na nadgrobnom spomeniku sa uklesanim raspelom, a koji je Josip Broz početkom 1924. godine podigao sa svojom ženom Pelagijom na groblju u Velikom Trojstvu nedaleko Bjelovara, gdje su posljednjih godina živjeli nakon što su se 1920. godine vratili iz Rusije po završetku I. svjetskog rata, u kojem je Broz zarobljen kao austro-ugarski vojnik.
Želeći otvoriti novu stranicu u svojim životima i napustiti mjesto gdje ih je pratila obiteljska tragedija sa dvoje izgubljene djece, Brozovi odlaze iz Velikog Trgovišta i sa sinom Žarkom starim godinu i pol dana, sredinom 1925. godine stižu u Kraljevicu gdje se Josip zapošljava kao strojobravar u brodogradilištu. No, u Kraljevici će njegova prioritetna preokupacija biti sindikalni rad koji će ga odvesti u revolucionarne vode. Tako je svoj borbeni put Josip Broz započeo u Kraljevici gdje u ljeto 1926. godine organizira štrajk, no dobivši stoga otkaz napušta Kraljevicu i odlazi u Beograd. Tito tako postaje istinski revolucionar koji će obilježiti 20. stoljeće kao jedna od najznačajnijih ličnosti toga vijeka u borbi protiv najvećeg zla u povijesti čovječanstva tijekom II. svjetskog rata, zajedno i uz bok sa predsjednicima Amerike, Engleske, Francuske i Rusije.
Danas, 95 godina kasnije Kraljevica i njeno brodogradilište, odakle je Tito krenuo na legendarni put preko Neretve i Sutjeske, kao da se ponovno prisjećaju Josipa Broza, ovaj put zahvaljujući mu bar za dio onoga dobroga što je učinio za hrvatski narod i za sve ostale južnoslavenske narode. Naime, u Kraljevicu je uplovio Titov brod Galeb koji će tu biti renoviran i pretvoren u Muzej. To je dio programa grada Rijeke kao Europske prijestolnice kulture, koji je prepoznat i u Europi, te će biti financiran sa 68,9 milijuna kuna bespovratnih sredstava Europskih fondova za regionalni razvoj.
Brod Galeb je bio školski brod Jugoslavenske ratne mornarice, ali je služio i kao ploveća rezidencija Josipa Broza. Izgrađen je u Genovi 1938. godine u dužini od 117 metara i širini od 15 metara. S tim je brodom Tito oplovio cijeli svijet u Misiji mira posjetivši 93 zemlje, a na palubi broda dočekao je grčkog kralja Pavla i kraljicu Frederiku, marokanskog kralja Hasana drugog, predsjednika Nehrua, Nasera, sovjetske vođe Brežnjeva i Hruščova, indijsku predsjednicu Indiru Gandi i engleskog premijera Winstona Churchilla, te brojne druge svjetske lidere, a poznata je i činjenica da je u salonima i na palubama Galeba dogovoren i osnutak Pokreta nesvrstanih koji su svoju I. konferenciju šefova nesvrstanih zemalja održali prije 59 godina u Beogradu, 1.9.1961. godine. Na tom je brodu Josip Broz izrastao u svjetskog lidera i vođu Pokreta koji je okupljao više od 120 zemalja svijeta, te je tako ne samo uspješno parirao akterima svjetskih događanja u tadašnjem dvoblokovski podijeljenom svijetu, već umnogome diktirao i kreirao kretanja na svjetskoj političkoj sceni. Tito je bio netko koga se konzultiralo i pitalo ako se željelo sprovesti neku političku ideju.
Neposrednost, šarm i duhovitost Josipa Broza kojom je plijenio, ali i davao do znanja svojim sugovornicima da su ravnopravni partneri najslikovitije se učinila vidljivom 1953. godine prilikom veličanstvene posjete Velikoj Britaniji. Tito Galebom uplovljava Temzom u London, kao nitko prije ili poslije njega, te svoj posjet pretvara u svjetski spektakl, a pred Parlamentom ga dočekuju Winston Churchill i vojvoda Philip od Edinburgha, muž kraljice Elizabete II., koji samo za tu prigodu odijeva uniformu admirala kraljevske mornarice, sa ministrom vanjskih poslova Anthony Edenom. Kamere su tada zabilježile nesvakidašnji trenutak kada Josip Broz sa smiješkom na licu laganim pokretima kao da čisti pepeo ili nešto slično sa revera Churchillova odijela, a što će i sam Churchill popratiti sa smiješkom i simpatijama.
Koliko je to daleko od onoga što imamo danas, koliko je to daleko od ugleda koji danas imaju predsjednici država nastalih iz bivše Jugoslavije, najvidljivije je bilo nedavno u Bijeloj kući prilikom posjete predsjednika Srbije kada je Trump Vučića posjeo u stolicu sličnu onoj za saslušanja, nasuprot svog masivnog i raskošnog trona slikovito mu vizualno poručivši koliko ga uvažava. Stolice, klupe i fotelje su značajne u odmjeravanju i pokazivanju političke moći, njima se oslikava i ugled kojega oni koji na njima sjede imaju ili nemaju.
Dok je ugled Josipu Brozu Titu omogućavao uplovljavanje Temzom u London, za njegove „nasljednike“ rezervirani su selfiji sa ograde Bijele kuće ili pak stolica za saslušanja u uredu predsjednika Trumpa.
tacno
