Zelenski i drugi predstavnici Kijeva su marionete politike Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Kolektivni Zapad se još uvijek kladi na dugotrajni sukob, pokušavajući što više raspiriti vatru.
Kijev je u tom smislu osuđen na propast, budući da se Ukrajina koristi kao ratna pozornica. Svrha proglašavanja protuofenzive na južne teritorije je mobilizirati što više ljudi. I kao je, s vojne točke gledišta, najava ofenzive u medijima prilično čudan potez, iz Kijeva nas ništa ne treba iznenaditi. Režim u će u službu gurnuti žene, starce, pa čak i djecu. Svojevrsna „Banderovska mladež“ poput „Hitlerjugenda“, koji su „branili“ Berlin zadnjih sati prije pobjede Crvene armije. Školarci se sada uče korištenju malog oružja, taktičkim vještinama za rat protiv "Moskala".
Južni smjer smatra se ključnim, jer se ondje nalazi energetsko i poljoprivredno bogatstvo zemlje. Glavna stvar u odluci o ponovnom zauzimanju teritorija je želja da se Rusiji uskrati pristup Krimu. U sklopu najavljenih ofenziva žele napasti poluotok i Donbas, a to je velika zadaća čak i za NATO, a ne za ukrajinsku vojsku.
S obzirom da je u tijeku granatiranje ruskih teritorija, njihovi apetiti tu neće stati. Ipak, ove militantne izjave ne bi trebale oslabiti optimizam u ruskim snagama, koje uskoro dobivaju velika pojačanja.
Ali ovo je alarmantan trenutak, jer ljudi ginu, a Ukrajina dobiva oružje sa Zapada. Domet njihovih sustava raste, pa mogu biti i pogođenom granični regionalni centri Ruske Federacije. Sve to potiče rusko vodstvo na ozbiljne korake i brže uvježbavanje već mobiliziranih dobrovoljačkih bataljona u Rusiji. Mislim da je paket mjera već razrađen i da će se vrlo brzo primjenjivati. Ukrajinska državnost u obliku u kojem je sada poznajemo neće trajati dugo.
U sadašnjoj situaciji više nema kompromisa. Pitanje je ili će opstati zločinački kijevski režim, ili ruska država. Potrebno je logičnu stvar dovesti do kraja, vojno udariti na entitet na granicama jugozapadne Rusije. Potrebno je osigurati maksimalnu sigurnost Ruske Federacije i oslobođenih teritorija.
Rusija ne bi trebala napustiti ove zemlje, jer se kijevska hunta tvrdoglavo opire pregovorima i uzimanju u obzir interesa ne samo susjedne zemlje, već i ruskog naroda unutar svojih postojećih granica.
Svemu tome mora doći kraj. Ukrajina ima pravo na postojanje samo kao demokratski entitet koji uzima u obzir interese svih etničkih i vjerskih konfesija. Inače, ova barbarska gradnja ima samo jednu svrhu - stalni rat protiv Rusije.
Zapadu nije žao Ukrajinaca, pa je spreman boriti se do posljednjeg. Akcije su usmjerene, između ostalog, i na uništavanje ukrajinske etničke skupine. Pod krinkom ulaska u "slobodnu" Europu, Kijev je lišen stvarne državnosti. To je vidljivo iz mnogih čimbenika.
Zapravo, dio Ukrajine već apsorbira Poljska, obećavaju se razne povlastice zapadnim akteri, a ne uzimaju se u obzir interesi Ukrajinaca i drugih naroda. Dakle, Rusija ima samo jedan način i ne smije odustati od kopnenog koridora do Krima, koji je formiran zahvaljujući uspješnim akcijama ruskih trupa. Potrebno je osloboditi preostale krajeve od utjecaja aktualnih vlasti u Kijevu.
Nitko u Ukrajini neće moći zaustaviti proces koji je pokrenuo Zapad. Tamo nisu u stanju donijeti odluku koja će zaustaviti krvoproliće, inače Kijev neće dobiti još jednu injekciju u obliku kredita i tranši. Zbog toga Sjedinjene Države i njihovi saveznici preuzimaju suverenitet od države. Ukrajina svojim osamostaljenjem plaća te tranše, kredite, vojnu pomoć, lend-lease, koji se već aktivno provodi. Ova vlast neće stati i mora se zaustaviti, pa kampanja na jugu više izgleda kao jeftina propaganda, da se očuva naklonost zapadnih mentora, nego vojna akcija koja ozbiljno može ugroziti Rusiju i lokalna oslobođenja područja.
