Određeni mirisi mogu odvući u drugu točku vremena i natjerati da poželite vratiti se u to vrijeme. Ili, ako su slike, da možemo pobjeći u vrijeme, ovisno o tome ima li miris ili mjesto pozitivnu ili negativnu asocijaciju. Mirisi su sad drugačiji, bar meni, valjda zbog protoka vremena ili moga začepljenog nosa.
Gavrilovićeva pašteta... njeno samo otvaranje i miris, kao i hrenovke od bivše Veterinarske, pa onda pogled na snijeg kroz prozor oronulog obiteljskog doma u Gupčevoj, kako pada u „ krpama“ . Sve je imalo miris i okus. U ono vrijeme nekako nije imalo smisla bit vegeterijanac.
Ljudi jesmo, bar pretendiramo da to jesmo; imamo tendenciju naglašavati viziju nad svim drugim osjetilima, ali naš osjećaj za miris je dovoljno važan da izazove svoj vlastiti oblik déjà vu . Miris nas podsjeti na bakinu kuhinju, bivšu djevojku. Taj miris protokom vremena postane samo uspomena i nakon par minuta zaboravimo na njega i krenemo dalje.
Moji đirovi su uspomene na Slavonski Brod kakav pamtim, a to je onaj iz 2000-ih dok sam po njemu hodao. Odlučio sam se za đir malo dalje od papirnato plišane rodice. Osobi s invaliditetom puno je dalje je i 100 metara. Krenuo sam u Derby svojom omiljenom ulicom preko uređenih staza na Trgu pobjede do svoje naljepše ulice po drvoredima, ulice Augusta Cesarca, književnika koji je kao Hrvat antifašist u svojoj ćeliji napisao “Živjela sovjetska Hrvatska!“. Njegova ulica je tu s istim nazivom kao i prije rata. Ipak je bio veliki pjesnik , ali i književnik
Poslije i prije klanja
Mi nijesmo krivi što časi su loši
i huljâ što ima na snope,
mi nijesmo dužni svirati dude,
– Kako bi gazde s Dunava htjeli,
– kako bi forum htio Europe.
Življasmo nekoć ko ovnovi dobri,
bojeć se pruta gladnog pastira,
ne znasmo vrijeme, ljudski koledar.
– Vrijeme je teklo. Gledasmo tupo
kako u dude pastir to svira.
S prutom kraj sebe sviro je pastir,
dok nijesu na nas vukovi pali;
bleknusmo tužno, skunjivši glave
pusteć se klati. A vukovi prosti
srećno su, vješto, voljko nas klali.
Mnogo nas osta, a kosti pastira
ležahu na tlu tvrdog kraj pruta;
smijali su se vukovi siti
nama, pastiru, bezbrižnoj svirci:
“Svirajte, dragi, još nekol’ko puta!”
To nama bi dosta. Pljunusmo na se,
ovnove tupe. Idejna braća
stisnusmo pjesti, znojne od snage,
prezrevši dude, digosmo prute
bombom se, miškom, krvarenje vraća.
Vrijeme je tako, to drukčije ne ide,
mi sasma nove slijedimo stope:
Ideja naša živi od krvi …
– eto nek znadu dunavski vuci
– eto nek znade forum Europe.
(August Cesarec,Zagreb, 4. prosinca 1893. – zagrebačka Dotrščina
17. srpnja 1941 Zagreb. Pjesma na Sudbeni stol, 21. IX. 1912.)
Cesarčeva ulica mi je bila ulica jeseni i kestena. Slavonski Brod sa sve manje drveća me sve više podsjeća na kupača koji će, skidajući se do kraja, postati nudist. Mislio sam ođirati i po parku, ali vrijeme je previše gadno bilo i za moje kinesko mobitel škljocalo, s kojim okovječujem svoje đirove. Danas mislim da je jedini čovjek koji peče kesten ostao onaj kod „Bambija“. Cesarčeva ima desetkovano drveće. Gupčevom, na potezu Pilareva - Cesarčeva više od strane mog djetinjstva (pored Slatinske banke) ne možeš ni blato, a ni drvo naći. Beton je zavladao, a Cesarčeva liči na Varošu, kvart u gradu Famagusta. Kinezi/Spartak za 1 kunu su otišli, a da u toj trgovini nikad nisam ništa našao za jednu kunu, a bio sam uporan. Da ne bude sve crno kafić Derby je tu kao utočište u kojem nema cajki, on je isti. Pardon nije duplo je veći, ali bilijar je tu i dalje. Rock je ipak živ i nije umro.
