Ministar je gospodarstva Ante Šušnjar (iz kvote Domovinskog pokreta u HDZ – DP‑ovoj tzv. neprincipijelnoj koaliciji) upravo zgrozio CRO javnost drastično kopnećeg životna standarda, ali i svu političku oporbu, krajnje nebuloznim/neukusnim komentarom neopravdanih poskupljenja kruha i inih živežnih namirnica: “Ako su vam kruh i ostali pekarski proizvodi skupi, pecite ih sami kod kuće, jeftinije je.” Te se izjave ne bi postidjela ni do giljotine navodno rastrošna Marija Antoaneta (Maria Antonia Josepha Johanna von Habsburg‑Lothringen), austrijska supruga francuskog kralja Luja XVI, svrgnutog Francuskom revolucijom. Najomraženija kraljica, je li, apsolutističke Francuske, kojoj je povijest (ne)opravdano pripisivala rasipništvo i skandale – à propos, svaka sličnost s HDZ Plenkovićevom vlašću u Bijedoj Našoj 200 i kusur godina kasnije je slučajna, sic transit?! – navodno je na isto upozorenje kako narod gladuje odgovorila: “Pa, ako nemaju kruha, neka jedu kolače.”
U općem političkom i medijskom obaranju drvlja i kamenja na toga Antu Šušnjara (Mostar, 1983), nesposobnog i neodgovornog ministra, čija, je li, nesposobnost i neodgovornost izbija iz svake pore njegovih krajnje larpurlartističkih izjava novinarima, netko se sjetio i svojedobne navodno izjave u sličnim okolnostima supruge Sanje Musić-Milanović, tada SDP‑ovog premijera Zorana Milanovića, o tomu da će građani uštedjeti i na crnom kruhu – najjeftinijem, ali nedovoljno dostupnom u maloprodaji – ako “režu štruce na tanje kriške”.
Hrvatskim se tzv. običnima/malim ljudima nikad nije dogodilo ni u tzv. socijalističkomu mraku, pa ni za najgore ratne krize početkom 1990-ih godina, da i najosnovnija živežna namirnica – kruh svagdašnji! – postaje luksuz. Da si ga građani ne mogu kupiti koliko bi i kakav bi htjeli jer mu je cijena odletjela u nebo. I raste. S 40% trgovačke marže!
“Pogrešno sam shvaćen…”
Umjesto da kao ministar gospodarstva radi u korist svekolikog općinstva i da znâ lupiti premijeru Andreju Plenkoviću šakom o stol zbog dopusnice tzv. tržištu da ucjenama potrošača podivljalim cijenama hrane srozava obiteljske proračune u krajnju bijedu feudalnog tipa, DP‑ov Ante Šušnjar sramoti se izjavama koje nedvosmisleno upućuju na činjenicu da nije tzv. pravi čovjek na pravomu mjestu. Odvjetnik sa splitskom diplomom i od 2000. godine članstvom u protusrpsko-proustaškoj političkoj opciji HDZ-ova disidenta Ivana Penave, politikantskom poslijeizbornom trgovinom naplavljen na vladajući sprud, bahatom pojavom i siromašnim rječnikom, frazama koje ništa ne znače, glumata “autoritet” u resoru kojem očito nije dorastao.
Naknadno se neuvjerljivo posipao pepelom. Kao, pogrešno je shvaćen, nije mislio kako je rekao, pa… Sorry, nije to što se čini da jest… Najprije ga je saborska zastupnica Anka Mrak‑Taritaš (GLAS) bila ispravila jer “kruh se ne kuha, kako je Šušnjar rekao, nego se peče”, a onda se, je li, sjetila ismijati njegov diskurs preporukom ljudima “neka si kupe ili unajme kravu, pa neće morati kupovati također nenormalno preskupo mlijeko”.
