"17. listopada 1905. godine" , I. J. Rjepin, 1907.




Revolucija 1917. godine je zbrisala Rusko Carstvo s karte svijeta, no i prije toga je bilo velikih narodnih buna i ustanaka koji su poljuljali temelje države i potaknuli njezine vlasti da djeluju bez milosti.



1. Ustanak Stenjke Razina (1667.-1671.)



Jedna od najvećih pobuna u povijesti Rusije bila je "seljačka buna" Stenjke Razina. Izazvana je jačanjem kmetstva u ruskoj državi i iscrpljenošću zemlje poslije dugih ratova s Poljskom i Švedskom.

Donski kozak Stepan Razin uspio je pod svojom zastavom ujediniti tisuće seljaka i kozaka, nezadovoljnih time što plemstvo gazi njihova prava. Tako su plemići postali glavna meta pobunjenika. Gdje god su Razinovi odredi ušli u neki grad, uslijedio bi krvavi obračun s plemstvom.

Razin je krenuo s juga Rusije u pravcu Moskve zauzimajući jedan grad za drugim i šireći svoju vojsku. Nudio je slobodu svakom seljaku koji mu se pridruži.

Međutim, u bitci kod Simbirska 1670. godine pobunjenička vojska je potučena do nogu, a njezin predvodnik je ubrzo uhvaćen.

Razin je pogubljen odsijecanjem udova i glave. Tisuće njegovih sljedbenika su pogubljeni tako brutalno da su svjedoci ovih događaja bili krajnje potreseni tim prizorima.

2. Pugačovljev ustanak (1773.-1775.)


Seljačka buna na čelu s Jemeljanom Pugačovom imala je mnogo sličnosti s Razinovom pobunom. I sada su, nakon sto godina, opet kozaci i seljaci bili nezadovoljni time što država i plemstvo gaze njihova prava.

Kozak Jemeljan Pugačov je sebe proglasio carem Petrom III. koji se čudom spasio (a zapravo ga je zbacila s prijestolja i ubila njegova žena Katarina Velika). Samozvanac je okupio ogromnu vojsku od gotovo 70 000 ljudi i obećao svima slobodu, blagostanje i napredak ukoliko zauzme prijestolje.

Pobunjenička vojska je zauzela mnoge tvrđave i gradiće na južnom Uralu i Povolžju, odnijela pobjedu nad svim regularnim trupama koje su bile upućene protiv nje i zauzela ogroman teritorij, te tako izazvala daleko oštriju reakciju ruskih vladajućih krugova.

Buna je 1775. godine splasnula i ubrzo je potpuno ugušena. Jemeljan Pugačov i drugi predvodnici bune dovedeni su u Moskvu i pogubljeni.

3. Pobuna dekabrista (1825.)


Kada je ruska vojska 1813. ušla u Europu i krenula prema Parizu kako bi odnijela konačnu pobjedu nad Napoleonom, ruskim časnicima se pružila prilika da izbliza vide kako žive Europljani. Mnogi su morali priznati da Rusija znatno zaostaje za Europom i da je to stanje trebalo mijenjati.

Među ruskim časnicima je formirano nekoliko tajnih društava kojima je u planu bilo ukidanje kmetstva, ograničavanje carske vlasti, pa čak i ukidanje monarhije, a također i provođenje korjenitih reformi u Rusiji.

Krenuli su u akciju 14. (26.) prosinca 1825. godine kada je novi monarh Nikolaj I. polagao prisegu na svečanosti u Sankt-Peterburgu. Ispostavilo se, međutim, da su dekabristi (kako su kasnije nazvani) bili loše organizirani i kolebljivi tako da nisu uspjeli ubiti cara niti pridobiti regularne postrojbe.

Pobuna je ugušena, glavni predvodnici su strijeljani, a ostali su protjerani u Sibir i na ruski Daleki istok.

4. Studenački ustanak (1830.-1831.)


Poljska je 1795. godine nestala s karte Europe kada su njezin teritorij između sebe podijelile Rusija, Pruska i Austrija. Poljaci, međutim, nisu gubili nadu u obnavljanje svoje neovisnosti, te su 1830. godine podigli veliki ustanak.

Cilj Studenačkog ustanka, ili Poljsko-ruskog rata (kako se ovaj događaj naziva u Poljskoj), bilo je obnavljanje suvereniteta koji je Poljska imala prije podjele, kao i ogromnog teritorija od Baltika do Crnog mora.

Ustanak je izbio na ogromnom području Poljske, Ukrajine i Litve, a poljska vojska je prema procjenama imala preko 150 000 ljudi, ne računajući partizanske odrede u raznim područjima. I pored svega, ruska vojska je ugušila taj ustanak.

Nakon ovog poraza Poljska je izgubila i poseban status koji je imala u Ruskom Carstvu, kao i pravo na vlastiti Ustav i vlastitu vojsku. Tada je otpočeo proces pretvaranja Poljske u običnu rusku provinciju.

5. Prva ruska revolucija (1905.-1907.)


Ruska revolucija 1905. godine u biti je bila generalna proba revolucije 1917. (poslije koje je Rusko Carstvo prestalo postojati).

Demonstracije i neredi su bili izazvani mnogim faktorima, a posebno niskim životnim standardom, suzbijanjem slobode govora i katastrofalniim porazima u Rusko-japanskom ratu.

U Sankt-Peterburgu su 9. (22.) siječnja 1905. vojnici ubili nekoliko stotina prosvjednika (ovaj događaj je postao poznat kao Krvava nedjelja), poslije čega su se neredi proširili po cijeloj zemlji.

Revolucija 1905. godine je splasnula tek kada je car Nikolaj II. izašao u susret zahtjevima i ograničio suverenu vlast, osnovao parlament (Državnu dumu) i poboljšao uvjete rada. Ali, bio je to samo kratak odmor do sljedeće, daleko veće i daleko strašnije revolucije.

rbth