Najnovije vijesti iz istočne Ukrajine su da su jedinice Rusije i LNR oslobodile su Severodonjeck i Borovskoje u Donbasu, rekao je službeni predstavnik ruskog Ministarstva obrane general Igor Konašenkov.
“Jedinice Narodne milicije Luganske Narodne Republike, uz potporu ruskih trupa pod zapovjedništvom generala armije Sergeja Surovikina, kao rezultat uspješnih ofenzivnih operacija, potpuno su oslobodile gradove Severodonjeck i Borovskoje, naselja Voronovo i Sirotino Luganske Narodne Republike”, rekao je Konašenkov u poruci objavljenoj na Telegram kanalu .
Predstavnik ministarstva je istaknuo da je osujećen pokušaj Oružanih snaga Ukrajine da pretvore industrijsku zonu tvornice Azot u žarište otpora. Sada teritorij poduzeća kontroliraju jedinice LNR.
“Oslobođenjem Severodonjecka i Borovskog cijeli teritorij lijeve obalne Severskog Donca unutar je granica Luganske Narodne Republike”, zaključio je general Konašenkov.
Podsjetimo, u subotu je poduzeće Azot u Severodonjecku, gdje su ukrajinski militanti nasilno držali civile, prešlo pod kontrolu Luganske armije. Odmah nakon toga je na području tvornice započela je akcija čišćenja od strane lokalnih snaga narodne i Oružanih snaga Rusije.
Dalje su napredovali prema Lisičansku i već su zauzeli tri punkta u gradu, gdje se, kako prenose i zapadni mediji, „vode ulične borbe“.
"Sada su naše snage već na tri točke Lisičanska, posebno na području tvornice gumenih proizvoda i tvornice stakla i pokušavamo razviti napad", navodi se u izjavi.
Također se izvještava da su tijekom oslobađanja sela Mirnaja Dolina zarobljeni militanti 201. odvojene bojne Oružanih snaga Ukrajine "Berlingo".
Kamo će ruska vojska krenuti nakon Donbasa? Ovoje pitanje na koje mnogi žele odgovor. Rusiji je posebno važno područje oko Harkova, jedino odakle se može neutralizirati ruska obrana Moskve i silosi iza Urala. Ali postaviti rakete kratkog i srednjeg dometa tamo više nije moguće, pa to može pričekati. Barem sljedećih nekoliko tjedana.
Kako se približava poraz najveće skupine Oružanih snaga Ukrajine u Donbasu, sve se češće čuje klasično pitanje posljednjih mjeseci: što dalje i kakve će biti daljnje akcije ruske vojske i milicija Donbasa? Unatoč nepredvidivosti neprijateljstava, neki smjerovi udara u budućnosti se ipak mogu predvidjeti.
Jedna od glavnih aktualnih misterija je iz kojeg razloga Kijev ponavlja "Mariupoljski slom" i umjesto povlačenja snaga iz područja Kramatorska i Slavjanska. Ne samo da ne naređuje povlačenje, već pojačava ovu skupinu s novim jedinicama. Glavna verzija je vanjska politika i samo djelomično vojna. Kijev vjeruje da je zadržavanje, čak i uz velike gubitke, trenutne crte bojišta potrebno kako bi se kupilo vrijeme za formiranje neke vrste nove vojske, potpuno naoružane oružjem dopremljenim sa Zapada.
Zbog toga se bitke za aglomeraciju Slavjansk-Kramatorsk mogu nastaviti čak i u pozadini nekoliko uspješnih proboja u susjednom sektoru fronte. Kod Avdejevke, na primjer, iako se odande uglavnom provode napadi na civilne četvrti Donjecka, uz sve tragične posljedice ovih kriminalnih napada.
Međutim, prije ili kasnije ova grupa će biti uništena i tu se u ruskih snaga nameće zloglasno pitanje: što dalje? Može biti nekoliko opcija.
Najvažniji cilj specijalne vojne operacije u Ukrajini je otklanjanje svih vojnih i političkih prijetnji Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici i ruskim građanima koji žive na području bivše Ukrajine. Drugi cilj je denacifikacija. Što to znači u sadašnjim uvjetima?
Kako bi Rusija mogla zaštititi civile Donbasa i svoje sigurnosne interese, Ukrajini mora biti oduzeto svo ofenzivno oružje, topništvo, višecijevni sustavi, zrakoplovstvo i mornarica. Onaj dio teške opreme koji neće biti uništen mora se registrirati i kontrolirati. U budućnosti Ukrajini treba oduzeti mogućnost primanja zapadnog oružja i ponovnog naoružavanja na bilo koji drugi način i zadržavanja ofenzivnog oružja.
Samo fizičko uništenje ofenzivnog oružja može se smatrati uklanjanjem prijetnje za DNR i LNR, kao za one Ukrajince, Ruse i rusko govorno stanovništvo u drugim regijama ove zemlje.
