No, budući da će se moj napis s fejsa vjerojatno pretočiti u članak na nekim portalima, nekako mislim da je u redu da se prvo upoznamo (ako se do sada nismo upoznali) ...
Dakle, ne farbam se ni u kakve farbe ... Nisam religiozan u uobičajenom smislu (pripadnost nekoj Crkvi) ... Prilično sam ponosan na svoj odgoj, što kućni (baka i prabaka), što u školi, a bome i onaj ulični ...
Odgojen sam da mislim svojom glavom, da poštujem one koji svojim djelima i ponašanjem to zaslužuju, da nastojim razumjeti drugačije (što ne znači da ih moram i prihvatiti zdravo za gotovo) i da razvijam empatiju i svijest o ljudima, biljkama, životinjama, planeti Zemlji kao bogomdanom raju u kom treba umjereno uživati, ali ga i njegovati i čuvati ... Nisam član niti eksplicitni simpatizer niti jedne stranke ... Iako se moj dragi ujak, kad je nakon domovinskog rata, prvi put nakon 53 godine, 1996-te došao u Hrvatsku i nakon što je za njega Predsjednik priredio svečani prijem, pa je dva dana kasnije došao k meni u Brod ... zaprepastio kad sam mu rekao da nisam član Stranke ... No kad sam mu nježno, imajući obzira prema njegovom velikom domoljubnom srcu, ispričao neke stvari o privatizaciji i pretvorbi, uništavanju hrvatske proizvodnje, masovnim otkazima ... silno se rastužio pognuvši glavu i rekao tužno, poput malog djeteta kom je uginuo kućni ljubimac: 'Pa za čeg sam onda ja sve te godine u California skupljao toliko hiljde i hiljade dolari i slao u Hrvatsku ?' ...
Eh, da ... ako slučajno nekog 'škakljika' ... ni prije nove ere nisam bio član Stranke, tj. Partije ... iako su me pokušavali namamit ... Ali ja nisam baš lako Mamljiv ...
Uglavno, smatram da čovjek treba biti slobodno, razumno biće i što se mene osobno tiče – političke stranke i granice među državama i ljudima, oružje za ubijanje bilo koga, kao i borilački sportovi u kojima netko nekoga udara u glavu i ostalo rukama, nogama, toljagom ili bilo čime - uopće ne trebaju postojati. Ne vidim ništa plemenito u tome da čovjek snažan kao bik svom snagom udara drugog u glavu i sl. I ne vidim ništa plemenito niti čovječno u tome da netko uživa i zabavlja se tako što gledati ...
Eto ...
Negdjeprije, kod prijatelja na kavi, pita me njihov sin (student humanističkih znanosti):
- 'Šta bi Vi radije bili: Franjo Tahi il' Matija Gubec ?'
Sad pazi ... koje je to trik pitanje, zapravo ... Hmmm ...
-'Nijedno ni drugo' – odgovorim ja ...
-'A onda se pospite pepelom, pokrijte ušima, pognite glavu i nastavite gacati po blatu ... za pet maraka po satu (što bi rekli dečki iz izvrsnog brodskog benda 'Digitalna kokoš') !
Kao i velika većina ljudi oko nas.'Prije cca petnaest godina razradio sam ideju i prilično uredno napisao nešto kao elaborat/projekt o tome kako bi naš grad zahvaljujući izvrsnom geografskom položaju (više od dvije tisuće godina – raskrsnica puteva 'sjever-jug' i 'istok-zapad') zahvaljujući resursima ... prostorima i povijesno-kulturnim građevinama (Tvrđava, Korzo, Kej – Sava, Jelas, Poloj, Petnja, Vijuš ...) IBM (aj-bi-em ... e da ... i o tome treba prozborit) Ivana Brlić Mažuranić, kreativni i sposobni i vrijedni ljudi ...
Dakle – daleko veće i bolje resurse imamo nego mnogi gradovi ovog dijela svijeta za kulturno-zabavne i sportske evente (događaje, festivale, olimpijade, takmičenja ... tandrbale) na koje bismo privukli publiku iz regije, čitave Europe, pa lako moguće – i iz cijelog svijeta ... Kroz te evente, mi bi sasvim logično – provukli naš autohtoni folklor, gastronomiju, vina, pića ... ... Da ne dužim ... Tako da bi naš grad i okolica imali itekakve financijske i ne samo financijske koristi.
Taj svoj uradak/projekt isprintao sam u 12 primjeraka i poštom poslao na adrese ljudi koje sam tada smatrao vrlo utjecajnima u našem gradu ...