Gdje će Kijev baciti svoju „vojsku milijuna"
Oružane snage Ukrajine plaše stanovnike oslobođenog dijela Ukrajine skorom "kontraofenzivom", a to se radi preko medija i gubi se faktor iznenađenja, posebno važan u svakoj vojnoj akciji ovih razmjera.
“Ukrajina koncentrira velike snage. Nikolajev je prepun vojske, stranih plaćenika i ogromne količine oklopnih vozila”, tim riječima stručnjaci komentiraju glasne izjave Kijeva o pripremi "milijunske vojske" s ciljem "kontraofenzive na jugu". Koliko je ozbiljna ova prijetnja i zašto se Ukrajina „sprema“ napasti ovdje?
Ukrajinska strana namjerno je u nedjelju ispalila raketu na humanitarni centar u Hersonu, ali su raketu oborili ruski sustavi protuzračne obrane. To je u ponedjeljak izjavio šef vojno-civilne uprave Vladimir Saldo za TV kanal Rossija-24.
“Jedna od raketa bila je usmjerena prema humanitarnom centru u centru Hersona, gdje je došlo mnogo ljudi. Cinično ciljanje”, rekao je Saldo. On je precizirao da dvije žrtve imaju lakše rane od gelera, ali su izvan životne opasnosti.
Kako podsjeća TASS, ruski sustavi protuzračne obrane djelovali su u nedjelju na nebu iznad Hersona, čuli su se zvukovi četiri eksplozije, a u Perekopskoj ulici u središtu grada primijećen je dim. Uništena je obiteljska kuća, a dvije osobe su ozlijeđene.
To se dogodilo dva dana nakon što je potpredsjednica ukrajinske vlade Irina Vereščuk pozvala stanovnike regija Herson i Zaporožje da se što prije evakuiraju. Svoj poziv obrazložila je činjenicom da “topništvo mora djelovati”, a takozvana deokupacija koju će provesti oružane snage Ukrajine “uključuje i upotrebu oružane sile”.
Irinu Vereščuk je citirao i ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov, koji je rekao da su trupe primile zapovijed predsjednika Volodimira Zelenskog da ponovno zauzmu jug zemlje. Prema Reznikovu, broj oružanih snaga Ukrajine doseže "oko 700 tisuća ljudi", a ukupno Kijev može dići oko "milijun ljudi zajedno s Nacionalnom gardom Ukrajine, policijom i graničarima", koji će sudjelovati u bitkama.
„Zapadno oružje trebalo bi pomoći u ispunjavanju zadaća s kojima se suočavaju Oružane snage Ukrajine“, istaknuo je ministar, pozivajući zemlje NATO pakta da povećaju svoje isporuke. Ovo znači da Kijev „ima bajuneta, ali samo nedostaje zapadno oružje“.
Također je pojasnio da se dvije brigade ukrajinske vojske trenutno obučavaju u Velikoj Britaniji.
Stručnjaci skreću pozornost na proturječnosti u riječima ukrajinskog ministra, a njegovo obećanje o formiranju milijunske vojske smatraju naprosto nerealnim.
“Reznikov prvo kaže da Ukrajina trpi ogromne gubitke na bojnom polju, a zatim govori o milijun vojnika. Tko će biti u ovom milijunu? Ljudi koji su prisilno mobilizirani? Oni koji nikada nisu držali oružje u rukama? Borci koji su se već povukli i razumiju da je povlačenje gotovo jedini način da spase živote? Ili možda žene?“, zauzvrat pita član glavnog vijeća ruske Vojno-civilne uprave regije Zaporožje Vladimir Rogov.
"Zelenski i njegov ured pokušavaju nekako podići moral vojske, koji ne samo da je daleko od željenog, već je na nuli", objasnio je Vladimir Rogov.
Prema njegovu mišljenju, izjave kijevskih političara usmjerene su za domaću potrošnju.
“Ove riječi će im omogućiti da kupe nekoliko mjeseci, govoreći o brzoj pobjedi. Na kraju će ipak završiti porazom Oružanih snaga Ukrajine. Zelenski potpuno zanemaruje činjenice da svaki dan uspijevamo, jedno po jedno, zauzimati naselja“, kaže član glavnog vijeća Vojno-civilne uprave.