A zašto ne, neka si na silnim napuštenim/zapuštenim zemljištima uzduž i poprijeko Slavonije, Like, Gorskog kotara, dalmatinskog zaleđa… počnu i sami saditi krumpir, mrkvu, luk, rajčicu, papriku, krastavce, grašak, ali i jabuke, kruške, grožđe… Jeftinije će proći, a HDZ Plenkovićeva država zajedno će sa Šušnjarom i šušnjarima zadovoljno trljati besposlene ruke. Jer i cijene su povrća i voća – RH uvozi više od 50%! – odletjele u nebo. Ako žele jesti jaja, meso peradi, svinjetinu, govedinu, janjetinu itd., trkom svi na seoske pustare, na kojima je sve teže vidjeti i metuzaleme. Posljednji dječiji plač mogao se čuti prije 20-30 godina, pa…
Sva je sreća, je li, što je relativan parlamentarni izborni pobjednik HDZ bio prisiljen – ta, vrag u nuždi i muhe ždere?! – skompati se radi tzv. stabilne saborske većine s DP-om, jasno protusrpskom/proustaškom strankom, čak i zaboraviti Penavinu kaznenu prijavu DORH-u protiv Plenkovića (sic transit), jer se bez toga siromašeće CRO općinstvo ne bi “usrećilo” trojicom DP-ovih ministara i vladinim potpredsjednikom (Josip Dabro, ministar poljoprivrede), što medijima i javnosti služe za podsmijeh.
Prvi, rečeni Ante Šušnjar, sugerira građanima da si sami peku kruh i proizvode inu hranu, bojkotiraju trgovce što nepodnošljivo bildaju cijene – bit će im jeftinije i bijednim plaćama/mirovinama priuštivije?! – što je, je li, upravljački HDZ Plenkovićev iskorak prema civiliziranoj i bogatijoj Uniji. Drugi, ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić dosad se ničim nije pokazao sposobnim za suzbijanje tzv. bijele kuge (natalitetna eutanazija RH) ni učinkovitim idejama/mjerama za povratak iz iseljeništva cca pola milijuna otišlih trbuhom za kruhom iz RH u prošlih desetak godina, ali i potomaka hrvatskih ekonomskih emigrana prošlih stoljeća.
Taj Šipić sada vabi jata roda u CRO rodilišta povećanje rodiljnih naknada i hrvatske potomke davnih iseljenika pretežno u prekomorske zemlje tzv. petogodišnjim oslobađanjem od poreza u domovini njihovih predaka. Već se unaprijed vidi pucanj u prazno, neinventivnost i šuplje “domoljublje” od kakvoga nikad nije bilo koristi. Ugledni mladi demograf Marin Strmota – svojedobno je javno, na presici, podnio ostavku na dužnost državnog tajnika HDZ-ovoj ministrici Nadi Murganić i izazvao opće zaprepaštenje u ZNA SE opciji i javnosti – kazao je kako “vlada nema demografsku, već folklornu politiku” u strateški važnom resoru. O povećanju nataliteta ovisi opstanak i naroda i države, a vladi je to zadnja rupa na svirali.
Je li slučajno da je CRO premijer Plenković, glava i rep HDZ-ove vlasti, baš demografiju povjerio malodobnom koalicijskom partneru DP-u, a ne nekomu od najsposobnijih/najsavjesnijih/najstručnijih ljudi u vlastitoj stranci?! Znači li to da mu je demografsko uskrsnuće Hrvata i Hrvatske i dalje politikantski larpurlartizam u sklopu – izvana gladac (novčane naknade), a unutra jadac (daljnji pad nataliteta zbog iks egzistencijalnih smetnji) – “folklorne demografske politike”? Veće novčane naknade i sl. malo znače mladim obiteljima ako nemaju priuštiv krov nad glavom, stalan i siguran posao s plaćom za pristojan obiteljski život, cjenovno priuštive režije, hranu i potrepštine za odgoj djece, infrastrukturu od, je li, jaslica/vrtića, pedijatara do socijalne skrbi i školovanja itd.
