Donald Trump vjeruje da je poduzetnik, ali njegova vanjska i ekonomska politika više liče onima običnog mafijaškog iznuđivača. Minutu prije ponoći 10. svibnja je Trump podigao carine s 10 na 25 posto na 200 milijardi kineskog uvoza i čak zaprijetio carinom od 25 posto na ostatak 325 milijardi uvoza iz Kine.
Trump očito nema problema samo s matematikom, već i engleskim jezikom. Naime, lažno je objavio da će kineske carine biti plaćene izravno američki proračun. Ta je tvrdnja tragikomično pogrešna. Svako povećanje američkih carina na inozemnu robu se naplaćuje uvozniku, koji povećane troškove prebacuje na američke potrošače. Trump je, kako bi potaknuo svoj trgovinski rat s Kinom, odlučili uzeti američke potrošače kao taoce i povećati im troškove roba i usluga.
Kineska odmazda protiv američkih proizvoda šteti američkim farmerima, koji su već teško pogođeni prethodnim carinama nametnutim Europskoj uniji, Kanadi, Meksiku i Kini, koje su dobile odgovor.
Trumpovo obećanje o financijskoj pomoći američkim proizvođačima soje, govedine i svinjetine, kukuruza i peradi bila je puka retorika nesretnog predsjednika koji ne mari za ekonomsku sigurnost američkih radnika, poljoprivrednika ili uvoznika. U istom tjednu u kojem je Trump uveo kaznene sankcije potrošačima kineske robe, najavio je carine od 17,5% na meksičke rajčice. To znači da će rajčice u supermarketu poskupiti 40 do 85 posto. Trumpov „porez na rajčice“ je posljedica jednostranog raskida sporazuma o suspenziji carina na rajčice između Sjedinjenih Država i Meksika, koji je trajao 22 godine i ukinuo je carine na uvoz rajčica iz Meksika.
Američka udruga za proizvodnju svježih proizvoda je izjavila da će cijena rajčica u vrlo kratkom roku porasti za američke potrošače. Trumpove carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda su predodređene da pogode urbana područja u sjevernom dijelu zemlje, gdje je Trump nepopularan. Za razliku od ruralnih područja, gradovi i metropole nemaju izravne i jeftine opskrbne lance za isporuku svježih proizvoda.
Trump južnu granicu Sjedinjenih Država drži kao taoca s prijetnjama da će zatvoriti svaku ulaznu točku, što će SAD koštati 2 milijarde dolara izgubljene trgovine svakoga dana. Trump je također zaprijetio slanjem američkih vojnika na granicu i izvan granica Sjedinjenih Država i Meksika. Uz potporu neokonzervativnog tima savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, specijalnog savjetnika Stephena Millera i specijalnog izaslanika za Venezuelu Elliotta Abramsa, Trumpovi odnosi s meksičkim predsjednikom Andrésom Manuelom Lópezom Obradorom su se doslovno ohladili. Razlog su pitanja granice, trgovine, ali i Kube i Venezuele.
López Obrador je iritirao Trumpovu nekonzervativnu svitu kada je na svoju inauguraciju 1. prosinca 2018. u Mexico Cityu pozvao dva cilja neokonzervativnog državnog udara, predsjednika Nicolasa Madura i predsjednika Kube Miguela Díaza-Canela. Još je iritantnija za Trumpove neokonzervativce u glavnom gradu Meksika bila prisutnost još dva cilja Trumpove administracije, predsjednika Daniela Ortege i bivšeg zapovjednika kolumbijskih revolucionarnih FARC snaga Rodriga Londoña.
Prosvjedi koje očigledno organizirala CIA u Mexico Cityu su prisilili su Ortegu i Londoña na otkazivanje sudjelovanja u inauguraciji.
Trump je također pokrenuo iznuđivačku kampanju sa sankcijama protiv ciljanih zemalja kao što su Iran, Venezuela, Nikaragva, Kuba, Rusija, Kina, Sirija i Sjeverna Koreja. Svijet se više sit Trumpa koji se smije do te mjere da je narušio međunarodni poredak. Trumpove sekundarne sankcije protiv zemalja koje imaju komercijalne odnose s Iranom su usmjerene protiv Turske, Grčke, Italije, Indije, Pakistana, Južne Koreje, Kine, Japana, Tajlanda i drugih zemalja.