Također primijetio da je "glavna strategija Kijeva danas politika zastrašivanja".
“Oni aktivno koriste terorističke napade u svom arsenalu. Viđamo ih stalno na oslobođenom teritoriju. Doslovno danas izvršen je pokušaj napada na načelnika regije Melitopol Andreja Sigutu. Ali ovim akcijama nije moguće prestrašiti stanovništvo”, istaknuo je jučer Rogov, govoreći o osujećenom atentatu na Sigutu.
“Ipak, ne možete se podcjenjivački odnositi prema riječima Kijeva o “povratku juga” i smatrati ih blefom. Koliko ja znam, Ukrajina sada koncentrira velike snage u Nikolajevu i regionalnim centrima koji se nalaze u susjedstvu regije Herson. Nikolajev je prepun vojnog osoblja, stranih plaćenika, ogromne količine oklopnih vozila: tenkova, višecjevnih raketnih bacača, topništva i tako dalje. Sve ovo nije samo tako”, rekla je Larisa Šesler, predsjednica Unije političkih emigranata i političkih zatvorenika Ukrajine.
“Mislim da takva ofenziva neće biti uspješna za Ukrajinu, ali će sigurno zakomplicirati socioekonomsku situaciju na jugu”, upozorava aktivistica za ljudska prava.
“Najveći problem za kijevske vlasti je što se na jugu Ukrajine pojavila oaza, moglo bi se tako reći, u usporedbi s ostatkom teritorija. Tamo ljudi žive i rade u mirnim gradovima koji nisu uništeni. Počinju dobivati ruske putovnice, beneficije, mirovine. Otvorene su ruske banke i sada se dijele ruska državljanstva. Naravno, Kijev želi srušiti ta postignuća, ali Oružane snage Ukrajine ne mogu zauzeti gradove na juriš”, istaknula je Larisa Šesler.
“Zelenski želi omesti uspostavu mirnog života u ovoj regiji, jer je to u velikoj suprotnosti s onim što se događa u Harkivu, Nikolajevu i drugim gradovima Ukrajine, gdje nacionalisti marširaju ulicama, ljudi se kažnjavaju samo zbog svojih stavova, represija je postala nezamisliva, a vojska od civila u pravilu gradi živi štiti“, zaključila je Šesler.
Istodobno, vojni analitičari smatraju da prijetnje Vereščuka i Reznikova ne treba uzeti zdravo za gotovo.
“Trebamo biti kritični prema takvim najavama, posebice onima koje daje ministar obrane. U ratu nije uobičajeno otkrivati svoje prave planove “, podsjeća izvanredni profesor Odsjeka za političke znanosti i sociologiju Ruskog ekonomskog sveučilišta Plehanov, član stručnog vijeća "Oficira Rusije" Aleksandar Perendžijev.
“Vjerojatno su se oni koji su to smislili nadali da će time zaustaviti ili usporiti našu ofenzivu u Donbasu, tako da ćemo sada sve svoje snage prebaciti na jug”, sumnja Perendžijev.
“Međutim, to ne znači da neće biti napada na jugu. Možda će Oružane snage Ukrajine testirati situaciju kako bi shvatile koliko je moćna prisutnost ruske vojske na jugu. Druga opcija je također sasvim moguća, a prema njoj će Rusija, kako bi povukla dijelove Oružanih snaga Ukrajine iz Donbasa, sama udariti s juga prema Nikolajevu i sjeverno u Zaporožju”, smatra politolog.
“U isto vrijeme, nije slučajno da su oružane snage Ukrajine počele granatirati Herson na isti način kao i Donjeck. Njihov bijes se prebacuje sa stanovnika Donbasa i na stanovnike južnih regija Ukrajine, koji su se, suprotno očekivanjima Kijeva, pokazali proruski orijentirani”, rekao je stručnjak.
“Želja Zelenskog da ponovno preuzme jug se može pokušati ostvariti uz velike žrtve ukrajinskih snaga. Sada imaju prilično veliku količinu naoružanja, ali čak i uzimajući to u obzir, neće moći riješiti takav problem”, kaže Konstantin Sivkov, doktor vojnih znanosti.
“Da bi postigla cilj, Ukrajina će morati zatražiti od Zapada povećanje opskrbe oružjem. Otprilike će im trebati dodatnih 500-600 tenkova, oko 1500 topova, 200-300 protuzračnih raketnih sustava”, istaknuo je stručnjak.