Jedan tenk za 750.000 gladnih
A nemaju. Niti će tako skoro imati budući da je HDZ Plenkovićevoj vladi neusporedivo važnije kupiti za 25 milijuna eura jedan novi njemački tenk Lopard 2A8 više, nego, npr. i za manje od te svote izvući 750.000 svojih sugrađana, mahom penzića, s ruba ili ispod ruba siromaštva. Za samo dva ili tri takva tenka – koje u slučaju pravog rata šalje u staro željezo već i bolje naoružan protivnički dron – da se i ne govori o second hand 14 godišnjem Rafaleu, Bradley transporterima, Black Hawk helikopterima, pa turskim dronovima Bayraktarima… Ulaganje u obranu jeste ulaganje u smrt, ne u život i mirnu budućnost, pa…
Bijedna Naša, zborno se hvale premijer Plenković i ministar obrane Ivan Anušić (HDZ), godine 2025. podebljat će vojna izdvajanja, obrambeni proračun na dva posto BDP-a, što izravno znači manje novca za tzv. civilne potrebe stanovništva. To izravno znači da – kako je preko noći trumpovski okrenula ćurak i nova/stara šefica Europske komisije Ursula Röschen/Ružica von der Leyen – HDZ-Plenkovićeva vlast u tom smislu nastavlja još vidljivije mazati vrat tustoj (pro)američkoj guski. Svakako da je dobrodošlo svako povećanje novčane pomoći za potrene novorođene, ali i starije djece, to uopće nije sporno.
Međutim restlovi od svote za vojsku, glomaznu, neučinkovitu i lošu državnu administraciju, političke stranke, participacije po nalogu tzv. europske obitelji itd. neće ni vratiti rode nad hrvatska rodilišta niti će omogućiti još neiseljenima nešto manje od 3,9 milijuna žitelja Bijedne Naše kvalitetnu, zdravu, samodostatnu prehranu i energente, više zdravlja i životni standard dostojan 21. stoljeća. Koliko god Hrvatska ima prirodne, materijalne i ljudske resurse za samodostatnost u ključnim sastavnicama bolje, sigurnije i mirnije budućnosti, toliko nema tzv. prave ljude na pravim mjestima.
Političko kadroviranje i korupcija kakve nikad prije nije bilo poguban su mlinski kamen o vratu te nesretne zemlje, čijim se žiteljima 1990-ih godina obećavala sloboda, standard i demokracija jedne Norveške ili Švicarske. Kad ono, znaju reći i mnogi hrvatski branitelji, koji nikad ne bi uzeli pušku u ruke u Domovinskom ratu, da su znali tko će poslije i kako voditi državu, ne samo da su “napokon svoji na svomu” sveli i na “svoje na tuđemu” već su postali i – kruha gladni. Sic transit.
Od tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti ostavljeni su im tek grb, zastava i himna. S tim da se Hrvati nisu kadri dogovoriti sami sa sobom, je li, počinje li im grb crvenim ili bijelim poljem tzv. šahovnice, odnosno priznati kako im je pravoslavac/Srbin cincarskog porijekla Josif Runjanin, ne Josip, 1846. godine u kući Peleš u Glini skladao glazbu za himnu na stihove “Horvacka domovina” ilirca Antuna Mihanovića.
Kineziolog za muzne krave
“Domoljublje” i domoljublje ni u Bijednoj Našoj danas niti ubuduće, je li, nisu isto, ali ni jednim se ni drugim ne samo ne prave djeca nego i ne dâ nahraniti gladna usta članova obitelji.
To sada “domoljubno” – na presici o tri programa novih poticaja za veću proizvodnju mesa i mlijeka – najavljuje veliki HDZ/DP-ov “stručnjak za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo” s diplomom tzv. magistra kineziologije dvogodišnjeg edukacijskog studija u Travniku (BiH) Josip Dabro. Hrvatska uvozi ogromne količine svih vrsta mesa i mlijeka te mliječnih proizvoda, stočni je fond na rubu opstanka, a muzne krave završavaju u ono par preostalih klaonica. Da je dobro, nije. Da će biti bolje – neće. Država se, pa i sâm ministar Dabro, vade na tržišnu konkurenciju i europske direktive, OPG-i se postupno gase – nakon epidemije korone ih je cca 20% manje – a uvoz hrane raste. Ne vidi se kraj. Tzv. vladine mjere ne daju rezultat. Zašto? Zato što nisu mjere.