Američki predsjednik je također zaprijetio tvrtkama koje su nastavile poslovati s Iranom i Kubom, a u slučaju Kube je Trumpova administracija nastavila s odredbama starog Helms-Burtonovog zakona, kojeg su osmislila dva člana ekstremno desničarskog krila Kongresa, senator Jesse Helms i zastupnik Dan Burton. Ovaj zakon dopušta Kubancima, uglavnom stanovnicima Floride, da tuže strane tvrtke za korištenje njihove imovine na Kubi koju je nakon revolucije nacionalizirala vlada Fidela Castra.
Kanadske i španjolske tvrtke su posebno bile meta Boltonove klike u Bijeloj kući. Trump je također pokrenuo sankcije protiv zemalja koje su se pridružile mehanizmu INSTEX Europske unije, posebnog sredstva koje će omogućiti razmjenu između europskih tvrtki i Irana rođenog nakon što je Trump povukao Sjedinjene Države iz nuklearnog sporazuma s Iranom.
Trumpov pokušaj iznuđivanja novca iz EU i iz drugih zemalja režimom sankcija protiv Irana, čime se krši nuklearni sporazum, naveo je EU da ponovno uspostavi regulaciju blokade iz 1996. godine, koja omogućuje tvrtkama i entitetima iz EU da se oporave od sankcija Sjedinjenih Država tako što će procesuirati “ljude koji ih uzrokuju”. Uredba o blokiranju također ukida svaku presudu stranih sudova koja uključuje američke sankcije koje pogađaju EU.
Za Trumpove prijatelje poput Wilbura Rossa i ministra financija Mnuchina, dva “financijska genija” koji su osmislili američke sankcije, ideja da ih se može tužiti, te mogućnost da njihova inozemna imovina sudskom kaznom može biti oduzeta, poslala je poruku Bijeloj kući da će njih dvojica imati poteškoća.
U svakom slučaju, Trump i njegova svita i dalje uvode sankcije protiv drugih nacija samo zato što su propali razni pregovori.
Američka zapljena sjevernokorejskog teretnog broda “Wise Honest” zbog kršenja sankcija prodajom ugljena u inozemstvu potpuno je pokopala pregovore o proizvodnji nuklearnog oružja. “Wise Honest” je isplovio iz Indonezije u američku Samou, teritorij Sjedinjenih Država, koji je, poput Portorika, američkih Djevičanskih otoka, Guama i sjevernih Marijanskih otoka, žrtva američke financijske pomoći i Trumpovog prezira prema američkim kolonijama i tamošnjem stanovništvu.
Najnesretnija žrtva Trumpove politike iznude je palestinski narod. Trump je odgovornost za politiku na Bliskom istoku prenio na trojicu čvrstih pristaša ekstremne desnice i ekspanzionističke vlade izraelskog premijera Binyamina Netanyahua. Trumpovi guverneri za Bliski istok su njegov “posebni savjetnik” i zet Jared Kushner, posebni izaslanik za Bliski istok Jason Greenblatt i bivši stečajni odvjetnik Trumpa i veleposlanik u Izraelu David Friedman. Oni su prvi objavili da je Trump američko veleposlanstvo iz Tel Aviva premjestio u Jeruzalem, priznajući Jeruzalem kao “vječnu prijestolnicu” Izraela, te priznajući suverenitet Izraela nad sirijskom Golanskom visoravni. Uz sve to, odbacio je rješenje s “dvije države” i sada se zalaže za palestinsko-jordansku “konfederaciju” s većim dijelom Zapadne obale koji bi bio priključen Izraelu.
Značajan fenomen Trumpove ere je podrška njegovoj vanjskoj politici iz određenih “progresivnih lijevih skupina”. Naime, iako je to prošlost, ovi pojedinci i skupine su više zabrinuti zbog politike koju bi vodila Hillary Clinton da je postala predsjednica, od onoga što Trump sada čini Palestincima i masama ljudi u Središnjoj Americi, autohtonih naroda koje zlostavljaju lokalni desničarski režimi, ali i onih u samim Sjedinjenim Državama. U svojoj revnosti da ostanu na alternativnom kursu u povijesti, ovi takozvani progresivci su se odrekli Palestinaca, Portorikanaca, američkih Indijanaca i drugih autohtonih naroda i skoro tri godine nakon izbora 2016. još uvijek raspravljaju što bi učinila Hillary Clinton da je postala predsjednica.