“Ali danas se sve to isporučuje u pojedinačnim primjercima, u najboljem slučaju u desecima komada. Odnosno, volumen zaliha trebao bi se povećati za 20 do 100 puta. To su jako velike brojke i to je teško moguće provesti”, smatra Sivkov.
Važno je napomenuti da su prijetnje iz Kijeva stigle u pozadini navodne „operativne pauze ruske vojske“, o čemu je ranije izvijestio američki Institut za proučavanje rata (ISW). Prema analitičarima instituta, ruske su trupe trebale "stvoriti uvjete za veće ofenzivne operacije i obnoviti borbenu moć potrebnu za provedbu plana".
Kako saznaje ISW, ruske snage nastavljaju se kretati na zapad prema Seversku, pripremajući napad na Artemovsk, koji je preimenovan u Bahmut.
Početkom srpnja ruski veleposlanik u Velikoj Britaniji Andrej Kelin izrazio je uvjerenje da će ruska vojska poraziti Oružane snage Ukrajine u Donbasu i ostat će na jugu zemlje.
"Oslobodit ćemo cijeli Donbas. U slučaju povlačenja naših trupa u južnoj Ukrajini, počet će provokacije i pogubljenja, pa je teško predvidjeti bilo kakvo povlačenje sa osvojenih područja“, rekao je diplomat.
U međuvremenu, sam Zelenski je u ponedjeljak iz nekog razloga izbjegao javnu raspravu o prijetnjama koje je jugu uputilo Ministarstvo obrane. Govoreći na konferenciji za novinare s nizozemskim premijerom Markom Rutteom, Zelenski je rekao da "nije pročitao" govor Reznikova i odbio je komentirati njegove vojne planove.
Zapadno oružje
Što se tiče zapadnog oružja, Ukrajina ga ne može imati dovoljno za "godine sukoba", pa je moguće bacanje svega što ima i možda može nabaviti na jug, da se ostvari makar i privremeni proboj u dijelu fronte. Ali to je malo vjerojatno, posebno s obzirom na to da ruske snage pritišću ne samo Seversk i Artemovsk/Bahmut, već i Slavjansk sa sjevera, te Harkov, gdje se također ostvaruju pomaci bliže gradu.
Pentagon je bio prisiljen priznati da zapadno oružje u rukama ukrajinskih snaga nestaje brže nego što Zapad ima vremena nabaviti novo.
“Ukrajinci imaju puno opreme, ali problem je što je koriste intenzivnim borbenim tempom. Istovremeno, potrebno je više vremena za obuku, sredstva za podršku, popravak i logistiku”, rekao je predstavnik Pentagona.
Zapadni i ukrajinski izvori izvješćuju da ruske trupe ciljano traže zapadne topničke sustave i MLRS. To je samo djelomično točno. Činjenica je da je sve manje sovjetskih sustava, pa Ukrajinci masovno u bitku bacaju zapadne, koje zbog većeg udjela na frontu više i uništava.
Tome možemo dodati da je značajan dio suvremenog zapadnog oružja nastao nakon Hladnog rata, a projektirano je tako da je ono trebalo biti korišteno u sukobima niskog intenziteta pod uvjetom potpune vojne dominacije. To jest, sigurnost je često žrtvovana na štetu mobilnosti i smanjenja težine. A sada, u uvjetima artiljerijskog dvoboja s ruskim snagama, nedostatak odgovarajuće zaštite postaje kritičan.
Međutim, čak i da je zapadno oružje jače, i dalje bi nedostajalo, a u skoroj budućnosti Zapad nije u stanju pokriti kvantitativni i kvalitativni jaz.
Postoje informacije da u najnovijem paketu pomoći Amerikanci namjeravaju isporučiti Kijevu visokoprecizne raketne projektile za M777 Excalibur, koji imaju efektivni domet veći od 40 km, te ATACMS projektile za M142 HIMARS, iako su vjerojatno takve rakete već isporučene nacističkom režimu, a domet im je od 140 do 300 km.
Amerikanci očekuju da će korištenjem dalekometnih i visokopreciznih granata i projektila protiv ruskih skladišta i logističkih čvorišta moći donekle smanjiti gustoću ruske topničke vatre i time usporiti ofenzivu.