Gavrilovićeva pašteta... njeno samo otvaranje i miris, kao i hrenovke od bivše Veterinarske, pa onda pogled na snijeg kroz prozor oronulog obiteljskog doma u Gupčevoj, kako pada u „ krpama“ . Sve je imalo miris i okus. U ono vrijeme nekako nije imalo smisla bit vegeterijanac.
Ljudi jesmo, bar pretendiramo da to jesmo; imamo tendenciju naglašavati viziju nad svim drugim osjetilima, ali naš osjećaj za miris je dovoljno važan da izazove svoj vlastiti oblik déjà vu . Miris nas podsjeti na bakinu kuhinju, bivšu djevojku. Taj miris protokom vremena postane samo uspomena i nakon par minuta zaboravimo na njega i krenemo dalje.
Moji đirovi su uspomene na Slavonski Brod kakav pamtim, a to je onaj iz 2000-ih dok sam po njemu hodao. Odlučio sam se za đir malo dalje od papirnato plišane rodice. Osobi s invaliditetom puno je dalje je i 100 metara. Krenuo sam u Derby svojom omiljenom ulicom preko uređenih staza na Trgu pobjede do svoje naljepše ulice po drvoredima, ulice Augusta Cesarca, književnika koji je kao Hrvat antifašist u svojoj ćeliji napisao “Živjela sovjetska Hrvatska!“. Njegova ulica je tu s istim nazivom kao i prije rata. Ipak je bio veliki pjesnik , ali i književnik
Poslije i prije klanja
Mi nijesmo krivi što časi su loši
i huljâ što ima na snope,
mi nijesmo dužni svirati dude,
– Kako bi gazde s Dunava htjeli,
– kako bi forum htio Europe.
Življasmo nekoć ko ovnovi dobri,
bojeć se pruta gladnog pastira,
ne znasmo vrijeme, ljudski koledar.
– Vrijeme je teklo. Gledasmo tupo
kako u dude pastir to svira.
S prutom kraj sebe sviro je pastir,
dok nijesu na nas vukovi pali;
bleknusmo tužno, skunjivši glave
pusteć se klati. A vukovi prosti
srećno su, vješto, voljko nas klali.
Mnogo nas osta, a kosti pastira
ležahu na tlu tvrdog kraj pruta;
smijali su se vukovi siti
nama, pastiru, bezbrižnoj svirci:
“Svirajte, dragi, još nekol’ko puta!”
To nama bi dosta. Pljunusmo na se,
ovnove tupe. Idejna braća
stisnusmo pjesti, znojne od snage,
prezrevši dude, digosmo prute
bombom se, miškom, krvarenje vraća.
Vrijeme je tako, to drukčije ne ide,
mi sasma nove slijedimo stope:
Ideja naša živi od krvi …
– eto nek znadu dunavski vuci
– eto nek znade forum Europe.
(August Cesarec,Zagreb, 4. prosinca 1893. – zagrebačka Dotrščina
17. srpnja 1941 Zagreb. Pjesma na Sudbeni stol, 21. IX. 1912.)
Cesarčeva ulica mi je bila ulica jeseni i kestena. Slavonski Brod sa sve manje drveća me sve više podsjeća na kupača koji će, skidajući se do kraja, postati nudist. Mislio sam ođirati i po parku, ali vrijeme je previše gadno bilo i za moje kinesko mobitel škljocalo, s kojim okovječujem svoje đirove. Danas mislim da je jedini čovjek koji peče kesten ostao onaj kod „Bambija“. Cesarčeva ima desetkovano drveće. Gupčevom, na potezu Pilareva - Cesarčeva više od strane mog djetinjstva (pored Slatinske banke) ne možeš ni blato, a ni drvo naći. Beton je zavladao, a Cesarčeva liči na Varošu, kvart u gradu Famagusta. Kinezi/Spartak za 1 kunu su otišli, a da u toj trgovini nikad nisam ništa našao za jednu kunu, a bio sam uporan. Da ne bude sve crno kafić Derby je tu kao utočište u kojem nema cajki, on je isti. Pardon nije duplo je veći, ali bilijar je tu i dalje. Rock je ipak živ i nije umro.