Indijanske plemenske nacije su doslovno napadnute su od strane Trumpovog ministarstva unutarnjih poslova, koji su odlučni u naumu da prekrše ugovore između američkih autohtonih plemena i savezne vlade. Trumpova politika o naftovodima i plinovodima, južnoj granici i zdravstvenoj skrbi ozbiljno je ugrozila prava autohtonih “Amerikanaca”. Ali to je samo još jedan od sporazuma kojeg je Trump raskinuo u svojoj politici “mafijaškog iznuđivača”, kako ga je u kolumni za portal Strategic Culture Foundation nazvao Wayne Madsen.
logično
Trump očito nema problema samo s matematikom, već i engleskim jezikom. Naime, lažno je objavio da će kineske carine biti plaćene izravno američki proračun. Ta je tvrdnja tragikomično pogrešna. Svako povećanje američkih carina na inozemnu robu se naplaćuje uvozniku, koji povećane troškove prebacuje na američke potrošače. Trump je, kako bi potaknuo svoj trgovinski rat s Kinom, odlučili uzeti američke potrošače kao taoce i povećati im troškove roba i usluga.
Kineska odmazda protiv američkih proizvoda šteti američkim farmerima, koji su već teško pogođeni prethodnim carinama nametnutim Europskoj uniji, Kanadi, Meksiku i Kini, koje su dobile odgovor.
Trumpovo obećanje o financijskoj pomoći američkim proizvođačima soje, govedine i svinjetine, kukuruza i peradi bila je puka retorika nesretnog predsjednika koji ne mari za ekonomsku sigurnost američkih radnika, poljoprivrednika ili uvoznika. U istom tjednu u kojem je Trump uveo kaznene sankcije potrošačima kineske robe, najavio je carine od 17,5% na meksičke rajčice. To znači da će rajčice u supermarketu poskupiti 40 do 85 posto. Trumpov „porez na rajčice“ je posljedica jednostranog raskida sporazuma o suspenziji carina na rajčice između Sjedinjenih Država i Meksika, koji je trajao 22 godine i ukinuo je carine na uvoz rajčica iz Meksika.
Američka udruga za proizvodnju svježih proizvoda je izjavila da će cijena rajčica u vrlo kratkom roku porasti za američke potrošače. Trumpove carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda su predodređene da pogode urbana područja u sjevernom dijelu zemlje, gdje je Trump nepopularan. Za razliku od ruralnih područja, gradovi i metropole nemaju izravne i jeftine opskrbne lance za isporuku svježih proizvoda.
Trump južnu granicu Sjedinjenih Država drži kao taoca s prijetnjama da će zatvoriti svaku ulaznu točku, što će SAD koštati 2 milijarde dolara izgubljene trgovine svakoga dana. Trump je također zaprijetio slanjem američkih vojnika na granicu i izvan granica Sjedinjenih Država i Meksika. Uz potporu neokonzervativnog tima savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, specijalnog savjetnika Stephena Millera i specijalnog izaslanika za Venezuelu Elliotta Abramsa, Trumpovi odnosi s meksičkim predsjednikom Andrésom Manuelom Lópezom Obradorom su se doslovno ohladili. Razlog su pitanja granice, trgovine, ali i Kube i Venezuele.
López Obrador je iritirao Trumpovu nekonzervativnu svitu kada je na svoju inauguraciju 1. prosinca 2018. u Mexico Cityu pozvao dva cilja neokonzervativnog državnog udara, predsjednika Nicolasa Madura i predsjednika Kube Miguela Díaza-Canela. Još je iritantnija za Trumpove neokonzervativce u glavnom gradu Meksika bila prisutnost još dva cilja Trumpove administracije, predsjednika Daniela Ortege i bivšeg zapovjednika kolumbijskih revolucionarnih FARC snaga Rodriga Londoña.
Prosvjedi koje očigledno organizirala CIA u Mexico Cityu su prisilili su Ortegu i Londoña na otkazivanje sudjelovanja u inauguraciji.
Trump je također pokrenuo iznuđivačku kampanju sa sankcijama protiv ciljanih zemalja kao što su Iran, Venezuela, Nikaragva, Kuba, Rusija, Kina, Sirija i Sjeverna Koreja. Svijet se više sit Trumpa koji se smije do te mjere da je narušio međunarodni poredak. Trumpove sekundarne sankcije protiv zemalja koje imaju komercijalne odnose s Iranom su usmjerene protiv Turske, Grčke, Italije, Indije, Pakistana, Južne Koreje, Kine, Japana, Tajlanda i drugih zemalja.
Američki predsjednik je također zaprijetio tvrtkama koje su nastavile poslovati s Iranom i Kubom, a u slučaju Kube je Trumpova administracija nastavila s odredbama starog Helms-Burtonovog zakona, kojeg su osmislila dva člana ekstremno desničarskog krila Kongresa, senator Jesse Helms i zastupnik Dan Burton. Ovaj zakon dopušta Kubancima, uglavnom stanovnicima Floride, da tuže strane tvrtke za korištenje njihove imovine na Kubi koju je nakon revolucije nacionalizirala vlada Fidela Castra.