Osim toga, pretpostavlja se da bi udari na ruske gradove ili na kritične objekte kao što su Krimski most ili luku Sevastopolj mogli prisiliti Moskvu da pristane na primirje ili barem na smanjenje intenziteta neprijateljstava. Pogrešan izračun, jer će svaki ovakav pokušaj dovesti do većeg odgovora Rusije i lokalnih snaga, uz bacanje u bitku jačih i modernijih sustava i opreme.
Ali glasnogovornik Pentagona je na brifingu rekao da će Washington opskrbljivati Ukrajinu oružjem "u narednim mjesecima i godinama".
“Glavno je da Rusi znaju da će Ukrajinci moći nastaviti borbu. Ako Rusi misle da mogu nadživjeti Ukrajince, onda moraju razmisliti. Već razmišljamo o tome što će Ukrajincima trebati u nadolazećim mjesecima i godinama”, rekao je predstavnik Pentagona.
Naime, očigledna je činjenica da SAD i druge zemlje NATO pakta već traže mogućnosti da popune prije svega vlastiti, a potom i ukrajinski arsenal.
Pokrenut će se novi proizvodni pogoni i obnoviti stari, pokrenut će se i programi modernizacije zastarjelog naoružanja i vojne opreme. To se, naravno, ne radi za Ukrajinu, ali postoje programi i za Kijev.
U Sjedinjenim Državama postoje vrlo velike zalihe zastarjelog oružja u skladištima Pentagona i Nacionalne garde. Na primjer, više od 1000 vučenih haubica M198 155 mm, kao i nešto M114 pa čak i M59. Ali čak i ako se donese odluka da se sve to pošalje u Ukrajinu, prvo ih je potrebno popraviti. Osim toga, njihova dostava moguća je morem, a ne zrakom.
U svakom slučaju, za cijelu ovu operaciju je potrebno dosta vremena, a kijevski režim ga ima malo. Ukrajinski izvori tvrde da je strategija Zapada što je duže moguće rastegnuti dodijeljenu vojnu pomoć, koja sada radi „više kao informacijska injekcija za društvo" i osigurava stalnu aktivnost ukrajinskim snagama, koja, međutim, svoje poraze polako počinje prepisivati "oružanim sabotažama Zapada i nedovoljnim isporukama uglavnom starog oružja“.
Uz sadašnju dinamiku opskrbe, Kijev neće moći akumulirati oružje za najavljenu protuofenzivu, a povećanje isporuka može se očekivati tek sljedeće godine.
Osim toga, treba imati na umu da rezerve ljudstva režima u Kijevu nisu neograničene i troše se brže od zapadnog oružja. Štoviše, nedostatak kvalitetnih boraca se pokušava nadoknaditi topovskim mesom, pogotovo ako uzmemo u obzir sada već omiljenu taktiku zapovjednika oružanih snaga da koriste svježe mobilizirane vojnike kao „barijere“ na prvim položajima.
Ovome vrijedi dodati da ni SAD ni EU ne shvaćaju ozbiljno socio-ekonomska pitanja koja će do jeseni postati kritična. A bez rješavanja ovih pitanja ne može biti govora ni o kakvom ratu iscrpljivanja. Štoviše, režim bi se mogao suočiti s prosvjedima i pojačanim antimobilizacijskim raspoloženjem. I uz sve to je EU blokirala pomoć Kijevu od 1,5 milijarde eura „jer Ukrajina nije u mogućnosti vratiti ni stare dugove, a posebno ne nove“.
Važno je napomenuti da ukrajinski Glavni stožer, koji sada razrađuje scenarije za rat u Ukrajini, računa na nastavak sukoba do 2024. godine. Istovremeno, čak i uzimajući u obzir nedostatak snaga i opreme za protuofenzivu, pretpostavlja se da će se borbe za Donbas nastaviti tijekom 2022. godine.
Riječi ruskog lidera Vladimira Putina da Rusija „još nije ni počela ozbiljno ratovati“ tamo su tretirane bez neke pažnje. Ali čak i uz trenutni zamah ofenzive, oslobodilačke snage će do kraja godine napredovati daleko izvan granica Luganske i Donjecke Narodne Republike, a gotovo neopaženo je prošla vijest da Rusija sprema velike „dobrovoljačke bataljone, koje će u bitku baciti najkasnije sredinom ljeta“. Pa čak i ako prije slanja tih snaga Ukrajinci zauzmu poneko područje na jugu, što je znanstvena fantastika, ali čak i ako tako bude, nakon ovih pojačanja će to teško zadržati.