Niti jednog odgovora nisam dobio. Da me netko od njih (ili njihove tajnice) nazvao i rekao dvije-tri riječi ... (Hvala, razmotrit ćemo – recimo) ... Ništa ...
Teško mi je povjerovati, ali u nas ništa nije nemoguće - da postoje pojedinci koji tako što ne žele jer hoće da samo njima, nekolicini bude jako, jako dobro u životu, a za ostale ih nije briga ... Ali ne bi se iznenadio i da jednog dana netko realizira moju ideju a da mene niš' ni ne pita, a kamoli zaposli u realizaciji projekta ...
2006. g. sam negdje oko dana grada u svibnju mjesecu uz pomoć nekolicine dragih prijatelja, a zahvaljujući ponajviše sredstvima i novcu moje privatne firme, organizirao 'Carpe Diem music festival' u našoj kazališno-koncertnoj Dvorani IBM ... Vrlo uspješan koncert pop-rock glazbe na kojem smo predstavili tada još neafirmirane originalne autorske bendove i pojedince koje sam tijekom 4-5 mjeseci otkrivao širom Slavonije ...
Dan prije koncerta u poslovni prostor moje firme je ušao porezni inspektor i započeo temeljitu istragu i provjeru poslovanja moje firme ... (Šta velite ? Gdje živimo ? ... Mislite da bi se ovo dogodilo u Čakovcu, Varaždinu, Koprivnici, Puli, Rijeci ... ? Sumnjam ... Uglavnom, okrenuo mi se želudac od gađenja ... Radiš nešto (i plaćaš 80 % novcem iz svog džepa) da bi gradu poklonio kvalitetan program i oživio glazbenu scenu ... a netko utjecajan ti šalje (tada najzolasnijeg- najstrožeg) poreznog inspektora u kontrolu ... Fuj ! Pa nek mi netko kaže – Voli i cijeni svoje ... potpora ... podrška ... Halo ! Na svu sreću i knjigovođa i ja smo se godinama trudili raditi po propisima i biti što ažurniji ... pa je nakon tri tjedna završena inspekcija i ustanovljeno da je sve uredno i kako treba.
Nakon više nego uspješno odrađenog 'Carpe Diem music festivala' Grad i Turistička zajednica su mi uplatili po dvije i po tisuće kuna (što je pokrilo cca 20 % troškova) ... Dogodine se preko naše internet stranice prijavilo puno originalnih i kvalitetnih imena iz regije (Bosna, Srbija, Slovenija, Mađarska, Austrija ...), moja ekipa i ja smo razradili koncept i naumili 'podići festival za jednu ljestvicu' s namjerom da dovedemo 2 – 3 zanimljiva izvođača iz susjednih zemalja i tako povećamo značaj – rejting festivala što je u konačnici veliki plus za grad ... ali niti 'Grad' niti Turistička zajednica nisu imali razumijevanja, interesa ... da bi izdvojili (cca 20.000 kuna) za ovakvo što ... Usporedbe radi ... ako sam dobro informiran – netko mi reče da svake godine produkcija CMC festivala naš grad, dakle – nas Brođane – košta 500.000 kuna !!!
Mislim da ne moram nikoga uvjeravati kakav bi po logici stvari, značaj ovog 'Carpe Diem festivala' bio za nekoliko godina i koliko bi publike iz okolnih zemalja došlo u naš grad i koliko bi novca u Brodu ostavili ...
Baš gledam jutros na Dobrojutro Hrvatska reportažu o tome kako u Mostaru danas počinje 22-dnevni pop-rock festival (čiji su glavni organizatori ljudi koji vode mostarsku Rock-akademiju, mostarski Pavarotti centar i tonski studio ... )
Kad već odavno, osim manifestacije 'Brodsko kolo' nemamo u našem gradu nikakvog značajnijeg autohtonog, brodskog festivala (jer CMC festival osim što nas skupo košta niti privlači goste-turiste iz regije, niti značajnije promovira autore i izvođače pop-rock glazbe iz naše županije) unatoč savršenom geografsko-prometnom položaju (raskrsnica smo puteva 'sjever-jug' i 'zapad-istok' a moja nastojanja i 'projekti' za tako nešto uporno ne dobivaju zeleno svjetlo 'mjerodavnih' ...
Onda predlažem da organiziramo 'CAJKA - BROD FESTIVAL' sa renomiranim izvođačima ove neosporno najpopularnije glazbene vrste. Ovakav festival bi zasigurno privukao publiku iz čitave Hrvatske, pa i šire ... tako da bi grad Brod od ovakvog festivala imao i financijske koristi, a ne samo popriličan trošak ...
Zar ne ???