Kanadske i španjolske tvrtke su posebno bile meta Boltonove klike u Bijeloj kući. Trump je također pokrenuo sankcije protiv zemalja koje su se pridružile mehanizmu INSTEX Europske unije, posebnog sredstva koje će omogućiti razmjenu između europskih tvrtki i Irana rođenog nakon što je Trump povukao Sjedinjene Države iz nuklearnog sporazuma s Iranom.
Trumpov pokušaj iznuđivanja novca iz EU i iz drugih zemalja režimom sankcija protiv Irana, čime se krši nuklearni sporazum, naveo je EU da ponovno uspostavi regulaciju blokade iz 1996. godine, koja omogućuje tvrtkama i entitetima iz EU da se oporave od sankcija Sjedinjenih Država tako što će procesuirati “ljude koji ih uzrokuju”. Uredba o blokiranju također ukida svaku presudu stranih sudova koja uključuje američke sankcije koje pogađaju EU.
Za Trumpove prijatelje poput Wilbura Rossa i ministra financija Mnuchina, dva “financijska genija” koji su osmislili američke sankcije, ideja da ih se može tužiti, te mogućnost da njihova inozemna imovina sudskom kaznom može biti oduzeta, poslala je poruku Bijeloj kući da će njih dvojica imati poteškoća.
U svakom slučaju, Trump i njegova svita i dalje uvode sankcije protiv drugih nacija samo zato što su propali razni pregovori.
Američka zapljena sjevernokorejskog teretnog broda “Wise Honest” zbog kršenja sankcija prodajom ugljena u inozemstvu potpuno je pokopala pregovore o proizvodnji nuklearnog oružja. “Wise Honest” je isplovio iz Indonezije u američku Samou, teritorij Sjedinjenih Država, koji je, poput Portorika, američkih Djevičanskih otoka, Guama i sjevernih Marijanskih otoka, žrtva američke financijske pomoći i Trumpovog prezira prema američkim kolonijama i tamošnjem stanovništvu.
Najnesretnija žrtva Trumpove politike iznude je palestinski narod. Trump je odgovornost za politiku na Bliskom istoku prenio na trojicu čvrstih pristaša ekstremne desnice i ekspanzionističke vlade izraelskog premijera Binyamina Netanyahua. Trumpovi guverneri za Bliski istok su njegov “posebni savjetnik” i zet Jared Kushner, posebni izaslanik za Bliski istok Jason Greenblatt i bivši stečajni odvjetnik Trumpa i veleposlanik u Izraelu David Friedman. Oni su prvi objavili da je Trump američko veleposlanstvo iz Tel Aviva premjestio u Jeruzalem, priznajući Jeruzalem kao “vječnu prijestolnicu” Izraela, te priznajući suverenitet Izraela nad sirijskom Golanskom visoravni. Uz sve to, odbacio je rješenje s “dvije države” i sada se zalaže za palestinsko-jordansku “konfederaciju” s većim dijelom Zapadne obale koji bi bio priključen Izraelu.
Značajan fenomen Trumpove ere je podrška njegovoj vanjskoj politici iz određenih “progresivnih lijevih skupina”. Naime, iako je to prošlost, ovi pojedinci i skupine su više zabrinuti zbog politike koju bi vodila Hillary Clinton da je postala predsjednica, od onoga što Trump sada čini Palestincima i masama ljudi u Središnjoj Americi, autohtonih naroda koje zlostavljaju lokalni desničarski režimi, ali i onih u samim Sjedinjenim Državama. U svojoj revnosti da ostanu na alternativnom kursu u povijesti, ovi takozvani progresivci su se odrekli Palestinaca, Portorikanaca, američkih Indijanaca i drugih autohtonih naroda i skoro tri godine nakon izbora 2016. još uvijek raspravljaju što bi učinila Hillary Clinton da je postala predsjednica.
Indijanske plemenske nacije su doslovno napadnute su od strane Trumpovog ministarstva unutarnjih poslova, koji su odlučni u naumu da prekrše ugovore između američkih autohtonih plemena i savezne vlade. Trumpova politika o naftovodima i plinovodima, južnoj granici i zdravstvenoj skrbi ozbiljno je ugrozila prava autohtonih “Amerikanaca”. Ali to je samo još jedan od sporazuma kojeg je Trump raskinuo u svojoj politici “mafijaškog iznuđivača”, kako ga je u kolumni za portal Strategic Culture Foundation nazvao Wayne Madsen.
logično
