Bez obzira što je, uz židovsku logističku pomoć, izložbu u New Yorku postavila Srbija i što ona to nesumnjivo koristi u dnevno-političke i politikantske svrhe, bilo bi potpuno deplasirano dovoditi u pitanje meritum postavljanja takve izložbe, jer je taj meritum upozorenje - da se genocid više nikad i više nigdje ne ponovi.


Ministarstvo vanjskih i europskih poslova a time i Vlada nastavljaju politiku zbog koje se časni hrvatski građani mogu stidjeti. Radi se još jednom o Jasenovcu, sada o izložbi koju je Srbija organizirala u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku u povodu međunarodnog dana Holokausta. Direktor postava nije bilo tko nego izraelski povjesničar Gideon Greif,  stručnjak za logore Auschwitz, Majdanek i Jasenovac, istodobno i šef skupine povjesničara iz sedam zemalja, čiji je postav Jasenovac - pravo na nezaborav prva izložba te skupine u UN-u u 72 godine nakon 2. svjetskog rata.

Kad već nije sama sudjelovala u sličnom postavu, bilo je najbolje da hrvatska službena politika o organizaciji te izložbe nije rekla niti jednu riječ i da ničim nije radila protiv njezinog postavljanja.

Greif je u nedavnom intervjuu Deutsche Welleu govorio ono što svi mi uostalom znamo, bez obzira što netko želi skriti. A to je da su čak i nacisti bili šokirani brutalnošću zločina u Jasenovcu. Strašni i strašno masovni nacistički zločini bili su monstruozno 'tvornički', ali se u logorima NDH-a smišljalo kako da se žrtve likvidira posebno okrutnim metodama. U Hrvatskoj, odnosno u NDH-u, logore smrti otvarale su domaće kvislinške vlasti, a ne izravno njemački nacisti kao u većini drugih zemalja.

Bez obzira što je, uz židovsku logističku pomoć, izložbu u New Yorku postavila Srbija i što ona to nesumnjivo koristi u dnevno-političke i politikantske svrhe, bilo bi potpuno deplasirano dovoditi u pitanje meritum postavljanja takve izložbe, jer je taj meritum upozorenje - da se genocid više nikad i više nigdje ne ponovi. Takva bi općeljudska i mirotvorna poruka trebala biti vrijednosno jednako snažna i važna i u Hrvatskoj, i u Njemačkoj, i u Srbiji i u Izraelu.

A hrvatski MVEP uputio je diplomatsku notu Srbiji zbog izjave njenog potpredsjednika vlade Ivice Dačića koji je otvorio newyoršku izložbu, u kojoj je navodno neizravno optužio Hrvatsku za rehabilitaciju ustaštva. Dačić je u kasnijoj izjavi za srpsku televiziju pozvao hrvatskog premijera Plenkovića da ode u Jasenovac kako bi se poklonio žrtvama tog logora - a to je bio manipulativan, nepotreban poziv, jer je Plenković prošle godine tamo bio. A nakon što je Hrvatska poslala notu, i Dačić i Vučić su prilično nediplomatski reagirali, pa je tako Vučić komentirao da je to „kao da je netko iz Njemačke poslao notu Židovima zbog dana Holokausta“.

Dan prije otvaranja izložbe, iz MVEP-a su na upite novinara poslali priopćenje u kojem se kaže kako se UN „ogradio od izložbe“ te da su, na hrvatsko upozorenje UN-u „na pokušaj prikazivanja lažnih podataka“, „organizatori bili prisiljeni iz postava ukloniti najgrublje falsifikate“. Ipak, nikad se nije moglo doznati koje su to „najgrublje falsifikate“ Srbi i Židovi bili prisiljeni ukloniti, a koji su to manje grubi falsifikati ipak još ostali da se i dalje prikazuju na izložbi u New Yorku. I kako se to UN „ogradio“? Dignuo neku ogradu od tri-četiri metra? Greif, glavni kustos izložbe, vjeruje da bi o svemu tome bio obaviješten da se to dogodilo.

U najmanju ruku, MVEP nije precizan, često se služi općim floskulama, pa mu stoga nije sve za vjerovati.

Ne bi se hrvatska politika trebala skrivati niti iza toga što je istina da se pod vlašću kvislinškog zločinca Milana Nedića 1942. godine Srbija 'pohvalila' da je postala prva zemlja tadašnjeg Trećeg Reicha koja tvrdi kako je postigla nacistički cilj 'konačnog rješenja židovskog pitanja'. Imala je i Srbija logore i ubijala u njima Židove, Rome, komuniste i partizane.

I današnja Hrvatska i današnja Srbija su barem nominalno sljedbenice jednog od najznačajnijih europskih antifašističkih partizanskih pokreta i barem dobra polovica građana Hrvatske ne zazire od toga i ne zazire i ne žali zbog ishoda Drugog svjetskog rata. Ne stide se te pobjede i načina na koji je ona izborena nego se stide onoga što se u ime tobožnjeg hrvatstva činilo za vrijeme NDH-a.

Pustimo mi Srbiju i njezine navodno zle i manipulativne namjere. Je li se bestijalno ubijalo u tom Auschwitzu Balkana, prema NDH-ovskim rasnim zakonima? Samo zbog toga što su ljudi bili Srbi, Romi, Židovi, ali i Hrvati antifašisti? Da, samo zato. Hrvatima bi bilo oprošteno da nisu bili antifašisti, ali druge se ubijalo isključivo zbog porijekla, rekli bismo - po zakonu.

Kad su se već počeli javljati bez razloga, neka onda MVEP i Vlada kažu vrlo konkretno što je falsificirano i manipulativno u izložbi u zgradi UN-a.

novilist