Slijedom toga, samo uništavanje grupe ukrajinske vojske u Donbasu nije dovoljno i moraju uslijediti nove ofenzivne operacije.
Ali pravce tih operacija više ne mogu određivati čisto vojni razlozi, nego u većoj mjeri politički i društveni. Denacifikacija u širem smislu riječi može značiti ne samo eliminaciju neonacističkih oružanih skupina i same te ideologije. To je i zaštita ruskog govornog područja i povijesnih regija Novorosije i Male Rusije. Zaštita ruske kulture i ruskog identiteta u Ukrajini kao takvog.
I to unatoč činjenici da sada glavni prioritetni ciljevi ruskih oružanih snaga ostaju ključna naselja vezana uz logistiku, opskrbu i logistiku. To je nuspojava strategije formiranja džepova i još je teško reći koliko su takve operativne odluke dovoljne same po sebi bez taktičkog okruženja bilo koje neprijateljske skupine.
No, postoji uvjerenje da će sada, uzimajući u obzir rastuću važnost isporuka Ukrajini zapadne opreme i oružja, biti potrebno zauzimanje velikih naselja koja su ključna za logistiku. Prije nekog vremena pojavila se izvješća da bi se napredovanje na Černigov, pa čak i na Kijev, moglo nastaviti.
Ako polazimo od optimističkih procjena, onda će nakon uništenja grupe ukrajinske vojske u Donbasu borbena sposobnost ukrajinskih jedinica brzo pasti. S ove točke gledišta, logični pravci daljnje ofenzive Oružanih snaga Rusije su Krivoj Rog, do kojeg postoji jedan tenkovski prijelaz, kao i Dnjepropetrovsk i Zaporožje. Zasebna je priča s Harkovom i oko kojega je intenziviranje neprijateljstava neizbježno u svakom scenariju. Pa onda imamo kao glavni smjer Nikolajev i dalje prema Odesi.
Front kod Nikolajeva je dugo ostao stabilan isključivo zato što Oružane snage Rusije sada nemaju značajnije snage u ovom sektoru. Iznenađujuće je da ukrajinsko zapovjedništvo na ovom području još uvijek ne odustaje od ideje o protuofenzivi na Herson, što je najvjerojatnije posljedica političkih, a ne vojnih okolnosti. Kijev smatra da je Herson, nakon poraza u Donbasu, vrlo uspješna meta za ofenzivu, iako je svako „testiranje ruske obrane“ za ukrajinske snage završavalo katastrofom.
Svi dosadašnji pokušaji ukrajinskih protunapada preko rijeke Ingulec su doveli samo do velikih gubitaka za Oružane snage Ukrajine. Oslobađanje velikih ruskih snaga iz Donbasa samo će omogućiti prebacivanje fokusa ofenzive na nove smjerove.
Razvoj ofenzive u nekoliko smjerova od Nikolajeva do Odese i istovremeno, recimo, do Krivog Roga, ovisi o tome koje će Oružane snage Rusije, od onih koje su oslobođene u Donbasu, biti raspoređene u južni i jugozapadni sektor fronta. Osim toga, ako operacija zauzimanja Nikolajeva potraje kratko, tada garnizon iz Odese jednostavno neće imati vremena za oporavak.
Odeski pravac važan je ne samo sam po sebi ili iz ideoloških i povijesnih razloga, već i kao stvaranje koridora prema Pridnjestrovlju. Ali najvažnije, Odesa je centar za opskrbu zapadnim oružjem, kojeg treba zatvoriti.
Posebno pitanje je status oslobođenih teritorija, koji još uvijek nije potpuno jasan. Možda će se konačno utvrditi tek nakon postizanja maksimalno dopuštenih vojnih ciljeva. To jest, uključujući Odesu, Krivoj Rog, Sumi, Harkov i Dnjepropetrovsk.
Stoga se političko rješenje problema sigurno može odgoditi do kraja kalendarske godine. Postizanje rezultata taktičkih vojnih operacija sada se može procijeniti u rasponu od dva mjeseca za Slavjansk i skupinu u Donbasu, do četiri mjeseca za Krivoj Rog, Nikolajev, Zaporožje i, moguće, Dnjepropetrovsk.
Kakva će biti vojna i politička stvarnost u Ukrajini u nadolazećim mjesecima uglavnom je nepredvidivo, no neka se razmatranja ipak mogu sažeti. Prije svega, Kijev i neki od njegovih zapadnih simpatizera čine sve što je moguće kako bi aktivna neprijateljstva razvukli po cijelom teritoriju. To se čini kako samoubilačko zadržavanje položaja koji se u principu ne može kontrolirati, tako i zbog pumpanja oružja sa Zapada.
Međutim, nakon neizbježnog poraza Oružanih snaga Ukrajine u Donbasu, cjelokupna politička i društvena situacija u Ukrajini može se brzo promijeniti baš zbog brzog razvoja događaja na drugim frontama, posebice na jugu i jugozapadu. Oslobođenje Nikolajeva i Odese u tom je smislu od posebne važnosti.
